Iako se pri pomisli na trudnoću prvo misli na mučnine i ostale manje ugodne elemente trudnoće, danas vam donosimo razloge zbog kojih biste doista trebali uživati u trudnoći

IAKO se pri pomisli na trudnoću prvo misli na mučnine i ostale manje ugodne elemente trudnoće, danas vam donosimo razloge zbog kojih biste doista trebali uživati u trudnoći. Naravno, od mnogo obaveza i problemčića većina ljudi zaboravlja biti optimistična. Uživajte u trudnoći i ignorirajte probleme, ispod mučnina, otečenosti i žgaravice krije se jedno prekrasno iskustvo!

1. Uživajte u putovanju!

Neka trudnoća bude vaša nova avantura. Cijeli život razmišljate o problemima, mislite na druge i previše se trudite? Sada je vaše vrijeme u kojem morate uživati i kada se drugi trebaju brinuti o vašim potrebama. Uživajte u ovom putovanju i iskoristite svaki dan!

 2. Vrijeme za odmor

Ono „ja“ prije trudnoće vjerojatno bi razmišljalo o umoru kada počne neprestana trudnička iscrpljenost. Nova „ja“ bi trebala gledati na to kao odličnu priliku jer imate najbolji mogući izgovor za odspavati nakon ručka. I doručka. I između dva odmora.

3. Blistanje

Akne, prištići, suha koža, strije i pretjerano znojenje prvo su na što svaka trudnica pomisli kada joj spomenete kožu u trudnoći. Sve žene zaboravljaju da će im ljudi davati komplimente na temelju predivnog trbuščića čak i za dana kada je frizura katastrofalna, šminka zaboravljena, a outfit dana je stara trenirka. Iskoristite to!

4. Kosa kao iz reklama

Vjerojatno nikada nećete imati toliko gustu i prekrasnu kosu kao za vrijeme trudnoće, uživajte u tome. Hormoni i vitamini kombinacija su od koje kosa raste kao luda, a stara ne opada.

 5. Mjeseci odmora od mjesečnice

Iako kompenzirate za čak i neugodnije simptome od onih koji prate mjesečno krvarenje, budite sretni jer devet mjeseci ne morate razmišljati o ulošcima, tamponima i bolovima.

6. Nema praćenja plodnih dana

Kod žena koje duže pokušavaju ostati trudne plodni dani se pomno čekaju i prate, pa čak i vođenje ljubavi postaje automatizirano. Trudni ste? Sada možete odahnuti. Vodite ljubav kad god želite, nema više gledanja na kalendar i mjerenja bazalne temperature.

7. Svi su ljubazniji prema vama

Ne znam je li to strah od ječmenca ili doista trudničko blistanje potiče ljudi da budu ljubazniji prema trudnicama. U svakom slučaju, iskoristite to!

8. Jedinstveno opravdanje za sve

Kada vam se nešto ne da ili jednostavno ne želite, a htjeli bi ostati pristojni, sada je savršen period za to. Opravdanje „trudna sam“ najbolji je argument koji ćete ikada imati.

9. Svaki dodatni centimetar je novo zadovoljstvo

Ovo je moguće samo u trudnoći, pa iskoristite to! Prihvatite obline, većini to žena zaista ne predstavlja problem kada u trudnoći dobiju bujno poprsje.

10. Nikada niste sami

Čak i kada ste vrlo usamljeni ili tužni, sjetite se da niste sami. Ispod vašeg srca kuca joj jedno!

izvor: index.hr

Većina savjeta koje mame dobiju u posljednjem mjesecu trudnoće svedu se na savjete koje slušaju od početka trudnoće, zato donosimo nešto drugačije

VEĆINA savjeta koje mame dobiju u posljednjem mjesecu trudnoće svedu se na savjete koje slušaju od početka trudnoće. Donosimo vam nešto drugačije!

U posljednjem mjesecu trudnoće vrijeme je za spremiti stvari za bolnicu. No, zaboravite na moderne outfite za bolnice, vjerojatno ćete biti toliko premoreni da će i bolnička dječja odjeća biti sasvim zadovoljavajuća.

Priuštite si manikuru. Iako sada o tome ne razmišljate, vaše ruke će biti na mnogo fotografija kada stigne beba.

Odlazak na spoj sa vlastitim suprugom idealan je način za odmaknuti se od neprestanih misli o dolasku djeteta. Osim toga, ovakvih trenutaka će biti vrlo malo kada dođe beba.

Masaža stopala nešto je što bi redovito trebali tražiti od ukućana. Vjerujte nam, umorne i bolne noge će vam biti zahvalne, a molbu trudnice nitko neće odbiti, zar ne?

Udobna odjeća koju ćete moći nositi i nakon poroda odličan je izbor za kupovinu. Nije na odmet i kvalitetan steznik koji će pomoći mišićima nakon poroda da se vrate na svoje mjesto.

Svjesni da će pranje kose nakon poroda postati luksuz, na vrijeme osigurajte dovoljno šampona za suho pranje.

Na vrijeme kupite dovoljno namirnica koje se neće pokvariti poput tjestenine, riže i ostalih žitarica jer sigurno nećete imati volje i snage za odlazak u trgovinu nakon poroda.

Operite na vrijeme bebinu odjeću koju će nositi nakon povratka iz bolnice.Koristite blagi deterdžent, preporučljivo je i dvostruko ispiranje kako bi spriječili osip osjetljive bebine kože.

Bijeli šumovi, odnosno zvukovi kućanskih aparata umiruju bebe. Kako ne bi ovisili o prljavom rublju ili uključivali praznu perilicu, pronađite aplikaciju namijenjenu upravo smirivanju beba imitacijom bijelih šumova.

Na vrijeme napravite popis ljudi kojima bi bili spremni povjeriti svoje dijete. U hitnim situacijama ovakav popis će vam dobro doći.

Uvijek odvojite dio dana za odmor. Koliko god se dobro trudnica osjećala, noge i leđa osjećat će posljedice.

Popodnevno drijemanje, spavanje do podne ili odlazak u krevet vrlo rano navečer. Uživajte u tim privilegijama jer možete, snaga će vam uskoro trebati.

Dolazak bebe i majčinstvo se uglavnom predstvljaju ružičastim očima. Ali, postati majka može imati i ružne trenutke koji podrazumevaju melanholiju, usamljenost i strah.

Mogu se iskusiti osećanja i razmišljanja koja je teško priznati i sebi a kamoli drugima. Ipak, eksperti nas uveravaju da je sve to svojstveno mnogim ženama. Razgovaramo o postporođajnoj depresiji. Evo šta treba da znate:

1. Postoporođajna depresija može da se desi i vrlo često se i dešava

Mnogi ljudi veruju da je postoporođajna depresija retka. Zapravo, 15-20% novih mama (što bi bilo oko 1,500 žena u Srbiji) svake godine, oboli od ove bolesti a neke studije pokazuju da bi broj mogao biti i veći. Postporođajna depresija je vrlo česta. U stvari, ovo je postporođajna komplikacija broj jedan. Dakle, niste sami.

2. Postporođajna depresija je samo jedan vid perinatalne mentalne bolesti

Perinatalni poremećaji u ponašanju (ili poremećaji tokom babinja) uključuju i predporođajnu depresiju, postoporođajnu depresiju, postporođajne OKP (opsesivno-kompulzivne poremećaje), postporođajnu psihozu i postporođajne postraumatske poremećaje. Svako je slučaj za sebe i postoje razni simpotomi koje možete ali ne morate iskusiti u periodu tokom trudnoće i posle porođaja. Oni uključuju:

tugu
promene raspoloženja
teškoće u koncentraciji
ljutnju i bes (na sebe i/ili one koji vas okružuju)
manjak interesovanja za stvari u kojima ste uživali
poremećaje spavanja i jela
napade panike
maniju
preteranu brigu o bebi
uznemirujuće misli o tome da ćete povrediti sebe ili svoju bebu
glavobolju i problem sa stomakom
krivicu
osećanje da nikada niste trebali da postanete majka ili da nećete biti u stanju da to uradite
halicinacije i slično.

3. Simptomi depresije se mogu javiti u bilo kom periodu trudnoće ili tokom čitave prve godine posle rođenja bebe

Perinatalni mentalni poremećaji se mogu javiti već u trudnoći kao i u bilo koje doba u prvih 12 meseci posle dobijanja bebe. Normalan period navikavanja na bebu posle porođaja obično traje oko 2-3 nedelje. Ukoliko imate neke od gore navedenih simptoma i oni su ili istog intenziteta ili se pojačavaju i posle 5-6 nedelja posle porođaja, može biti da imate neki vid perinatalnog mentalnog poremećaja. Konsultujte se sa lekarom.

4. Vi niste krivi ni za šta i ničim niste izazvali svoje stanje

Znajte da niste slabi, nemate nikakve defekte i niste loša osoba. Iako ne znamo tačan uzrok ovih bolesti, istraživanja pokazuju da postoji čitav spektar rizičnih faktora od kojih su neki:

medicinska istorija porodice
način na koji vaše telo reaguje na hormone
nivo stresa kom ste izloženi posle porođaja ili u prošlosti
pomoć koju dobijate u nezi bebe i sl.
Ono što sigurno znamo jeste da to nije vaša krivica. Nemojte osuđivati i kriviti sebe zato što ste dobili čestu i izlečivu bolest.

5. Što pre odete na lečenje to bolje

Novije studije pokazuju da je i fizičko i psihičko zdravlje žena koje nisu bile lečene od postoporođajne depresije kao i njihove dece, vremenom bilo pod negativnim uticajem. Zaslužujete da budete zdravi a i vašem detetu treba zdrava majka. Nema nijednog dobrog razloga za odlaganje traženja pomoći.

6. Nema razloga da kroz postporođajnu depresiju prolazite sami

Svakome je ponekad potrebna pomoć i sada je red na vas. Pronađite profesionalca koji zna sve o ovoj bolesti i koji vam može pomoći da se oporavite. Koliko god da se vi loše osećate i koliko god da vas neke vaše misli i stanja šokiraju, verujte da doktora ništa neće iznenaditi. Potražite i savete i pomoć i od drugih mama.

Ako sumnjate da bolujete od postporođajne depresije, nadamo se da će vam ove činjenice pomoći. Znajte da je to kroz šta vi prolazite privremeno i izlečivo. Profesionalna pomoć će vas potpuno oporaviti.

Iskustva mama

Pitali smo nekoliko mama koje znaju da su prošle kroz postporođajnu depresiju da nam opišu svoja iskustva:

A.Ž. (35): “Niko mi nikada nije pričao o postoporođajnoj depresiji. Bili su potrebni meseci da krenem kod psihijatra...Počelo je sa mukom oko hranjenja odmah po dobijanju bebe. On je vrištao i jeo i ništa više...Naravno, to što imam bebu u rukama je bilo jako lepo osećanje i jako ali mnogo sam se mučila da shvatim njegove potrebe, dosađivala sam se i nisam ga volela...Imao je 10 meseci kada mi je doktor rekao šta mi se dešava.“

J.M. (40): “Mnogo sam plakala i samo se sećam da sam plakala. Zašto? Zbog svega, i najmanje gluposti. Osećala sam se krivom za sve, mislila sam da ja ne mogu da budem majka. Nedostajalo mi je sve od ranije – prijatelji, kolege, ludosti iz mladosti. Nisam mogla da se pomirim sa mojom novom situacijom. Doktor mi je rekao da će se sve rešiti samo, da će proći i da je normalno. Bio je u pravu, trajalo je nekoliko meseci a onda je bilo bolje i bolje i sada sam ja ona stara ja.“

K.B. (29): “Osećala sam se usamljeno iako su svi bili oko mene. Iz ove perspektive razumem žene koje pričaju i da su pomišljale da povrede i sebe i bebu. Ta osećanja se moraju podeliti sa bližnjima inače mogu biti ubitačna i progoniti vas kao duhovi. Beba je imala 6 meseci kada sam ja dobila takav napad panike da nisam mogla da je nahranim ceo dan. Suprug me je odveo kod lekara, porodičnog prijatelja koji mi je, u neku ruku, spasao život. Informišite se, ne plašite se i ne oklevajte da tražite pomoć.“

I.V. (31): “Nisam očekivala niti ikada pomislila da će me snaći nešto slično. Počelo je odmah po rođenju bebe. Mislila sam da je beba toliko ružna da nisam mogla ni da je gledam. Stidela sam se sopstvenih misli. Nisam mogla da spavam, mislila sam da će nešto da se desi bebi, a ja neću čuti. Nisam smela da zaspim. Nije htela ni da sisa, mislila sam da oseća da sam ja užasna majka. Moja mama mi je pomogla puno, nagovorila me da zajedno pričamo sa doktorom i psihijatrom i oni su mi objasnili da se to može desiti svakoj ženi posle porođaja. Ali, da sam ranije išta znala, ne bih se plašila svojih osećanja i onoga što sam osećala prema bebi.“

Kako bi ženama koje žele decu pomogli u određivanju idealnih godina za početak zasnivanja porodice, naučnici s britanskog Univerziteta u Šefildu skupili su i analizirali podatke o plodnosti uzetih od više od 58.000 žena.

Došli su do zaključka da bi žene koje žele veliku porodicu, odnosno barem troje dece, prvo dete trebalo da rode najkasnije sa 23 godine.

Počne li na prvom detetu da radi s 23 godine, tvrde stručnjaci, imaće 90 odsto više šanse da rodi troje dece, ako ih želi toliko. Čeka li do 31. godine šansa da bude majka troje dece pada na 75 odsto, a čeka li do 35. godine šanse su 50 odsto.

Žena koja želi dvoje dece trebalo bi na majčinstvu da počne da radi do 27. godine, a koja želi jedno dete ne bi smela da čeka dalje od 32. rođendana da postane majka.

Analiza je takođe pokazala da in vitro oplodnja, odnosno medicinski potpomognuta oplodnja nije garancija ženama koje odlažu majčinstvo, odnosno da mogućnost trudnoće produžava za svega jednu ili dve godine.

Stručnjaci ističu da ovi podaci ne moraju važiti za svaku ženu, ali da itekako mogu pomoći ženama koje žele da planiraju porodicu i ostvare san o velikoj porodici.

Iskrena priča i bojazan trudnice koja je prenela trudnoću.

Eto, došao i prošao termin, a ja sam i dalje trudna. Možda najsnažniji osećaj, u ovoj celoj buri (jer sam u poslednje vreme samo ogromna kugla emocija) je nesigurnost. Koliko će sad to trajati ?! Sedam, deset dana? Dva? Termin je kao neka ciljna linija, od samog početka trudnoće. Do tamo treba dobaciti, tamo daleko sve završava.

Kad prvi put saznaš da si trudna, taj cilj je tako daleko, često u drugoj kalendarskoj godini. Treba da se smene godišnja doba, treba preći tako mnogo nekih značajnih tački koje su na početku daleko. Zato dok se na prvom ultrazvuku pokaže ona tačka kraj se čini...daleko, možda čak i pod znakom pitanja - ko zna šta sve može da se dogodi tokom puta. Pa malo odahneš kad prođu ona prva tri meseca za koje uvek kažu da su najrizičniji. Pa još malo odahneš kad počneš da osećaš svoju bebu da te lupka i dobro je. Pa s prolaskom meseci dobiješ i neku sigurnost da ste okej vas dvoje, eto malo po malo napredujete i rastete.

Polako prema cilju

Prolaze dani, meseci i pregledi i sve nekako ide ka tom datumu termina. Tom datumu koji se na početku činio neopisivo daleko. Pripremiš stvari, pripremiš sebe, oslobodiš se straha (više-manje, realno, strah je uvek tu negde) i onda dve nedelje pre, kad rizika više nema, pomisliš, pa, bilo bi okej i da se sad završi. I svaki dan nekako to misliš, svi ti govore - sad bi moglo biti bilo koji dan. Ali i dalje se prema terminu odnosiš s nekim respektom, barem je meni tako - uvek znaš tačno koliko dana je između tebe i termina.

Zato sam kad sam s prvim detetom dobila trudove dva dana pre termina, bila skroz uzbuđena. Vidi, mrvicu je poranio. I uvek znam da je rođen dan pre termina, i da je trebalo da se rodi 5. marta, a ne dan ranije. Podsvesno, i u ovoj trudnoći sam to nekako očekivala - ili će biti dan ranije ili dan kasnije, ali sigurno jako blizu termina.

... Ili ipak ne

Ali ovaj put, termin je došao, ja sam došla na pregled i ista takva krupna i nespretna otišla kući, bez ikakvog znaka da bi bilo šta uskoro moglo da se dogodi. Već sam evo bila i na još jednom pregledu od tada, a i dalje nikakvih naznaka da će se nešto dogoditi. CTG je uredan, plodove vode ima, on je unutra očigledno sasvim srećan - ali kada će napolje? I sad odjednom strahujem oko toga koliko će tačno kasniti. Ako kasni dva dana, mogao bi i deset?! Hoće li uopšte ovaj porođaj krenuti sam od sebe ili ću morati na indukciju? Odgovor nema niko.

Doktori, naravno, nemaju razloga da požuruju stvar jer je sve okej, meni svi govore da se opustim, ali napetost je u vazduhu oko mene. Osećam je i kod muža, i kod roditelja, i kod prijatelja koji konstantno zovu i šalju poruke. Sve zanima da li se nešto događa. A istina je da se ne događa apsolutno ništa. Osim što je taj termin za koji smo se svi tako vezali došao i prošao, sve ostalo je kao što je bilo i pre nedelju i pre dve. Nema baš nikakvih vesti. Ništa se ne dešava, kao da je vreme stalo. I niko, a najmanje ja, ne zna do kada će biti tako. Možda se noćas porodim. Možda neću ni za četiri dana.

Najsmešnije od svega? Za par dana mi je rođendan. I ja sam kasnila na termin. Izgleda da je istina da se sve vraća... Ali do kada? Samo me to zanima sada. Do kada i hoće li više?!

Izvor: Index.hr

Da bi beba imala dovoljno mesta za rast i nesmetan prolazak kroz karlični kanal pri porođaju, nepokretni zglobovi karlice se razmekšavaju, ali to utiče i na sve ostale zglobove – posebno na stopala.

Na stopalima se nalaze receptori koji nam daju informacije o položaju tela u odnosu na površinu po kojoj se krećemo. Da nije njih, ne bismo mogli da održimo ravnotežu. Kad sa njima nešto nije u redu, prilikom hoda se previše naginjemo napred ili nazad. Ovo može da bude veliki problem u trudnoći, kada je statika tela znatno izmenjena zbog rasta stomaka, a time i izmenjenog načina hoda.

U trudnoći se zbog povećane telesne težine i bebe u stomaku pomera težište malo prema napred, pa su i stopala drugačije opterećena. Ovo može da dovede do pojave ravnih stopala, posebno do spuštanja prednjih svodova (prednji deo stopala se proširi), što nekad izgleda kao da su porasli čukljevi. Pored ovog mehaničkog, u trudnoći je prisutan i metabolički faktor rizika za nastanak ravnih stopala, a to su hormonske promene.

Simptomi spuštenih svodova

Prvi znak da su se svodovi spustili je osećaj da je cipela postala tesna, zatim pojava bolova u stopalima, zamor pri dužem stajanju, otoci u toku popodneva i večeri i pojava grčeva. Žene koje su već imale ravna stopala ili spuštene svodove, u trudnoći su posebno ugrožene, pa se događa da nakon porođaja ne mogu da nose obuću od ranije, već jedan ili dva broja veću. Sve ostale tegobe vezane za ovaj deformitet će takođe biti izraženije – bolovi u nogama, otoci, proširene vene… Da bi se ovo sprečilo ili ublažilo, pored masaže stopala i listova, kao i vežbi za bolju cirkulaciju i jačanje mišića, neophodno je nošenje odgovarajućih ortopedskih uložaka tokom trudnoće. Ali i nekoliko meseci, do godinu dana nakon porođaja, dok se telesna težina i hormonski status ne vrate na stanje pre trudnoće.

Uložak obezbeđuje udobnost

Tankim i udobnim ortopedskim uloškom koji se nosi u obući, standardnim ili pravljenim prema otisku, mehanički se popravlja položaj stopala. Time se postiže rasterećenje i podstiču mišići na pravilno angažovanje. Receptori će da dobijaju prave informacije, što će da omogući pravilan hod. Da bi se ortopedskim ulošcima postigao pun efekat, cipele moraju da budu dobro odabrane. Mogu da budu ravne, ili sa štiklom od tri do četiri centimetra. Previsoka štikla naglašava krivinu u krstima, što može da dovede do bolova u leđima, ili do gubitka ravnoteže i pada. Kako je u poodmakloj trudnoći obuvanje i izuvanje prava “veština”, treba i to imati u vidu prilikom izbora obuće.

Težina tela bi trebalo da bude ravnomerno raspoređena – polovina na prednji i polovina na zadnji deo stopala. Da li pravilno hodamo, može da se vidi “pregledom obuće” – nepravilan hod neravnomerno troši pete na obući.

Snežana Milanović, visoki strukovni terapeut

Tokom trudnoće ćete imati redovne kontrole da bi se utvrdilo da trudnoća i beba napreduju dobro.

6 NEDELJA : POSETITE SVOG DOKTORA

Verovatno će se raditi neki testovi i lekar će započeti sa Vašim prenatalnim kontrolama. On će Vam objasniti koje vrste pregleda će uključivati kontrole. Koliko će se često vršiti kontrole zavisiće od toka trudnoće. Kontrole uključuju:

8-12 NEDELJA – INICIJALNA KONTROLA

Na Vašoj prvoj kontroli kod Vašeg lekara, notira se datum Vaše poslednje menstruacije, da bi se procenilo kada je termin porođaja i uzima se Vaša detaljna medicinska istorija. Nekoliko analiza se vrši.

UZASTOPNE KONTROLE

Nakon prve kontrole, kontrole će se vršiti na svake četiri nedelje do 28 nedelje trudnoće. Od 28 do 36 nedelje kontrole se vrše na svake dve nedelje, posle čega se kontrole vrše češće, tj na svakih nedelju dana, sve do porođaja. Svaki put se vrše kontrole razvoja Vaše bebe i ujedno imate priliku da pitate sva pitanja koja Vam naviru sa napredovanjem Vaše trudnoće.

PRENATALNA PRIPREMA

Prenatalna (antenatalna) priprema pomaže da se pripremite za porođaj, dobijate savete o nezi bebe i upoznajete se sa ostalim ženama u istom stadijumu trudnoće. To će takođe pomoći Vašem partneru oko njegove uloge u porođaju : neke pripreme čak podrazumevaju samo seanse za očeve. Priprema se obično započinje desetak nedelja pre porođaja. Ona može biti organizovana od strane Vaše ordinacije, babice, zdravstvenih centara ili Vašeg doktora. Možete pitati Vašeg doktora o tome šta se nudi u Vašem gradu.

Autor: klinika-papic

Trudnički dijabetes – ova dijagnoza pogađa dvije do pet od svakih 100 trudnica. One ništa ne osjećaju, ali za dijete to može biti opasno. Liječenje je pri tome sasvim jednostavno

Trudni ste i imate dijabetes?

O trudnicama s dijabetesom u današnje se vrijeme vodi najbolja moguća briga – već i prije samog začeća pa sve do rođenja ginekolog i obiteljski liječnik, kao i internist, brinu se za trudinicu, tako da ona može roditi zdravo dijete.

Situacija sasvim drukčije izgleda kod žena kod kojih se dijabetes razvije tek onda kada ostanu trudne. Podaci iz Njemačke govore da od tog metaboličkog poremećaja godišnje obolijeva otprilike 40 000 žena. Bolest se otkrije tek kod svake desete žene usprkos redovitim kontrolnim pregledima kod ginekologa svaka četiri tjedna. Mnoge majke nakon njih dobiju pogrešnu potvrdu da je sve u redu, jer je crta koja bi na test-traci morala pokazivati vrijednost šećera, odviše neprecizna.

To je prilično zabrinjavajuće jer nekontrolirani porast šećera u krvi ugrožava razvoj ploda, kao i izglede njegove majke da normalno rodi. Zbog toga se sve više liječnika zauzima za preciznije mjerenje razine šećera u krvi kao i za uvrštavanje tog mjerenja među obavezna mjerenja tijekom vođenja trudnoće.

Što je dijabetes?

Manjak inzulina izaziva kaos u metabolizmu šećera u krvi. Inzulin je hormon koji prenosi šećer iz krvi u stanice te tijelo opskrbljuje energijom. Kod dijabetičara je proizvodnja inzulina u gušterači smanjena (diabetes mellitus tip 1) ili hormon ne djeluje na organe (tip 2).

Kod trudnica bolest se razvija na ponešto drugačiji način: razina određenih hormona tudnoće raste tek od 20. tjedna trudnoće te se tako smanjuje djelovanje inzulina. Posljedica je porast postotka šećera u krvi. To se posebno često događa ženama koje se neuravnoteženo hrane i koje su već i prije trudnoće imale prekomjernu težinu. Točna dijagnoza u tom slučaju glasi: gestacijski dijabetes.

Koga on pogađa?

Svaka trudnica može oboliti od dijabetesa. Osobe koje u obitelji imaju dijabetičare pod nešto su većim rizikom, jednako kao i žene koje djecu dobiju jako kasno. Osim toga, u rizičnu skupinu spadaju i majke koje su već rodile dijete s visokom težinom pri porodu.

Osjećam li da imam šećer?

Dijabetes ne izaziva nužno bolove ili tegobe. No, žene sa visokom razinom šećera u krvi često imaju posla s infekcijama mokraćnih puteva, jer šećer bakterijama pruža optimalno hranjivo tlo. Ako se na ultrazvučnoj slici može raaznati jako veliko dijete ili jako puno plodne vode, to može biti dodatna indikacja da postoji metabolički poremećaj šećera u krvi.

Zašto šećer šteti majci i djetetu?

Šećer u krvi majke do bebe dospijeva putem placente (posteljice) i pupčane vrpce. Višak se nakuplja u spremištima masti u tijelu ploda. Dijete na svijet dolazi s većom tjelesnom težinom, ali njegovi unutarnji organi – posebno pluća – nisu razvijeni. Uz to raste opasnost od prijevremenog poroda ako je majka tijekom trudnoće oboljela od dijabetesa. Osim toga, djeca u prvim satima života, nakon što se prereže pupčana vrpca, pate od smanjene razine šećera u krvi jer im ona više nije povezana sa majčinim krvotokom.

Moguće kasnije posljedice: djeca koja su u majčinom tijelu bila predebela (“makrosomna”) imaju višestruko povećan rizik da kasnije i sama obole od dijabetesa ili da imaju druge zdravstvene tegobe. Prema istraživanje Američke udruge za dijabetes, rizik od prekomjerne tjelesne težine kod djece čije su majke tijekom trudnoće bolovale od dijabetesa i pri tome se nisu liječile, za 85 posto je veći nego kod djece zdravih žena. Prema izvještaju Andreasa Plagemanna, profesora sa Klinike za ginekologiju i porodništvo Sveučilišne bolnice “Charité” u Berlinu, liječenje dijabetesa u trudnoći može na pola smanjiti učestalost pojave prekomjerne težine kod djece.

Višak šećera sa sobom nosi posljedice i za majke: one se češće podvrgavaju epiziotomiji, carskom rezu i vakumu ili se u njihovom slučaju češće moraju koristiti kirurške škare.

Što pomaže?

Kod 90 posto žena koje su bolovale od dijabetesa u trudnoći i koje su se zdravo hranile i više kretale, vrijednosti šećera u krvi bile su dobre. Samo ih 10 posto treba inzulin. Najbolja terapija je temeljita promjena prehrambenih navika nakon savjetovanja sa specijalistom za prehranu (specijalistom za dijabetes ili internistom).

Ako kretanje i zrava prehrana pomažu, žene i same mogu kontrolirati razinu šećera u krvi pomoću specijalnog mjernog uređaja. Nakon rođenja razina šećera u krvi se većinom sama od sebe popravi.

Onome, tko je tijekom trudoće imao problema, u budućnosti prijeti nešto veći rizik od dijabetesa: kontrolirajte stoga redovito razinu šećera u krvi!

Što je to test opterećenja šećerom?

Takozvani test opterećenja šećerom najpouzdaniji je pokazatelj razine šećera u krvi. Moguće ga je napraviti kod liječnika između 24. i 28. tjedna trudnoće.Liječnik razinu šećera prvo mjeri na tašte, a potom još dva puta, nakon što pacijentica popije otopinu sa grožđanim šećerom.

Dva koraka portiv gestacijskog dijabetesa
Prvi korak: pametna ishrana

Tko se uravnoteženo hrani, nema problema sa šećerom u krvi. To znači:

treba se odreći bijelog kruha i namirnica koje sadrže ugljikohidrate s visokim glikemičkim indeksom ( slatkiši, med, marmelada)
radije jedite više manjih obroka, nego dva ili tri obilata
obilato se hranite povrćem, krumpirima i voćem
dnevno pijte dvije do tri litre vode i malo voćnih sokova (skriveni šećer!)
štedljivo sa masnoćom i mesom
hranu dobro začinite, ali malo posolite
Drugi korak: puno kretanja!

Sve tjelesne aktivnosti troše energiju i smanjuju vrijednost razine šećera u krvi. Idealno tijekom trudnoće: plivanje, vožnja biciklom, skijaško trčanje i duge šetnje. Nisu preporučljivi sportovi poput skvoša, tenisa ili jahanja.

Test na trudnoću je pozitivan – no istodobno s radosnim očekivanjem djeteta pojavljuju se i mnoga pitanja: Primijeti li se već? Hoće li trudnoća promijeniti naš odnos? Pružit ćemo vam najvažnije odgovore.

Zar je moguće da se već primijeti?
Zračenje dolazi iznutra. Trbuh nije uvučen kao obično, već istaknut, samopouzdano i uz puno radosnog očekivanja. Katkada ćete se rukama nježno pogladiti, posve odsutni mislima – istina je da je moguće prepoznati kada su žene sretne u trudnoći. Hormoni koji se pojačano izlučuju u trudnoći uzrokuju promjene: estrogen kosu čini blistavo lijepom, a progesteron se brine da sve postane mekanije i podatnije: tkivo i grlić maternice. Progesteron je i jedan od razloga zašto su buduće majke naročito osjećajne i brzo briznu u plač – no zrače na način koji nije moguće previdjeti.

Prije utvrđivanja trudnoće jednom sam previše popila – je li to loše?

Pouka je jednostavna: okanite se alkohola čim krenete planirati trudnoću. Otrovne tvari djeluju na bebu. Moguće je da naštete staničnoj diobi, izgradnji i razvoju djetetovih organa. Dobra je vijest da u prva dva tjedna nakon začeća sama priroda djeluje po načelu sve ili ništa. U to vrijeme raste samo jedan zdrav zametak. Ako su stanice oštećene zbog alkohola, lijekova, nikotina ili bolesti, stanična dioba se neće nastaviti. Tada dolazi do vrlo ranog spontanog pobačaja koji ćete doživjeti kao zakašnjelu menstruaciju. Nastavak trudnoće je najbolji dokaz da fetusu nije naštetila ta večera na kojoj ste popili čašicu više. No od sada pa na dalje mislite na to da i beba pije isto kada i vi. Mama će stoga u sljedećim mjesecima slaviti s bezalkoholnim pićima!

Je li naša ljubav dovoljno snažna da bismo imali dijete?

Riječ je o nesigurnosti i možda malo ljubomore. U svakom slučaju, otkriće je naglo: tu su dvije osobe koje su vrlo bliske. Život koji raste u trbuhu vrlo je lijepa ženska povlastica zbog koje se mnogi muškarci isprva osjećaju odbačeno. Muškarci strahuju zbog ekskluzivnosti veze sa ženom koju vole, a i zbog djelića vlastite slobode. Preuzimanje odgovornosti za jedno sićušno biće koje vas treba u potpunosti – mnogim je muškarcima isprva ta misao neuobičajena. U usporedbi s tim, žena trudnoću od samoga početka proživljava mnogo konkretnije. Međutim i ona si postavlja pitanja poput: hoće li ostati uz mene sljedećih 20 godina? Ili: što s njegovim čudnim navikama, hoće li ih “naslijediti” moja beba? Nemojte biti zabrinuti: ne traje trudnoća uzalud 40 tjedana – dovoljno je to vremena da se smiri prvotno uzbuđenje oba partnera. Kada muškarci jednom prihvate veličanstvenost tih novosti, budući će očevi brzo krenuti obilaziti trgovine dječjim potrepštinama i jednako tako s veseljem kovati planove za budućnost te će također biti oduševljeni prvim ultrazvučnim slikama.

Kada kome reći?

Prije svega: nitko nema pravo odmah saznati za vašu trudnoću. Ako odlučite otkriti da ste trudni, pripazite na redoslijed: budući baka i djed često reagiraju uvrijeđeno ako od vas osobno ne saznaju da su unuk ili unučica na putu. Nije lijepo ni ako vaš šef za trudnoću sazna putem uredskih tračeva. Klasični redoslijed: budući tata, najbolja prijateljica, budući baka i djed te šef prije dvanaestog tjedna, a svi ostali nakon toga. Zašto šef? Zato jer vam odmah pripadaju posebna prava – npr. fizički manje naporan posao ili pravna zaštitu od otkaza. I zašto rok od tri mjeseca? Nakon tog vremena naglo opada rizik od spontanog pobačaja. Za neke je žene to razlog za čekanje: boje se da bi inače, u slučaju da nešto krene krivo, morale odgovarati na milijun pitanja poznatih i nepoznatih ljudi.

Trebam li sada jesti za dvoje?

Ne. Trudne žene troše tek malo više kalorija od žena koje ne nose trudnički trbuh. Potrebno im je samo oko 180 kalorija više, a toliko otprilike sadržava jedan sendvič sa sirom. Međutim, čak ni to ne vrijedi za mnoge trudnice. Naime, sada prelazite u nižu brzinu, a priuštit ćete si više (s pravom) odmora i stanki za predah. Tako ćete način trošiti manje kalorija. Važnije pitanje od onoga koliko jedete pitanje je što treba jesti: da bi dijete u trbuhu bilo optimalno opskrbljeno, potrebno mu je mnogo mlijeka i mliječnih proizvoda (od pola litre do litre mlijeka ili mliječnih proizvoda, odnosno dvije do tri ploške sire dnevno), mnogo voća i povrća kao i kruha te žitarica (najbolje integralnih). Nužni dodaci prehrani su folna kiselina, jod i željezo. Dodatke prehrani u obliku tableta možete naći u ljekarnama. O doziranju dodatka razgovarajte s liječnikom.

Lagano točkasto krvarenje – trebam li se brinuti?

Javljaju se vrlo često – doživjet će ih svaka peta žena. Takva krvarenja u pravilu nisu povod za zabrinutost. Lagana točkasta krvarenja mogu biti potaknuta puknutom krvnom žilicom u maternici ili bezazlenim odvajanjem manje površine tkiva. Unatoč tim dobrim vijestima, krvarenje u trudnoći je uvijek razlog za posjet ginekologu – makar samo da se ne biste brinuli i da biste nesmetano nastavili uživali u trudnoći.

Zašto sam sada stalno tako umorna?

Zaspali ste prije dnevnika? Nakon jednog obroka tjestenine pozdravili ste se od prijateljica i otišli iz restorana? Duboki umor – upravo će po njemu mnoge trudnice primijetiti da se nešto događa. Vaše tijelo sada sve ulaže u rast bebe. Za to mu je potrebno mnogo snage. U ranoj je trudnoći krvni tlak često nizak, zbog čega budućim majkama nedostaje energije. Što pomaže? Ujutro se možete razbuditi naizmjence toplim pa hladnim tuširanjem. U uredu ćete lakše izdržati ako vrijeme stanke iskoristite za šetnju po svježem zraku. Također: kad god možete, popustite pred umorom. Ako vaše tijelo traži mnogo odmora, znači da mu je odmor potreban. Rano u krevet? Trudnicama je to dopušteno!

Dobivam li dovoljno hranjivih tvari ako radi mučnina ništa ne mogu jesti?

Nemojte brinuti, vaše je dijete u svakom slučaju dobro opskrbljeno. Mnoge trudnice u prvim tjednima trudnoće čak i izgube kilograme umjesto da ih nabace – što uopće nije problematično. Vaša će potreba za kalorijama porasti tek nakon desetog tjedna. Usprkos tome važno je da se hranite što je moguće normalnije – čak i ako će vam svako malo pozliti. Mnogim su trudnicama u dobrom sjećanju ostale pirjane mrkve: one umanjuju žgaravicu i od njih ćete biti siti. Iznimka je ako ste u trudnoću ušli s jako malo kilograma i onda još mnogo smršavjeli. U tom biste slučaju radije trebali provjeriti kod primalje ili ginekologa dobivate li sami dovoljno hranjivih tvari.

Treba li zametak dugačak dva centimetra već imati svoj nadimak?

Pa naravno! Na kraju krajeva, o njemu vi i vaš partner najviše razgovarate. Ipak je daleko ljepše razgovarati o vašoj točkici, malome izvanzemaljcu, mrvici, slatkici ili bebaču nego koristiti medicinske izraze poput embrij ili, nakon trećeg mjeseca, fetus. Ali oprezno, imajte na umu opasnost navikavanja na nadimak! Roditelji bi ipak trebali pripaziti na to da se ime djeteta za koje su se konačno odlučili u određenom trenutku proširi među rodbinom i prijateljima. Na posljetku, ne želite da vaša Magdalena ili Marijana za sve ostanu “Mucica”.

Zašto je prvo nestao moj struk?

Ne izgledate kao da ste trudni, već kao da ste pojeli previše čokolade? Nemojte biti zabrinuti: posve je normalno da prvo nestaje struk. Zašto? Maternica prvo raste prema gore – i onda tek prema naprijed. To znači da je na samom početku trudnoće otprilike malena poput kruške, a položena je ispod stidne kosti. Nakon toga će se širiti sve više prema gore – čak i sami možete napipati kako centimetar po centimetar prerasta stidnu kost – pri čemu ćete na žalost izgubiti struk. U 16. tjednu više ga nema – a trbuh počinje rasti prema naprijed.

Za sada još uvek ne postoji pouzdan metod koji će garantovati pol deteta, ali postoje neke tehnike koje navodno povećavaju šanse da dobijete bebu željenog pola.

Većina roditelja kaže da im je važno samo da dete bude živo i zdravo, ali mnogima od njih je ipak važan i pol bebe, iako to možda neće priznati. Za sada još uvek ne postoji pouzdan metod koji će garantovati pol deteta, ali postoje neke tehnike koje navodno povećavaju šanse da dobijete bebu željenog pola.

Na početku, treba napomenuti da ne postoje nikakvi medicinski dokazi da ove metode “rade”.

Navodno, veće su šanse da rodite dečaka ako:

– Uživate u seksu u toku ovulacije jer tada muški hromozomi brže “stignu” do jajne ćelije.

– Ukoliko doživite orgazam pre svog partnera jer se tada oslobađa alkalna tečnost, koja brže “prihvata” muške hromozome.

– Ako tokom seksa dođe do dublje penetracije, kao na primer u pozi “dogi stajl”.

– Ukoliko vaš partner ima veliki broj spermatozoida. Razlog za to je što sperma nije toliko “jaka” kao ženski ejakulat, tako da što više spermatozoida ima muškarac, veće su šanse da oplode jajnu ćeliju.

– Izbegavanje seksa nedelju dana pre ovulacije navodno takođe povećava šanse da rodite dečaka. Ako ne uživate u seksu nedelju dana, a onda imate odnos na dan ovulacije, tada će muškarac imati veliki broj spermatozoida.

– Važna je i ishrana. Parovi koje jedu dosta mesa, ribe, svežeg voća, povrća, a izbegavaju mlečne proizvode, imaju veće šanse da dobiju dečaka. Na ovaj način se navodno menja pH kiselost reproduktivnog trakta, a muški hromozomi najbolje “uspevaju” u alkalnoj sredini.

Veće su šanse da rodite devojčicu ako:

– Uživate u seksu nekoliko dana pre ovulacije. Ženski hromozomi su duže “žive” i jači su, dok će muški hromozomi u ovom slučaju “umreti” pre nego što oplode jajnu ćeliju.

– Ukoliko partner doživi orgazam pre vas jer će tada hromozomi biti u “kiseloj” sredini, gde muški hromozomi ne mogu da opstanu.

– Veća je šansa da par dobije devojčicu ako se njihova ishrana bazirana mlečnim proizvodima, uz malo mesa, voća i povrća jer tada veća kiselost vagine.