Displaying items by tag: Zdravlje
Znam da zvuči kao urbana legenda,ali je moguće. Teškim trudom,ali moguće. Čak i u poznim godinama života možemo promeniti navike uz dobru volju (nauka kaže 66 dana je potrebno),a kod dece, što ranije ih utvrdimo, to bolje uspevaju. Navike. One su ključ.
Odakle početi? Od roditelja. Izaberite sebe. Izaberite od svih najboljih stvari koje možete pružiti svom neprocenjivom potomstvu, da im pružite najboljeg sebe.
Danas. Počnite od ogledala. Zapišite šta ste videli, šta biste menjali na bolje. Kilažu, izgled kože, kose, noktiju, kad ste se poslednji put razboleli i od čega. Zakažite pregled kod stomatologa. Ne kod zubara. Zubari su se bavili samo zubima. Stomatolozi se bave oralnim zdravljem. Bez toga nema sistemskog zdravlja.
Proverite besplatno vid u većini optičkih radnji. Izaberite kvalitetnu ishranu tako što ćete se držati 3 obroka i 2 užine. Ne dosipajate. Stavite na jedan poslužavnik svoj planirani obrok i ne jedite više od toga. Čitajte etikete. Ne zauvek. Kad pronađete dobre proizvode bez emulgatora i veštačkih dodataka, držite ih se neko vreme. Isto se odnosi i na proizvode za higijenu. Što manje hemije, to zdravije. Ne koristite ništa neprirodne boje, npr. jako plavi gel za tuširanje. Jedan od dobrih primera koje navode doktori, patronažne sestre i mame: Azeta Bio bebi i dečija ORGANSKA kozmetika i paste za zube koje smeju da se gutaju, bez štetnih sastojaka, od prošle godine mogu da se pronađu i u Srbiji).
Za samo 2 nedelje izbačenih slatkiša iz ishrane, videće napredak pred ogledalom. Zapišite ponovo šta ste zapazili i čime treba da se pozabavite. Pogledajte fotografije od prošle godine i primetite šta je drugačije.
Onda, kad deca od Vas vide da vodite računa o higijeni i ishrani, moći će da se poistovete. Da ne traže slatkiše, jer ih ni vi ne kupujete. Da ne žele kečap, majonez i prerađevine, jer ih ni vi ne jedete. Da se ne boje lekara, jer lekaru se ide redovno na pregled, a ne samo kad zagusti. Da kao što je kultura ići u pozorište, kultura je ići i kod fizijatra, logopeda i stomatologa. Pre nego što postoji problem. Jer kad se problem desi, biće rešen lako i uz saradnju, obzirom da dete poznaje ustanovu i osobu koja pruža uslugu. Unapred planirate frizera. Tako treba biti i sa zdravljem.
Jer svi dobijemo samo jedno telo na poklon. Kultura ishrane i higijenskih navika obezbediće nam srećan, zdrav i dug život. A to želimo sebi i svojoj deci. Pre svega.
Zato , radimo na tome. Danas. Ne sutra. Najbolje je ako je to danas pre trudnoće. Bolje ako je u trudnoći. A nije NIKADA kasno…osim sutra!
dr stomatologije Nikolina Jakovljević,
predavač Škole roditeljstva “Nada Lazić”
Umakanje cucle u med, mazanje belog vina na bebine desni, poljupci u usta, lizanje cucle - stomatolog dr Nataša Pejčić otkriva najčešće zablude i istine o njima.
Mlade mame svakodnevno dobijaju brojne savete u vezi sa zdravljem i negom svoje dece. Ti saveti u većini slučajeva mogu pomoći, međutim nekada, ukoliko su pogrešni, mogu dovesti do velikih zabluda i naneti veliku štetu. Ovo su najčešći saveti u vezi sa zdravljem i negom zuba kod dece koji su pogrešni i potencijalno opasni:
1. Zabluda: Mlečni zubi nisu važni
Istina: Mlečni zubi su veoma važni, Mlečni zubi deci omogućuju pravilno žvakanje, adekvatan govor, pravilan razvoj orofacijalnog sistema, čuvaju prostor za adekvatno pozicioniranje stalnih zuba. Da bi se kasnije stalni zubi razvili pravilno važno je da oralna šupljina u kojoj će nići bude potpuno zdrava. Ukoliko su mlečni zubi zahvaćeni karijesom, on se može preneti i na stalne zube, pošto karijes predstavlja infektivno oboljenje. Oštećenje mlečnih zuba detetu može prouzrokovati bol, a kasnije i probleme pri zvakanju, govoru i uopšte normalnom funkcionisanju. To sve može imati negativne posledice i na psihološki razvoj deteta.
2. Zabluda: Mlečni zubi se ne popravljaju i ne vade
Istina: Mlečni zub koji je zahvaćen karijesom je neophodno lečiti. Ukoliko je neophodno, u slučajevima kada je lečenje nemoguće potrebno je takve zube izvaditi. Pogrešno je ostavljati takve zube u ustima, jer mogu štetno uticati, osim na preostale zube i okolna tkiva, i na zametke stalnih zuba i na opšte zdravlje deteta.
3. Zabluda: Dojenje kvari zube
Istina: Dojenje doprinosi pravilnom rastu i razvoju vilica. Za pravilan razvoj neophodno je da dojenje traje minimum šest meseci. Kraće dojenje od šest meseci, ili odsustvo dojenja, dovodi do češćih pojava ortodontskih anomalija. Nova istraživanja ukazuju na to da prolongirano dojenje nije povezano sa razvojem karijesa kod dece. Tako danas i dečiji stomatolozi ohrabruju majke da doje svoju decu do druge godine. Međutim ono što može doprineti razvoju karijesa je često dojenje tokom noći i učestalo hranjenje na flašicu, pogotovo zaslađenim napicima.
4. Zabluda: Nije neophodno voditi dete kod zubara dok ga ništa ne boli
Istina: Prva poseta deteta stomatološkoj ordinaciji je izuzetno važna. Ako se adekvatno isplanira može biti veoma dobra osnova za očuvanje detetovog oralnog zdravlja. Zato je izuzetno važno da dete prvi put dođe u ordinaciju sa zdravim zubima i ustima, dok nema stomatološke probleme. Najbolje je da dete poseti stomatologa pre prve godine.
5. Zabluda: Fluor je štetan
Istina: Fluor je element čija primena u adekvatnoj koncentraciji, kroz paste za zube i ostala sredstva za oralnu negu, prilagođen uzrastu deteta, omogućava stvaranje čvršće i otpornije zubne gleđi.
6. Zabluda: Mazanje belog vina na desn će pomoći bebi prilikom nicanja zuba
Istina: Mazanje belog vina će samo omogućiti apsorpciju alkohola sa mesta mazanja u krvotok bebe. Za olašanje nelagode prilikom nicanja zuba kod dece, postoje brojni prilagođeni gelovi i glodalice.
7. Zabluda: Simpatično je kada majka ljubi malo dete u usta
Istina: Iako je poljubac između majke i deteta veoma intiman čin, poljubcem u usta će majka detetu preneti oralne kariogene bakterije i izložiti ga riziku za nastanak karijesa.
8. Zabluda: Dodavanje šećera u vodu koju beba pije preko flašice
Istina: Šećer iz vode se taloži na površinama prednjih zuba i doprinosi razvoju cirkularnog karijesa, odnosno drugačije nazvanog sindromom flašice.
9. Zabluda: Cucla se umače u med
Istina: Nema potrebe cuclu umakati u med. Ova navika takođe doprinosi riziku za nastanak cirkularnog karijesa.
10. Zabluda: Mama i beba jedu iz iste kašičice, mama stavlja bebinu cuclu usta
Istina: Ovo su veoma štetne i nezdrave navike. Na ovaj način majka prenosi bakterije iz svoje usne duplje direktno bebi, izlažući je riziku za nastanak infekcija i oralnih oboljenja.
Izvor: www.yumama.com
Grčevi kod beba (infantilne kolike) se mogu javiti bilo kada u prvim mesecima života, a izgleda da su najčešće u prvih šest nedelja.
Teško je tačno proceniti učestalost (prevalencu) infantilnih kolika, a pokazalo se da čak do 40% beba ima grčiće.
Ovo je uvek aktuelna tema, pa evo odgovora na 11 najčešćih pitanja roditelja.
Da li su bebini grčevi bolest?
Infantilne kolike (grčevi kod beba) NISU bolest! Radi se o bezazlenoj i prolaznoj pojavi koja spada u funkcionalni poremećaje, a NE u bolesti! Većina roditelja (naročito kod prvog deteta) reaguje velikim strahom i uznemirenjem zbog dugotrajnog bebinog plakanja, 15-20% roditelja konsultuje lekara zbog kolika, a neretko se bebe u prvim nedeljama života bezrazložno vode u dežurne pedijatrijske bolnice.
Šta uzrokuje grčeve kod beba?
Pošteno je reći da se NE zna tačan uzrok! Ipak, šta god da je primarni uzrok (nezrelost bebinih creva, poremećaj mikrobioma – crevne flore, nepodnošenje ili alergija na hranu…), finalna posledica jesu gasovi u crevima – nagomilani „gasni mehurovi“ rastežu zid creva, nadražuju nervne završetke koji prenose bol i tako počinje plakanje i uznemirenost! Ova nadutost može pogoršati i bljuckanje. Jedan broj beba razvija snažne kolike u prvim minutima podoja, a praćene su plačem i prekidanjem obroka, što frustrira i mamu i bebu, iako se radi o bezazlenoj pojavi!
Kako ih prepoznati?
Od 1954. postoji dobro poznata definicija infantilnih kolika koje je sažeto u pravilu trojke: dete plače bar tri sata dnevno, najmanje tri dana nedeljno, tokom najmanje tri nedelje, a ubrzo se nadovezala i „trojka“ da sve ovo traje u prva tri meseca života. Poslednjih godina je „pravilo trojke“ modifikovano, a eksperti su se složili i napravili Rimske kriterijume, koji su zapravo modifikacija starog „pravila trojke“: smanjeno je trajanje na jednu nedelju (umesto tri), a produženo je trajanje kolika do uzrasta od 5 meseci.
Treba li bebu voditi na pregled?
Kad beba lepo jede i napreduje (dobija u težini) NE treba ići na pregled, pošto grčići NISU bolest! Dobar apetit i dobro napredovanje bebe je glavna karakteristika FUNKCIONALNOG poremećaja i to JESTE razlika u odnosu na bolesti koje uzrokuju slabiji napredak bebe!
Kako pomoći bebi?
NEMA dileme da se bebi MORA pomoći, a tretman kolika ima TRI važna aspekta podrške roditeljima (uz objašnjavanje manevara koji mogu pomoći bebi sa kolikama), korekcija ishrane i terapija lekovima.
Prvi korak je da roditelji razumeju da se NE radi o bolesti, već o funkcionalnom poremećaju koji će proći i da se roditelji nauče manevrima koji mogu pomoći bebi: ruka na stomačić (lako ugrejan termofor može da pomogne), „nosanje“ bebe, lagano ljuljuškanje, savijanje nožica ka grudima, takozvana „bela buka“. Beba NIKAKO ne sme da se snažno drmusa – to je opasno! Pokazalo se da skretanje paženje – igranje sa bebom takođe pomaže!
Korekcija ishrane je drugi aspekt borbe sa kolikama. Pre svega odnosi na majku koja doji bebu – pokazalo da se kod beba sa izraženim kolikama majka treba da smanji unos hrane (ili još bolje da potpuno izbaci) koja ima izražen alergijski potencijal: jaja, orašasti plodovi, soja, riba, pšenično brašno…posle nekoliko dana (ponekad i duže) se može očekivati boljitak! Kod beba koje koriste mlečnu formulu je retko potrebna promena formule, a to mora proceniti pedijatar, a roditelji NE treba na svoju ruku da menjaju formulu kod bebe koja dobro napreduje!
Ima li leka koji može da potpuno suzbije grčeve?
Ne postoji lek (ili čaj ili biljni ekstrakt) koji POTPUNO može eliminisati infantilne kolike! Preparati mogu da ublaže kolike i to je cilj – da se pomogne bebi da ih lakše prebrodi.
Dve grupe preparata se (na osnovu istraživanja, ali i višedecenijskog iskustva) široko koriste u tretmanu kolika kod beba probiotski preprarati (ova terapija više pomaže bebama koje su na majčinom mleku, nego bebama koje koriste mlečnu formulu) i simetikon – Infacol
Kako pomaže Infacol?
Infacol sadrži simetikon – lek koji je antiflatulent. Deluje tako što pomaže da se mali mehurići gasa spajaju u veće koje beba u vidu vetrova onda lako izbacuje.Ovako se smanjuje rastezanje crevnog zida, a to ublažava bol koji kolike izazivaju. Ovaj efekat smanuje i nadutost bebinog stmačića, a to pomaže da beba manje podriguje i bljucka.
Kod oko tri četvrtine beba efekat nastupa u prva 24 sata terapije, a kod skoro 90% beba posle 7 dana terapije.
Kad se može početi sa davanjem Infacola?
Radi se izuzetno bezbednom leku, koji ne sadrži šećer, alkohol i boje! Resorpcije iz creva NEMA, pa nema ni bilo kakvih sistemskih efekata, a neželjni efekti su na nivou placeba! Zato je Infacole odobren za davanje od prvog dana života, a tretman se obično počinje kada počnu infantilne kolike.
Kako se daje Infacol?
NEMA više brojanja kapi!
Jedna puna kapaljka (0,5 ml) se daje pre svakog obroka, a u retkim situacijama (kod ekstremnog plakanja i uznemirenosti) se doza kratkotrajno može duplirati – 1 ml pre obroka.
Koliko dugo se može davati Infacol?
NE postoji vremensko ograničenje, a treba ga davati bar 7 dana u kontinuitetu, čak iako se čini da su grčevu prestali.
Može li se Infacol kombinovati sa probioticima?
Imajući u vidu mehanizam dejstva simetikona, on se može bezbedno kombinovati sa probiotskim preparatom! Moglo bi se reći da imaju sinergistički efekat – zajednički pomažu bebi koja ima grčeve!
Izvor: www.mojpedijatar.co.rs
Probiotici doprinose zdravlju organa za varenje i pravilnom radu imunog sistema. Oni sadrže žive bakterije, koje nazivamo “dobrim bakterijama”, koje su inače prirodni stanovnici crevnog trakta.
Osim u suplementima, probiotika ima i u fermentisanim kulturama, poput kefira. Lactobacillus i bifidobacterium su mlečnokiselinske bakterije koje čine dve najveće grupe probiotika.
Probiotici se preporučuju kao dodatak neuravnoteženoj ishrani, za prevenciju i terapiju putničke dijareje, uz terapiju antibiotikom, za obnavljanje crevne flore nakon upotrebe antibiotika.
Svojim dejstvom probiotici povećavaju broj dobrih mikroba u crevima, održavaju zdravlje mikroflore, stimulišu imuni sistem i sprečavaju naseljavanje patogena.
Primena probiotika nije komplikovana.
Kako se uzima probiotik na putovanju
Na putovanjima često dolazi do stomačnih tegoba i pojave dijareje. Razlog tome je promena sanitarnih i klimatskih uslova, kao i voda i hrana drugačijeg sastava.
Pod putničkom dijarejom se smatra poremećaj rada digestivnog trakta usled čega dolazi do bolova i grčeva u stomaku praćenih retkom i učestalom stolicom.
Mala deca su veoma osetljiva i naročito sklona putničkoj dijareji, zato što još uvek nemaju potpuno razavijen imunitet, pa njihov stomačić najčešće odreaguje kada se nađu u klimatskim i/ili sanitarnim uslovima na koje nisu navikli.
Kako ne bi došlo do poremećaja rada osetljivih stomačića, počnite da dajete detetu probotik tri dana pre putovanja. Svakodnevnu terapiju probiotikom nastavite tokom celog putovanja i završite je tri dana nakon što se vratite sa odmora.
Kako se uzima probiotik uz antibiotik
Lečeći bolest i delujući na bakterije koje su tu bolest izazvale, antibiotik utiče i na bakterije koje su prirodni stanovnici detetovog organizma, odnosno sistema za varenje. Zbog toga često dolazi do dijareje. Primena probiotika sa antibiotikom pomaže da do dijareje ne dođe.
Kada se probiotik primenjuje uz antibiotik, preporučuje se da primena bude dva sata nakon uzimanja antibiotika.
Osim što sprečava nastanak dijareje, probiotik ojačava crevnu floru i čini je otpornijom, dodatno stimulišući imune ćelije u stomaku deteta. Na taj način se jača imuni sistem organizma.
Kako se uzima probiotik nakon antibiotika
Korišćenje probiotika se preporučije najmanje nedelju dana nakon završetka terapije antibiotikom, kako bi se ponovo uspostavio pravilan balans dobrih bakterija.
Zašto je probiotik važan
Crevna flora, odnosno mikrobiota se nalazi u digestivnom traktu svih ljudi, pa i dece. To je kompleksna i ogromna zajednica mikroorganizama, koju čine gljivice, bakterije i virusi. Njen razvoj počinje čim se beba rodi.
Neadekvatan razvoj mikrobiote (disbioza) može uticati na neadekvatan odgovor imunog sistema.
Probiotik i imunitet
Prvih nekoliko godina deteta su ključne za razvoj zdrave crevne mikroflore, što predstavlja uslov za dalji razvoj dobrog imuniteta kod deteta. Probiotski suplementi, ali i hrana koja sadrži probiotike, odnosno dobre bakterije, doprinose pravilnom razvoju mikrobiote.
Dobre bakterije koje su prirodni stanovnici crevne flore sprečavaju rast i razvoj loših bakterija, na taj način čuvajući zdravlje deteta.
Probiotik koji deca vole
Roditelji veoma često imaju poteškoća da daju detetu probiotik, naročito ako je ono malo. Probival choco je probiotik sa ukusom čokolade, oblikom, teksturom i sastavom prilagođen dečljim potrebama, ali i prohtevima.
Probival choco sadrži mlečno kiselinske bakterije Lactobacillus acidophilus i Bifidobacterium lactis koje su prirodni stanovnici detetovog crevnog trakta i najbolje ispitane probiotske bakterije.
Sa cinkom u sastavu, on podstiče regeneraciju epitela crevne sluznice pomažući normalizaciju funkcije creva, skraćuje vreme trajanja dijareje i smanjuje težinu bolesti.
Kao snažan antioksidans, vitamin C u sastavu probiotika doprinosi jačanju odbrambenih sposobnosti organizma i umanjuje iscrpljenost i umor, koji prate dijareju.
Izvor: www.mojpedijatar.co.rs
Korona virus (COVID19) je RNK virus iz grupe korona virusa. Predstavlja sada aktuelnu bolest koja je zahvatila čovečanstvo i brzo se raširila svim kontinentima. Trenutno je u toku svetska pandemija proglašena od strane Svetske zdravstvene organizacije.
Oboljevanje dece od korona virusa
Prema do sada dostupnim podacima, oboljevanje dece od korona virusa je prisutno u malom procentu. Pedijatrijski slučajevi su ređi nego kog odraslih.
Pedijatrijski slučajevi infekcije COVID-19 (Corona virus infective desease 2019, stručni naziv za Korona virus) obično su blagi, blaži nego kod odraslih.
Oboleli imaju blažu kliničku sliku,zbog čega je moguće da mnogi slučajevi kod dece nisu dijagnostikovani.
Razlikovanje virusa COVID19 od ostalih uobičajenih infektivnih uzoraka disajnih puteva kod pedijatrijskih pacijanata još uvek predstavlja problem.
Sveobubuhvatni simptomi su blaži kod dece i opšta prognoza je dobra.
Deca dobijaju blage simptome COVID19, ali imaju veliku mogućnost prenosa virusa.
Studije su pokazale da roditelji mogu da budu manje zabrinuti za oboljevanje dece od korona virusa
Dobro je smanjiti kontakte među decom jer su deca prenosioci virusa, čak iako nemaju simptome ili imaju blago izražene tegobe.
Najčešći simptomi do sada potvrđenih pedijatrijskih slučajeva su povišena temperature, groznica i kašalj.
Nekada moža da bude prisutna zapušenost nosa i bol u grlu kao i kod drugih respiratornih infekcija – Ne treba misliti da obolelo dete odmah ima korona virus, postoje i drugi uzroci
Kod težih slučajeva može da dođe do virusne upale pluća različitog intenziteta koje zahteva bolničko lečenje.
Važno je znati da deca sa teškim respiratornim oboljenjima mogu da imaju i druge uzroke upale pluća kao što su virus gripa ili drugi virusni i bakterijski uzročnici – pregled pedijatra i laboratorijske analize mogu da ukažu na uzročnika.
Ne oboljevaju sva deca koja budu u kontaktu sa odraslima obolelim od korona virusa i oni koji obole mogu da imaju minimalne simptome ili blažu kliničku sliku
Deca koja nemaju simptome ili imaju minimalne simptome a zaražena su mogu da prenesu infekciju starijima i osetljivijim kategorijama.
Deca mogu duže da prenose virus, čak i kada se dobro osećaju.
Prevencija korona virusa i sprečavanje širenja infekcije – saveti:
Na lep način objasnite novonastalu situaciju deci – objasnite im da nema razloga za brigu, da virus u najvećem broju slučajeva nije opasan za decu. Objasnite im zašto ne idu u školu, zašto nemaju trenige, zbog čega ne mogu u park….deca su zbunjena novonastalom situacijom, približite im objašnjenje na nivou koji oni mogu da razumeju kako ne bi sakupljali informacije koje čuju na televiziji i vide na internetu i projektovali ih na drugačiji način
Organizujte dane na lep način. Svaki dan provedite barem pola sata dnevno posvećeni deci: igrajte društvene igre, pevajte sa njima, plešite, radite vežbice, razgovarajte sa njima, smejte se…..Bilo da radite od kuće ili idete na posao odvojte deo dana koji provodite zajedno sa decom bez mobilnih telefona i kompjutera, samo posvećeni svojoj deci
Organizujte sa decom takmičenje u sređivanju kuće, najlepše zategnutom krevetu, najbolje obrisanoj prašini i drugim kućnim poslovima, svima će biti lakše a deca će bolje prihvatiti nove obaveze.
Naučite decu da pravilno peru ruke sapunom i toplom vodom što češće, pre i posle obroka, nekoliko puta tokom dana, uvek po ulasku u kuću, naučite decu da se ne rukuju i ne pozdravljaju poljupcima sa drugarima
Zabranite boravak u zatvorenom prostoru sa više ljudi osim boravak sa porodicom. Deca ne treba da idu sa vama ni u prodavnicu. Bolje je da ostanu kod kuće ukoliko ste u mogućnosti. Smanjite mogućnost zaraze na minimum.
Ukoliko deca izlaze napolje, savetujte da ne izlaze na mesta na kojima ima puno dece, da ne dodiruju rukama nos, oči, uši, da ne stavljaju ruke u usta.
Ukoliko deca kijaju i kašlju savetujte da prekriju usta nadlakticom ili papirnom maramicom
Ukoliko dete ima neke tegobe, posle konsultacije sa pedijatrom ukoliko su tegobe blage, i pregled nije neophodan savetuje se boravak u kući, odmor, dosta tečnosti, voća, povrća i vitamina.
Važno je da deca prihvate novonastalu situaciju kako se ne bi plašila
Održite vedar duh u novonastaloj situaciji sebi i svojoj deci, čuvajte se
Izvor: www.mojpedijatar.co.rs
Oduvek smo slušali tu krilaticu, pa se pitali koliko je tačna. Može se reći da je potpuno tačna bila u vreme naših baka, pa čak i roditelja.
Zašto onda ne i u našem slučaju? Šta se promenilo? Creva jesu izuzetno veliki resorptivni organ i sve što prođe kroz njih u krv, stigne do svake ćelije.
Zato danas kažemo da rafinisana hrana sa gomilom emulgatora i stabilizatora utiče na imuni sistem loše. Zapravo, on se toliko bavi tim novim i novijim vrstama hemijskih molekula, trudi se da ih zapamti, pa nema dovoljno vremena i snage da savlada običan virus…
Vrtići i škole, kao i veliki kolektivi su izvor po vrstama različitog velikog broja virusa, pa su njegovi članovi i najugroženiji. U bakino vreme, rafinisana hrana je bila retkost, pa je domaća kuvana i presna zaista bila izvor zdravlja. U bakino vreme, ljudi i deca nisu različitim hemijskim sredstvima tretirali kožu.
Danas, gotovo svakodnevno, u širokoj upotrebi su sapun i gelovi za tuširanje, tonici i kreme za lice, telo i posebne regije, kreme za hladno vreme, repelenti protiv ujeda insekata ili kreme za sunčanje prepune titanijuma…
U bakino vreme,vazduh je bio čist, a voda nije bila upakovana u (BPA non free) plastiku. Pa, šta onda danas raditi? Čitati etikete. Birati. Nema toliko mnogo netaknute prirode, ali ima izbora. Birajte za svoju decu pastu za zube bez fluora, dok ne umeju da ispljunu. Birajte lake , besparabenske kupke i retko ih priređujte.
Birajte da izbegnete obojene hemijske proizvode i birajte ulja, pre neko komponovana kreme. Sve što može stajati dugo, a da ne promeni miris, ima sasvim sigurno hemikalija na pretek. (primer paste za zube bez fluora i prirodne kozmetike: Azeta Bio različitih voćnih ukusa, organski proizvodi bez parabena, sulfata i štetnih sastojaka)
Naučite decu da se osnovna higijena lica, usta , šaka , stopala, genitalija radi svakodnevno, a ostatak povremeno.
Da vitamini i probitici koji mogu biti korisni u suplementima, mogu pomoći povremeno.
I da je pravo zdravlje, zaista u onoj hrani koju je kuvala i spremala baka. Da zdravlje zaista na usta ulazi, ako sprečimo da koža i pluća (pasivno pušenje npr .) upiju ono što ne treba.
dr stomatologije Nikolina Jakovljević,
predavač Škole roditeljstva “Nada Lazić”
Izvor: www.mojpedijatar.co.rs
Kod beba je nagon sisanja neophodan zbog dojenja, ali i prirodan način relaksacije. Tokom intrauterinog razvoja na ultrazvuku je zabeleženo kako fetus sisa palac.
Uobičajno se ovaj nagon smanjuje posle 6. meseca, ali kod jednog broja beba i kasnije kod male dece i dalje opstaje. Zašto se to događa mišljenja su različita i verovatno su i uzroci različiti. Uglavnom su bezazleni, ali može da se radi i o stresu u kome se nalazi beba: različite vrste strahova, nepovoljna atmosfera u porodici i sl. Često bebe koje se odvoje od cucle prelaze na sisanje palca, a umesto palca mogu da nastave sa nekom drugom lošom navikom koja će ih relaksirati od stresa npr. griženje noktiju ili predmeta. I pored različitih stavova, danas se većina stručnjaka slaže da nije potrebno preduzimati bilo šta do 3- 4 godine života. Neophodne su konsultacije, ako je sisanje palca povezano sa čupanjem kose, problemima sa govorom.
Sisanje palca produženo posle 3. godine, posebno kombinovno sa drugim navikama poput guranja jezika između zuba, disanja na usta, problemima sa govorima i sl., već zahteva ozbiljnu pažnju stručnjaka. Uglavnom se počinje sa čestim opominjanjem deteta bez pretnji. Neki autori preporučuju i drastičniji pristup- dete se namerno forsira da upražnjava naviku npr. pred ogledalom. Postoje i različite tečnosti i gelovi neprijatnog uskusa kojima se premazuju prsti. Vrše se i blokade ruku preko noći. Ne preporučujemo da se bilo šta preduzima bez konsultacije sa stručnjakom, posebno ako dete pokazuje i druge znake, straha, povlačenja ili neuobičajenog ponašanja.
Najteža posledica produženog sisanja palca je izbacivanje prednjih zuba što se stručno naziva protruzija. Ukoliko se sa navikom prestane pre 4 godine uglavnom dolazi do vraćanja zuba u normalni polažaj. Ako traje duže, i u periodu smene zuba može doći i do deformiteta kosti, i koji će kasnije zahtevati složenu ortodontsku terapiju(dugotrajno nošenje protezica za ispravljanje).
Postoje vrlo jednostavni aparati u vidu ploče koju dete nosi, posebno noću i koja aktivira mišiće i tako vraća zube u normalan položaj. Istovremeno ploča onemogućava da se upražnjava sama navika. Važno je da se konsultuje dečji stomatolog koji će najbolje proceniti problem i sprovesti najadekvatniju terapiju. Važno je i pregledati zube jer je kod ovakvih navika često i povećan rizik prema karijesu, ali i prema različitim infekcijama koje se mogu unositi putem neopranih prstiju.
Prof.dr Jovan Vojinović
Izvor: www.mojpedijatar.co.rs
Činjenica je da većina dece sa apendicitisom (to je medicinski naziv za zapaljenje “slepog creva”) ima više od pet godina kada stigne kod hirurga. Ipak, to nije medicinsko pravilo, a izuzeci su brojni. Dete pre polaska u školu ne može da dobije zapaljenje slepog creva, to je bolest starije dece
Nažalost to nije tačno! Činjenica je da većina dece sa apendicitisom (to je medicinski naziv za zapaljenje “slepog creva”) ima više od pet godina kada stigne kod hirurga. Ipak, to nije medicinsko pravilo, a izuzeci su brojni. Uopšte, statistika je od male koristi onima koji se u nju ne uklapaju. Svako dete je 100% za sebe i svoje rositelje, ali i za lekara koji ga leči. Potpuno je jasno da i predškolci “imaju pravo” da se razbole od ove bolesti, a apendicitis definitivno nije “privilegija” starije dece.
Bez visoke temperature nema upale slepog creva, ona je obavezan pratilac apendicitisa
Većina dece zaista ima povišenu temperaturu tokom zapaljenja “slepog creva”, ali ima dece kod koje to nije tako. Ovo uglavnom važi za stariju decu koja mogu da “lokalizuju” infekciju. To se dešava kada fina trbušna maramica “opkoli” zapaljeni crvuljak (to je “slepo crevo” – apendiks) i tako ne dozboli da se infekcija proširi putem krvi. To lokalizovano zapaljenje može da prođe bez visoke temperature, ali je bol veoma jak pa deca ipak brzo stignu do hirurga. Dovoljno je da hirurg “ispipa” trbuh da se postavi dijagnoza, to je bar lako
Nije lako postaviti dijagnozu apendicitisa!
To je relativno jednostavnije kod takozvanih tipičnih slučajeva, ali se ni tada hirirg ne oslanja samo na “pipanje” trbuha. Rade se najmanje dve dodatne analize – krvna slika i pregled mokraće. One mogu pomoći lekaru da postavi dijagnozu.
Kod netipičnih (“sumnjivih”) formi ove bolesti dijagnozu je veoma teško postaviti. Tada se “u pomoć” pozove ultrazvulni pregled trbuha koji može pomoći da se vidi da li je crvuljak (“slepo crevo”) otečen – upaljen. Ipak, ni to nije “apsolutna sigurnost”. Kada se pregled upotpuni odgovarajućim analizama i praćenjem deteta donosi se važna odluka – da li pristupiti hirurškom intervenciji ili ne.
Slepo crevo nikada ne boli sa leve strane – to je sigurno nešto drugo
Nažalost, ovo nije baš tako!
Nekada se dešava da je crvuljak (apendiks) veoma dugačak i tako postavljen da ide “ulevo”. Kada se takvo slepo crevo upali, bol se može lokalizovati i sa leve strane.
Dešava se i da neka deca imaju jak bol u donjem levom delu trbuha, iako im je apendiks na desnoj strani (gde mu je i mesto). Tada se radi o takozvanom refleksnom bolu, koji se nalazi dalje od mesta uzroka bola. Ipak, najveći broj dece sa refleksnim bolom, pre ili kasnije pokaže prstom i na donji deo desne strane trbuha, kao mesto koje veoma boli.
Najređi razlog “levostranog” bola kod dece sa zapaljenjem slepog creva je anatomski postavljen apendiks u levoj polovini trbuha. To su deca koja imanju “ispreturane” organe u telu, pa je sve što se normalno nalazi desno “prešlo” na levu stranu. Dakle svi organi su, kao slika u ogledalu, postavljeni suprotno od normalnog položaja. Ovaj fenomen je prilično redak, radi se o razvojnom (embriološkom) poremećaju ali i na njega mora da se misli.Proliv nikada ne ide sa zapaljenjem slepog creva – to je sigurni znak neke druge bolesti. Ovo nije baš tako.
Ogromna većina dece sa prolivom ima enterolkolitis kao uzrok bola u trbuhu. Eneterokolitis je “obično” zapaljenje sluzokože tankog i debelog creva, dakle nija upala slepog creva (apendicitis). Infekcije creva (virusne ili bakterijske) najčešće idu sa prolivom, skoro po pravilu su praćene bolom u trbuhu. Kada dete ima zapaljenje slepog creva, obično ima zatvor, nekada normalnu stolicu, ali veoma retko proliv može biti pratilac apendicitisa.
Dakle, dete sa upaljenim slepim crevom može da ima i proliv, obično se radi o duguljastom i neobično postavljenom crvuljku (apendiksu). On se nalazi sa desne strane, ali je postavljen pozadi i “naslanja” se na završni deo debelog creva (koji se stručno zove rektum). Kada se ovako postavljn apendiks upali on otekne i pritika ovaj deo creva pa se ono se brže prazni i nastane proliv. Ovaj scenario se ne odvija često, ali se ipak može desiti.
Izvor: www.mojpedijatar.co.rs
Veliki broj pitanja upućenih pedijatru je vezan za uvećane limfne čvorove (“žlezde”) na vratu, baš kao i strah, pa smo rešili da vam približimo ovu aktuelnu temu.
Limfne žlezde ili čvorovi, šta je pravilno
Radi se o limfnom tkivu koje je grupisano u čvoriće, pa je limfni čvor pravilan naziv. Nisu žlezde, jer ne luče hormone, kao ni druge “produkte” žlezda. Naravno, to nije od presudnog značaja, a termin “limfna žlezda” se odomaćio pa nam ne smeta.
Čemu služe limfni čvorovi
To su prave fabrike ćelija (vojnika) i hemijskih supstanci (oružja) koje zajedno učestvuju u odbrambenoj (imunološkoj) reakciji organizma. Zato je jasno da je njihova uloga u zaštiti detetovog tela od infekcija veoma važna. Kad ih ne bi bilo odbrana organizma od neželjenih “mikronapadača” bi bila daleko teža, zapravo nemoguća!
Svaka grupa limfnih čvorova ima “zaduženje” da skuplja limfu (tečnost koja se “cedi” iz tkiva) iz određenog dela tela. Limfne žlezde vrata “pokrivaju” gornji deo želuca, jednjak, grlo, nos i meka tkiva i kožu lica.
Zašto se nekad napipaju pa se povuku
Zato što limfni čvorići otiču kada dete ima neku infekciju (najčešće grla), a kad ona prođe dolazi do smanjivanja vratnih čvorića. Veliki broj virusnih infekcija grla kod dece prođe bez povišene temperature i bez većih tegoba, tako da jedina manifestacija bolesti mogu biti lako uvećani limfni čvorići.
Da li su uvek znak bolesti
NISU!
Kod dece je vrat mesto gde se limfni čvorići inače nalaze. One se često mogu napipati, a nekada se “pojave” pa se posle nekoliko dana povuku. Neke od njih se mogu videti, a neke su dublje pod kožom pa se ne vide (ali se mogu napipati).
Uobičajeno je da su te “normalne” limfne žlezde na vratu bezbolne, mekane, “beže” pod prstima pa se dete ne buni kada ih pregledamo. One su male – do 1 centimetar su u prečniku, a koža iznad njih ima normalnu boju (nema crvenila).
Kada su limfni čvorovi veći od jednog centimetra treba ih smatrati uvećanim, što naravno ne znači da je dete ozbiljno bolesno.
Izvor: www.mojpedijatar.co.rs
Bebi od šest meseci nakon uvođenja nove namirnice pojavio se osip. Crveni pečati po vratu, stomaku, leđima, na preponama, po rukicama kao i na licu. Pedijatar kaže da je alergija.
Beba je upravo napunila sedam meseci. Sa čvrstom hranom smo počeli sa punih šest meseci po preporuci pedijatra, a do tada je samo sisala. Rođena sa 3,660 kg i sa punih šest imala 7,850 kg. Uvođenje čvrste hrane prvo smo počeli sa pirinčem. A zatim (redosledom koji sledi): krompir, šargarepa, tikvica, kukuruz, bundeva, piletina, proso, banana, spanać.
Treći dan po uvođenju spanaća beba se osula. Crveni pečati (mala tačkica kao ujed i veliki crveni pečat oko nje) po vratu, stomaku, leđima, na preponama, po rukicama kao i na licu. Bili smo kod izabranog pedijatra koja je rekao da je u pitanju alergija. Dan kada se pojavila alergija, beba je imala samo jedan obrok od čvrste hrane i to kašicu: proso, banana, jabuka. Nakon prepodnevnog spavanja pojavio se osip. Treba da napomenem da kad smo uveli bananu desilo se slično ali mnogo manje i po intezitetu i veličini. Povuklo se posle. Pedijatar je prepisao Pressing po 2 ml 10 dana. U međuvremenu nije menjana kupka, deterdžent, ali ja imam sve manje mleka. U porodici nema alergičnih na hranu, a nama je ovo prva beba. Imam nekoliko pitanja:
Da li je ovo stvarno alergija?
Jeste, tu NEMA dileme!
Sve što ste detaljno opisali je tipično za alergijsku reakciju koja se na koži veoma lako raspoznaje kao alergijski osip, a deo osipa je tipična “koprivnjača” (urticaria). To je verifikovao pregledom i Vaš pedijatar, tako da nema sumnje da se radi o alergiji.
Kako da znam da je od hrane?
Dve činjenice snažno potkrepljuju tvrdnju da se zaista radi o alergiji na hranu: prva je jasna povezanost sa uvođenjem nemlečnih namirnica – osipa nije bilo pre uvođenja nove hrane, a javio se unutar 24 sata od uvođenja nabrojanih namirnica, a to je tipično za alergijsku reakciju na hranu.
Podatak da niste menjali kupku i deteržent za pranje bebinog veša i odeće isključuje takozvanu kontaktnu alergiju, koja je inače retka u ovom uzrastu, a drugačije se ispoljava.
Izvor: www.mojpedijatar.co.rs
Šta kada dete legne zdravo, a ustane crvenog i gnojavog oka? Većina mama se prestravi i odmah povede dete pedijatru ili specijalisti za očne bolesti (oftalmologu). To ne mora tako, mada nije greška posavetovati se sa doktorom, ali šta ako vam se ovo desi na odmoru, daleko od Vašeg pedijatra.
Pokazaćemo vam da ovo nije opasna bolest, ali ćemo vas naučiti kako da pomognete detetu bez trčanja kod doktora.
Zašto se oko zacrvenelo?
Najčešće se leti desi infektivni (bakterijski ili virusni) konjunktivitis (conjunctivitis), koji deca «zarade» prljavim rukama. Igranje u pesku, ponekad i prljava morska voda, zaboravno dete koje ne pere baš redovno ruke i eto problema. Između kapka i očne jabučice se nalazi fina vežnjača, koja se stručno naziva konjunktiva. Ona je prepuna malih krvnih sudova, koji donose neophodne hranljive materije i kiseonik. Ovi krvni sudići daju vežnjači zdravu, crvenkastu boju. Kako je ona prva na udaru bakterija i virusa, ali i prašine, ona se brani tako što proširi svoj krvne sudove, pa se oko zacrveni.
Ponekad alergija, ali i sunce može dovesti do sličnih problema, ali tada nema krmelja koji su pratilac infekcije vežnjače. Leti se deci ređe zapuši nosić koji može doprineti nastanku zapaljenja vežnjače (zato što je tada zapušen i suzni kanal, pa suze teže otiču iz oka i tako nastaje infekcija). Ipak, ovo se može desiti na planini, gde može biti značajno niža temperatura pa se deca ponekad i prehlade.
Kako prepoznati konjunktivitis?
Dijagnoza se lako postavlja – okce je crveno, dete žmirka, a suza je na pretek. Manja deca su nervozna, nekontrolisano trljaju oči i tako pogoršavaju situaciju. Svrab i peckanje oka su nekad veoma dosadni, gotovo nesnosni.
Zašto se sve desilo ujutro?
Naročito je dramatično jutro jer infekcija počela prethodnog dana, a razvijala se tokom noći dok dete spava. Oko može biti potpuno zatvoreno, kapci su otečeni – zato što se infekcija veoma često i lako širi na kapak. Često su prisutni žućkasti krmelji koji su, u stvari, gnoj – koji je još jedan od svedoka žive borbe naših imunoloških ćelija sa nezvanim gostima u oku.
Izvor: www.mojpedijatar.co.rs
Petnaestogodišnji dečak trenira vaterpolo četiri godine. Treninzi su skoro svaki dan, a leti i po dva treninga dnevno. Na sistematskom pregledu, pedijatar je utvrdio da ima usporen srčani rad (50 otkucaja u minutu). Po njegovim rečima, sve drugo je u redu. Urađen je EKG – nije bilo nikakvih promena (osim sporijeg srčanog rada). Dete je bez smetnji, zašto se ovo dešava? Vaše dete ima usporen srčani rad, što se stručno naziva bradikardija. Većina dece uzrasta vašeg sina ima «brzinu srčanog rada» preko 60 otkucaja u minutu. Ipak, usporen rad srca kod vašeg deteta nije bolest – već normalna, zdrava reakcija (adaptacija) detetovog srca na dugotrajnu sportsku aktivnost. Pošto se veliki broj roditelja interesuje za ovaj fenomen, rešili smo da malo detaljnije objasnimo o čemu se, zapravo, radi.
Kako srce normalno radi?
Srce je jedna izuzetno precizna i komplikovana pumpa, koja snabdeva krvlju svaki delić našeg tela. Ovaj organ ima četiri šupljine – dve pretkomore i dve komore. U «gornjem» delu srca, u desnoj srčanoj pretkomori – postoji «ostrvce», ne veće od nekoliko milimetara, koje stvara «pokretačku srčanu struju». Ova mini centrala (stručno se naziva sinusni čvor) je povezana finim žičicama (sprovodni sistem), koje ovu «struju života» rasprostiru po celom srcu. Ta se struja «ispaljuje» po određenoj pravilnosti, koja obezbeđuje ritmičnost srčanog rada. Kada dete spava ili se odmara, srce normalno radi sporije, a pri naporu brže. To je omogućeno posebnom – veoma komplikovanom regulacijom rada pomenute «mini centrale».
Kako to da srce sportista radi sporije, kada se oni izlažu velikim naporima?
Srce kod sportista, a ovo važi i za decu, radi brzo kada treba – tokom fizičke aktivnosti, jer tada organizmu treba više krvi – energije i kiseonika. Ali, kada se dete sportista odmara, onda se i srce odmara, pa radi sporije. To je, kako se stručno kaže, fiziološka adaptacija srca na napore koje sportisti imaju. Što je dete utreniranije, to srce sporije radi – to je tako, i tu nema bolesti. Naprotiv, to je znak zdravlja!
Postoji li «donja granica» broja srčanih otkucaja?
Naravno. Postoje tablice koje za svaki uzrast deteta definišu donju granicu srčane frekvence, ali su i te vrednosti niže za decu sportiste. Vaše dete nije ispod te granice – za dete sportistu tog uzrasta je dozvoljeno da (u potpunom mirovanju) ima frekvencu do 40 otkucaja u minutu. Ipak, to je individualno i zavisi od telesne mase i visine, ali nije presudno! Najvažnije je da vaše dete nema nikakvih smetnji! Sa druge strane, treba imati u vidu i «stres» od lekara. Većina dece ima (prirodni, potpuno razumljiv) strah od doktora. To je naročito prisutno kod dece sportista, koja se plaše da neće «proći» pregled, pa će izgubiti mesto u timu. Tako se dešava da velika većina dece ima ubrzan srčani rad zato što se «prepadne» od doktora, ali ima i dece čije srce sporije radi kada stignu u ordinaciju! Ovo važi i za decu koja nisu sportisti.
Kada je neophodan pregled dečjeg kardiologa?
Usporen srčani rad kod dece sportista, koja nemaju tegoba – jeste normalna pojava! Nije dobro ako dete ima vrtoglavice i nesvestice, koje su udružene sa bradikardijom (usporenim srčanim radom). Tada se treba obratiti pedijatru, a on će da uputi mališana dečjem kardiologu, koji se bavi decom sportistima. U tom slučaju, obavi se pregled i određene dijagnostičke procedure (24-očasovni EKG – Holter, ultrazvuk srca i test opterećenja), pa se donosi odluka o daljem bavljenju sportom, ili o eventualnoj terapiji. Jasno je da, što se tiče vašeg deteta, nema razloga za zabrinutost. Dovoljne su redovne sportske i pedijatrijske kontrole, a ako se dete požali na neke tegobe – obratite se vašem pedijatru.
Da li je potrebno da dete malo prekine treninge?
Ne!
Kada dete nema tegoba, a ima normalan pedijatrijski nalaz, kao i EKG – nema razloga za bilo kakvo smanjenje aktivnosti. Lepo ste istakli da je «sve drugo u redu», a sada smo videli i da je broj otkucaja očekivan, pa nema potrebe da se detetu uskrati sportska aktivnost.
Izvor: www.mojpedijatar.co.rs
Malo toplo, malo hladno, tako se “zaleću” i bolesti disajnih organa. Ovog puta vam pišemo o bolesti – bronhiolitisu, koja se pretežno javlja kod beba, ali baš starija deca (kao i odrasli) mogu doprineti nastanku ove neprijatne bolesti.
Zar to nije isto što i bronhitis?
NIJE!
Većina roditelja je čula za bronhitis i upalu pluća (potpuno različite bolesti), ali bronhiolitis zvuči nekako neobično, kao da je to neka nova bolest. Ipak, radi se o bolesti disajnih organa, koja je dugo prisutna, ali se neretko pogrešno protumači kao bezazlena prehladica, pa je moguće da se dijagnoza ne postavi na vreme. Imajući u vidu da je bronhiolitis baš sada aktuelan sledi detaljan prikaz ove bolesti kroz odgovore na najčešća pitanja roditelja.
Šta je zapravo bronhiolitis?
Bronhiolitis se prevodi kao zapaljenje bronhiola, malih po prečniku, ali veoma velikih po ukupnoj dužini (i površini). Zato je veiki deo pluća (preciznije rečeno disajnih puteva u plućima) u problemu. Zapaljenje znači da je sluzokoža bronhiola zadebljala, pri tom stvara veliku količinu sekreta, koji dodatno komplikuje situaciju i doprinosi suženju (opstrukciji ili spazmu).
Ko je kriv za nastanak bronhiolitisa?
Naravno, glavnooptuženi su virusi, koji vole da usele u ćelije disajnih organa, pa ih zovemo i respiratorni virusi. Jedan od njih je “šampion” u izazivanju bronhiolitisa – zove se respiratorni sincicijalni virus (RSV). I jedan virus srodan gripu – virus parainfluence je na crnoj listi, mada ima i drugih mikronapasnika koji uzrokuju ovu neprijatnu bolest (na primer, adenovirusi). Svi ovi virusi imaju jednu nezgodnu osobinu – dugo se zadržavaju u sluznici disajnih organa. Tako da stara izreka: “Virus prolazi za sedam dana uz terapiju, a za nedelju dana bez terapije”, nažalost odavno ne važi! Ovi mogu da borave nedeljama i mesecima u disajnim organima deteta.
Zašto najviše dece oboljeva u hladnom periodu godine?
Ovim virusima prija hladnoća, ali i nagle vremenske promene, tako da su obično aktivni potkraj jeseni i tokom cele zime, mada se sporadično javljaju tokom cele godine. Zato je sada “udarno doba”, a kao što smo napomenuli, boravak u zatvorenim prostorijama pogoduje širenju virusa i oboljevanju.
Zašto su bebe najviše pogođene?
Ova bolest nije retka već u prvim mesecima života, ali može da se javi u toku cele prve godine, nekada i nešto kasnije. Bebe imaju veoma slabašan imunitet, pa su virusi veoma opasni kada stignu u disajne organe. Pored “tankog” imuniteta, disajni putevi su manjeg promera nego kod veće dece, a snaga mišića koji učestvuju u disanju (respiratorna muskulatura) – kod beba je prilično mala.
Kako izgleda beba koja ima bronhiolitis?
Kod većine beba bolest počne nekako bezazleno (podmuklo), kao obična kijavica – nosić curi, čuje se da se dete malo muči dok diše, ali je apetit očuvan i deca prvih dana nemaju većih problema. Potom je količina sekreta u plućima sve veća, dete se bori da savlada gust i leplji sekret, pa počinje sve teže da diše i sve slabije da jede. To je jedna od karakteristika ove bolesti – otežano disanje sa šištanjem. Kada se to desi, deca gotovo ništa ne mogu da jedu, neretko povraćaju sluzav sekret, veoma su nervozna i loše spavaju (stalno se bude). Telesna temperatura obično nije visoka, a ako i poraste, obično ne ide preko 38,5 stepeni.
Izvor: www.mojpedijatar.co.rs
Trudnoća sama po sebi, a kasnije i briga oko bebe, zahtevaju dobru kondiciju, pa je idealno da pre začeća i u toku trudnoće vodite računa o svom fizičkom zdravlju.
Kako nošenje bebe u stomaku devet meseci predstavlja veliki napor za ženu, fizička spremnost je važna stavka za pripremu pred trudnoću. Dobra kondicija će skratiti i olakšati porođaj, ubrzaće oporavak nakon istog, a pored toga će imati i velike prednosti za vašu bebu.
1. Višak kilograma je rizičan
Opšte zdravstveno stanje je vrlo važno kada planirate trudnoću. Ukoliko imate višak kilograma, postoji povećan rizik od dijabetesa, povišenog krvnog pritiska u trudnoći, ali i mogućnosti porođaja carskim rezom.
2. Manjak kilograma
Ukoliko imate nedovoljnu težinu, postoji mogućnost da dođe do prevremenog porođaja, a samim tim i rađanja bebe sa smanjenom telesnom masom.
3. Dijete su opasne
Najbolje bi bilo pre trudnoće korigovati ishranu i posvetiti se fizičkoj aktivnosti kako biste bili u dobroj formi. Tokom trudnoće, ipak, nije dobra odluka držati bilo kakve dijete. Ovo može biti naročito opasno za vašu bebu, jer može doći do prevremenog porođaja ili negativnih posledica po zdravlje. Jedino je prihvatljivo ukoliko održavate konkretan način ishrane pod strogim nadzorom lekara.
4. Zdrave navike su ključne
Sve dobre navike, poput vežbanja, idealne telesne težine, zdrave ishrane, bilo bi dobro zadržati i tokom trudnoće. Ukoliko ste nepušač i ne pijete alkohol, biće vam naročito lakše. Pravilan odabir vežbi će vam pomoći da bolje podnesete trudnoću, naravno, uz obaveznu kolsultaciju sa lekarom. Vremenom je važno prilagođavati vežbe koje radite, a to je najbolje birati u saradnji sa nekim stručnim po tom pitanju.
5. Dobra kondicija
Vrlo je važno da se ne opteretite brojem kilogrma tokom trudnoće. Najbolje bi bilo da postepeno dobijate kilograme (između 11 i 16). Postepenost će pomoći da izbegnete sve nelagodnosti, poput umora, proširenih vena, lošeg varenja, hemoroida, strija. Vežbanje u trudnoći će takođe pomoći da ove nelagodnosti izostanu. Pored vežbanja, šetnja, plivanje, vožnja bicikla su jako dobre odluke u trudnoći. Ukoliko ste se bavili sportom, uz konsultovanje sa lekarom možete nastaviti sa tim u određenoj meri. Ako, pak , niste, nemojte u trudnoći započinjati intenzivne treninge.
Izvor: www.yumama.com
Pomozite vašem detetu da postigne i održi optimalnu telesnu težinu.
Broj gojazne dece sa viškom kilograma raste alarmantnom brzinom. Višak kilograma povećava mogućnost ozbiljnih zdravstvenih problema, uključujući dijabetes i astmu. Detinjstvo kod gojaznih mališana takođe uzima emotivni danak. Takvu decu često zadirkuju drugi mališani ili ih isključe iz svojih grupa za igranje i druženje. To dovodi do depresije i nižeg samopoštovanja kod deteta. Međutim, uz pravu podršku, ohrabrenje i pozitivnu ulogu roditelja i trenera možete pomoći vašem detetu da postigne brzo mršavljenje i zdravu optimalnu telesnu težinu. Dijagnostikovanje problema prekomerne težine i gojaznosti
Gojazna deca su u većem riziku od razvijanja ozbiljnih zdravstvenih problema kao što su :
*Dijabetes
*Visok krvni pritisak
*Visok holesterol
*Problemi sa zglobovima
*Astma
*Poremećaji kod spavanja
*Bolesti jetre i žučne kese
*Depresija i nisko samopoštovanje
Deca koja su nezadovoljna svojom težinom imaju veće šanse da razviju poremećaje ishrane i razne vrste zavisnosti od hrane.Dijagnostikovanjem problema gojaznosti što ranije, može da se smanji rizik od razvoja svih ovih komplikacija i nekih drugih oboljenja koja će se javiti kada budu odrasle osobe. Vaše dete mora da oseti da ga volite i da želite da mu pomognete. Uloga trenera je u nekim stvarima presudna.
Da li je vaše dete gojazno?
Deca rastu i razvijaju se različitim brzinama u različitim vremenima, tako da nije uvek jednostavno i lako reći da li je dete gojazno. BMI indeks se koristi za neki prvi uvid u procenat telesnih masti kod dece. On je obično dobar pokazatelj, ali postoje situacije u kojima on može da zavara. Recimo, deca tokom puberteta doživljavaju periode brzog rasta i to se može odraziti na pogrešnu interpretaciju BMI indexa i rezultata. Lekari uvek mogu da izvrše i neka dodatna merenja poput, merenja kožnih nabora i njihove debljine, merenja impedancom. Vrlo je bitno i kakve su navike u ishrani, porodična istorija, bavljenje ili ne fizičkom aktivnošću, a mogući su i drugi zdravstveni pregledi da bi se egzaktno utvrdilo da li je neko dete gojazno.
Uzroci prekomerne težine kod dece:
Za roditelje je vrlo važan korak da razumeju zašto se njihovo dete goji. Većina slučajeva dečje gojaznosti uzrokovano je prevelikim unosom hrane i premalim praktikovanjem fizičke aktivnosti. Deci je svakako potrebna kvalitetna ishrana koja će podržati zdrav rast i razvoj, ali kada se mera premaši onda dolazi do povećanja kilograma. Dosta je faktora koji utiču na ovakvu rastuću neravnotežu između potrebnih i unetih kalorija:
Danas imamo jednostavan pristup jeftinoj, visoko kaloričnoj brzoj hrani.
U porodicama se manje kuva, a jede više.
Porcije hrane su veće u restoranima.
Deca konzumiraju ogromnu količinu šećera u zaslađenim napicima.
Deca provode manje vremena aktivno se igrajući napolju.
Sede za računarom,igraju igrice i previše gledaju televiziju.
Mnoge škole smanjuju obim nastave fizičkog vaspitanja.
Misli se da je gojaznost genetski determinisana i da se ništa ne može promeniti.
Deca sve više koriste i praktikuju neke nezdrave dijete.
Neka cela porodica bude uključena u rešavanje problema Zdrave navike se stiču i kreću od kuće. Najbolji način da se izborite sa viškom kilograma kod vašeg deteta je da cela porodica pokaže na delu zdrave navike. Više aktivnosti , upražnjavanje sporta i spremanje zdravih obroka će se neminovno odraziti i na obrazac ponašanja i navike kod vašeg deteta. Lakše ćete zajedničkim snagama doći do pobede.
Svojim primerom izvršite uticaj
Najefikasniji način kojim ćete uticati na dete je da svojim primerom pokažete šta je dobro a šta loše.Ako vaša deca vide da ste aktivni, da jedete povrće za ručak, da ne provodite puno vremena ispred Tv, dobre su šanse da će i ono učiniti isto. Ove navike će svakako biti pomoć u korekciji telesne težine. Dok ručate pričajte sa decom. Možete reći :“ Jedem spanać, baš je ukusan i zdrav. Hoćeš i ti malo?“ Kad kuvate, kuvajte pred decom. Još bolje neka i ona budu aktivna. Pričajte im o značaju nekih namirnica i uticaju na organizam. Vežbajte i pozovite decu da vam se pridruže. Budite što više na svežem vazduhu. Iskoristite svaki sunčan dan i slobodno vreme. Šetajte što više sa vašom decom. Izađite stanicu ranije iz autobusa. Preskočite desert posle večere svi zajedno. Umesto toga pojedite neko sveže povrće. Vikendima organizujte porodično planinarenje. To će biti fenomenalno iskustvo za klince.
Nastojte da zdrave navike u ishrani budu svakodnevnica
Budite savršen model za svoje dete. To je vrlo važna uloga. Vrlo je bitno da sve dozirate da bi vaše dete to moglo da isprati. Od suštinskog je značaja da cela porodica praktikuje ideju da se kod kuće jede zdravo. Morate uvesti velike promene u vaš način života. Povećajte potrošnju voća i povrća. Neka na vašem stolu budu dugine boje. Cvekla, paradajz, šargarepa, razne salate, krompir, banana, brokoli su namirnice koje bi trebalo da budu svaki dan uključene u optimalnu ishranu. Objasnite klincima da je doručak prioritet i da ne sme da se preskače. Objasnite im da ukoliko doručkuju imaju manje šanse da budu gojazni. Neka jedu žitarice od celog zrna bogate vlaknima i sa malo šećera, sveže voće, razne kaše, proju. Neka pojedu nekada i krofnu. Objasnite im u kojim namirnicama se nalaze šećeri. Da nisu prisutni samo u slatkišima i poslasticama. Neka od vas saznaju da nije svaki hleb isti i zdrav. Na njihovoj trpezi ne treba da budu konzerve povrća, instant pire krompir, smrznute večere, margarin, pasta sos, brza hrana, kečap itd. Recite im da naše telo dobija sasvim dovoljne količine šećera u zdravoj i prirodnoj hrani. Neka nauče da proveravaju etikete u prodavnici, na kojima piše količina šećera u namirnicama. Ograničite večeru i količinski i u koje vreme će biti. Nema kasne večere.
Izbegavajte trans masti
Objasnite im šta su masti i kako utiču na organizam. Moraju znati da je pomfrit i druga pržena hrana štetna po njihovo zdravlje. Testa za picu, krekeri, peciva, slatkiši, mafini, upakovane grickalice,čips,margarini, kobasice, viršle, salame, mesne prerađevine sve su to namirnice koje im moraju biti zabranjene. U isto vreme im ukažite na to da nisu sve masti nezdrave, i da postoji hrana koja ima zdrave masti. Takva hrana treba da bude sastavni deo svakodnevne ishrane. Tu spadaju avokado, masline, orasi, bademi, lešnici, indijski orah, losos, tuna, skuša, haringa, pastrmka, sardine, suncokret, semenke bundeve itd. Kada kuvate za vas i vaše dete birajte hladno ceđena ulja.
Još neki saveti :
Izbegavajte zasićene masti iz upakovanih obroka,konzervirane hrane i mesnih prerađevina.
Ne zamenjujte zdrave izvore zasićenih masti sa slatkom užinom ili ugljenim hidratima.
Smanjite udeo crvenog mesa u ishrani dece a dajte prednost ribi,jajima,organskoj piletini ili vegetarijanskim izvorima proteina.
Kada se odlučite da uzmete crveno meso, tražite da bude organsko jer ćete na taj način izbeći antibiotike, hormone rasta i GMO hranu koja se često može naći u njemu.
Skuvajte meso umesto što ćete ga pohovati ili pržiti.
Izaberite organsko mleko i dozvolite detetu da proba i uživa u zdravim mlečnim proizvodima , siru, maslacu i jogurtu.
Izbegavajte prženu hranu na zasićenim uljima.
Maksimalno izbegavajte brzu hranu.
Vaš dom je mesto gde deca najverovatnije provode najviše vremena i jedu većinu svojih obroka, tako da je važno da kuhinja bude opremljena sa zdravim izborom namirnica. Deci ne treba u potpunosti zabranjivati slatkiše. Međutim, budite oprezni jer će deca ako im se ukaže prilika vrlo brzo preći granicu i preterati sa kolačima, bombonama, pecivima i raznim slatkim grickalicama. Ograničite sokove i bezalkoholna pića jer su ona uvek puna dodatog šećera. Naterajte ih da zavole voćne salate kao zdrave slatke užine. Ograničite grickalice koje vam stoje na stolu. Bolje je da na stolu uvek stoji činija sa voćem. Koristite rogač, cimet ili oraščić kako bi dodali slatki ukus vašem obroku. Proverite sadržaj šećera u pahuljicama i musliju koji vašem detetu spremate za doručak. Velike su razlike između proizvođača. Uvek možete dodati sveže ili sušeno voće. Obratite pažnju na veličinu porcija. To takođe može imati ulogu u zdravom odrastanju vašeg deteta. Izbegavajte prevelike porcije. Naučite decu kako treba da izgleda normalna porcija i koliko kalorija je optimalno za jedan obrok. Koristite manje posude i tanjire.
Fizička aktivnost kod dece
Deca koja se premalo kreću i previše sede su u najvećoj opasnosti da budu gojazna. Njima treba jedan sat vežbanja dnevno za optimalno zdravlje. Pokušajte da vam kretanje bude usađeno u redovne rutine porodice. Nekada su deca koja trče i igraju se u dvorištu, na ulici i po komšiluku bila svakodnevna pojava. Danas više nije tako. Zato intencija roditelja mora da bude da kod dece razviju potrebu i osećaj da je vežbanje jedna od bitnijih stvari u životu. Pokušajte da vaše dete zavoli igre napolju i da se udalji od televizora i sedenja u kući. Šetajte zajedno, vozite bicikl, istražujte lokalni park ili neke staze u obližnjoj šumi. Hodajte svaki dan do škole i nazad i razgovarajte sa njim o važnosti fizičke aktivnosti. Kod kuće radite zajedno neke poslove, čistite prašinu, usisavajte, iznosite smeće zajedno, kačite zavese. Ako imate finansijskih uslova upišite vaše dete u neku školicu sporta ili ukoliko je ono već napunilo 10 godina možete pronaći stručnog trenera sa kojim će raditi u senzitivnom periodu rasta i razvoja. Na taj način ćete obezbediti optimalan razvoj koštanog i mišićnog sistema. Prijavite se zajedno na neku trku zadovoljstva koje se organizuju u vašem mestu i na taj način možda razvijete ljubav prema sportu kod vašeg deteta. Roditelji mogu napraviti ogroman uticaj na svoju decu tako što će svakodnevno biti upoznati sa svim njihovim problemima i detaljima iz života. To se odnosi i na probleme sa telesnom težinom. Slušajte svoju decu, razgovarajte sa njima o njihovim brigama i ukoliko se neke od njih odnose na višak kilograma, pokušajte da im pomognete. Budite u kontaktu sa nastavnicima i profesorima fizičkog vaspitanja. Provodite vreme sa svojom decom i podstaknite ih da budu što više aktivni. Kuvajte zajedno. Ukoliko gojazno dete pokazuje znake da je tužno, ljuto, depresivno nemojte mu dati da se obeshrabri, već zajedno probajte da trenirate napolju ili u fitnes centru i da na taj način pronađete zdravu alternativu. Ovako ćete pomoći detetu i povećati njegovo samopouzdanje, osloboditi ga stresa i utkati mu zdrave navike pod kožu. Izbegavajte sva moguća rešenja koja se tiču korišćenja lekova, rigoroznih dijeta i hirurgije u borbi sa gojaznošću. Koncetrišite se maksimalno na to da uz pomoć fizičke aktivnosti i zdrave ishrane dođete do rezultata. Ukoliko ste nesigurni, pronađite ličnog trenera za vaše dete i zajedno sa njim pobedite gojaznost. Trener mora biti stručan i iskusan u sprovođenju programa mršavljenja kod dece. Budite strpljivi, istrajte u nameri i rezultati će sigurno doći, a tada ćete i vi i vaše dete biti prezadovoljni sa uspehom i ostvarenim rezultatima u mršavljenju.
Izvor: superzena.b92.net
Koje alergije se javljaju tokom odojačkog perioda, kako ih prepoznati i lečiti saznajte u tekstu pedijatra Prim dr Maje Skender.
U praksi se tokom odojačkog perioda najčešće sreću alergijske reakcije tipa I, koje čine osnovu sledećih atopijskih bolesti:
- dečji ekcem
- bronhijalna astma
- polenska kijavica
- angioedem
- koprivnjača.
Prve tri bolesti mogu da, u različitom uzrastu, prelaze jedna u drugu, što je poznato pod nazivom "atopijski marš".
1. Dečji ekcem (atopijski dermatitis) se javlja od drugog do petog meseca života, češće kod odojčadi na veštačkoj ishrani. Radi se o hroničnoj, alergijskoj upali kože lica, naročito obraza, sa povremenim pogoršanjem. U najvećem broju slučajeva iščezava posle druge, treće godine života, ali može da bude uvod u bronhijalnu astmu. Inače, manifestuje se tako što koža najpre zadeblja, postane grublja, a na njoj se pojave crvenkaste, delimično slivene pege. Njih smenjuju plikovi, koji nakon izvesnog vremena popucaju i počinju da vlaže. Njihovim sasušivanjem nastaju kraste. Usled jakog svraba i češanja, česte su sekundarne infekcije. Lakše forme ekcema se ne leče, dok se teže forme leče terapijom koja je u domenu dermatologa ili pedijatra. Preventivne mere su veoma važne: najbolje bi bilo ustanoviti na šta je dete alergično (hrana, alergeni koji se udišu i sl.) i, po mogućstvu, otkloniti uzrok. Detetu treba podseći nokte, kako češanjem ne bi izazvalo dodatne komplikacije. Ponekad je, zbog intenzivnog svraba, potrebna upotreba blagih sedativa. Hormonske kreme su vrlo delotvorne ali imaju ozbiljna neželjena dejstva, pa ne smeju da se koriste duže nego što to lekar propiše. Ponekad prija promena klime (npr. boravak na moru).
2. Bronhijalna astma je najčešća hronična bolest koja se javlja kod školske dece, ali može da započne još u dojenačkom periodu. Manifestuje se ponavljanim napadima otežanog disanja usled bronhoopstrukcije (suženja disajnih puteva - bronhija), zviždanjem, osećajem stezanja u grudima i kašljem. U osnovi bolesti je prekomerna reaktivnost bronhija na alergijske, fizičke, hemijske, infektivne i druge nadražaje, što je posledica njihove hronične upale. U prvim godinama života je teško razlikovati pojedinačne epizode opstruktivnog bronhitisa tokom akutnih virusnih infekcija od prave astme. Postojanje atopijskih bolesti kod bliskih rođaka i ponavljani napadi bronhoopstrukcije, koji popuštaju pod terapijom bronhodilatatorima, navode na potrebu za ispitivanjem u pravcu astme. Treba uraditi krvnu sliku, rendgenski snimak pluća, parazitološki pregled stolice, tuberkulinski test i odrediti nivo IgE u krvi. Dalje ispitivanje zavisi od uzrasta.
Kožne probe Alergijske kožne probe na hranu i alergene iz okoline su korisne, ali retko uspevaju pre treće godine života. Plućna funkcija može da se ispituje metodom spirometrije tek kod deteta starijeg od pet godina, zbog potrebne saradnje sa ispitivačem. Na osnovu anamneze, kliničke slike i laboratorijskih rezultata, lekar će da odbaci ili da potvrdi dijagnozu astme, a potom da napravi plan lečenja - koji zavisi od toga da li se radi o lakom, umerenom ili teškom obliku bolesti. Inače, roditelji bi trebalo da pohađaju kurs o nezi i lečenju astmatičnog deteta, na kojem će im biti objašnjeni priroda bolesti i mere prevencije. Najvažnija je kontrola sredine koja podrazumeva uklanjanje dokazanih i potencijalnih alergena: buđ, prašina (tj. ekskreti grinje, koja živi u kućnoj prašini), polen, perje, dlaka, ili pojedine vrste hrane. Kada su u pitanju bebe, alergeni češće potiču iz hrane. Obično su to belančevine kravljeg mleka, koje čine osnovu svake mlečne formule. Provokativni faktor može da bude i virusna infekcija pa je potrebno, u granicama mogućnosti, da se dete zaštiti izbegavanjem kontakta sa prehlađenim osobama i skraćivanjem boravka u zatvorenim prostorijama, naročito u jaslicama. Lečenje se sprovodi udisanjem lekova pomoću aparata - inhalatora, a vrstu leka određuje lekar. Ponekad su neophodne injekcije, a u najtežim slučajevima bolničko lečenje u jedinici intenzivne nege.
3. Polenska kijavica se, praktično, ne javlja u prvoj godini života, jer je za nju potreban ponovni kontakt sa polenom (znači, druga sezona od rođenja), ali je i kod odojčadi opisan alergijski rinitis (upala nosne sluznice, praćena neprekidnom bistrom sekrecijom iz nosa), i to kao posledica alergije na hranu. Ova deca u brisu nosa imaju povećan broj eozinofila (belih krvnih zrnaca, karakterističnih za alergiju). Kod dokazane alergije, naročito astme, treba delovati preventivno - dugotrajnom primenom lekova koji imaju za cilj da spreče ili ublaže pojavu alergijskih simptoma.
4. Koprivnjača (urtikarija) se manifestuje kožnom pojavom urtika (oštro ograničena, uzdignuta područja kože nepravilnog oblika, praćena svrabom). Može da zahvati bilo koji deo tela. Kao alergeni se najviše okrivljuju antigeni iz hrane (riba, jaja, orasi, kikiriki, aditivi u hrani), neki lekovi, zatim biljke (kopriva), ujedi insekata, polen, prašina, virusne i parazitarne infekcije, fizički agensi (izlaganje hladnoći, suncu) i neke retke bolesti. Tokom lečenja je potrebno isključiti sve osumnjičene supstance. Eliminaciona dijeta podrazumeva ishranu bez namirnica životinjskog porekla, južnog voća, čokolade, konzervanasa i sl. Daju se lekovi iz grupe antihistaminika, a u težim slučajevima i neki drugi u vidu injekcija. Po prestanku simptoma, terapija se ukida i postepeno uvodi hrana: jedna po jedna namirnica dnevno kako bi se, u slučaju ponovne pojave koprivnjače, ustanovilo šta je izaziva. Mazanje kožnih promena mastima i kremama nema opravdanja. Kod dugotrajne koprivnjače je potrebno tragati za crevnim parazitima i nekim drugim infektivnim agensima. Alergija na hranu u detinjstvu je obično prolazna pojava.
Sličan koprivnjači
Angioedem (Quinckeov edem) je bolest vrlo slična koprivnjači i sa njom je udružen u 90 odsto slučajeva. Razlika je u tome što otok i crvenilo zahvataju dublja tkiva (potkožno i sluznice), nejasno su ograničeni i obično lokalizovani oko očiju, usana, na jeziku, šakama i stopalima, i oko polnih organa. Najopasnija, ali ne i najređa lokalizacija su ždrelo i grkljan, kada može doći do ugušenja. Ukoliko zahvati crevnu sluznicu, manifestuje se bolovima u trbuhu, mukom i povraćanjem, pa liči na hiruršku bolest. Bolesnika sa angioedemom treba hitno odvesti u najbližu zdravstvenu ustanovu.
Alergija na belančevine kravljeg mleka
Ova alergija je posebno česta kod odojčadi na veštačkoj ishrani, mada može da se javi i kod dojenih, izrazito predisponiranih beba, čije majke konzumiraju kravlje mleko. Suština je u strukturi belančevina koja je prilagođena drugoj vrsti sisara. Zbog nezrelosti crevne sluznice u prvih šest meseci života, krupni molekuli nesmetano prolaze ovu barijeru i izazivaju alergijsku reakciju - koja se ispoljava bilo bronhoopstrukcijom, bilo prolivom i/ili nenapredovanjem. Isključivanjem ove vrste hrane i uvođenjem humanog mleka ili hipoalergijskih mlečnih formula, simptomi se povlače i ponovo vraćaju kada se dete vrati na prethodni način ishrane. Kako se radi o hroničnoj bolesti koja vodi u tešku pothranjenost, sa brojnim komplikacijama koje mogu da ugroze život deteta, ispitivanje i lečenje se sprovode u bolnici. Ovaj problem je mnogo češći nego što se misli, zato je od neprocenjive važnosti da se beba od prvog dana života hrani isključivo majčinim mlekom, odnosno da u prva četiri do šest meseci, pa i kasnije - do kraja prve godine, ne dobija drugu vrstu mleka. Za odojčad čije majke nemaju mleka, naročito ako u porodici postoji atopija, preporučuju se hipoalergijske mlečne formule (nose oznaku HA), jer im je belančevinski sastav mnogo sličniji onome u humanom mleku, nego kod standardnih formula. Kravlje mleko se, kao naročito alergogeno, nikako ne savetuje u prvoj godini života.
Prim dr Maja Skender, pedijatar
Izvor: www.yumama.com
Savršen obrok za bebu stariju od osam meseci.
Potrebno je:
- 2 jabuke
- 1/4 šolje spanaća
- 1/4 šolje graška
Priprema
Jabuke očistite i isecite. Grašak i spanać operite i stavite u istu posudu sa komadićima jabuke. Na šporet stavite vodu da provri, pa u vodu koja vri stavite namirnice i ostavite da se kuvaju 10 minuta. Ili jabuke i povrće obarite na pari.
Kada je gotovo, ostavite da se ohladi, a zatim izblendajte ili izgnječite.
Izvor: www.yumama.com
Hemoragijska bolest kod novorođenčeta se javlja usled nedostatka vitamina K, a pedijatar Maja Skender savetuje kako da prevenirate ovu bolest kod vaše bebe.
Hemoragijska bolest novorođenčeta je stečeni, prolazni poremećaj koagulacije krvi kod novorođenčeta, a karakteriše je snižena aktivnost vitamin K zavisnih činilaca koagulacije. Vitamin K je važan sastojak nekih faktora zgrušavanja krvi, bez kojih ne samo što krv ne može da se zgrušava nakon povrede, nego nastaju i spontana krvarenja.
Obolelim bebama je, pored vitamina K, ponekad neophodno dati krvnu plazmu koja sadrži faktore zgrušavanja, a kod gubitka veće količine krvi i transfuziju eritrocita. Ova odojčad, po pravilu, kasnije zahteva višemesečnu terapiju preparatima gvožđa.
Kako vi možete da prevenirate hemoragijsku bolest kod vaše bebe?
U cilju sprečavanja pojave ove bolesti, propisano je obavezno davanje vitamina K svoj deci neposredno nakon rođenja. Osim toga, vrlo je važno što ranije započinjanje dojenja, čime se pospešuje naseljavanje bebinih creva "dobrim" bakterijama, proizvođačima vitamina K. Izvesnu količinu beba dobija i preko majčinog mleka. Međutim, pošto je ovaj vitamin rastvorljiv u mastima, a ne u vodi, ima ga samo u takozvanom zadnjem mleku, bogatom mastima. Iz tog razloga je izuzetno važno da dete sisa iz jedne dojke do kraja, pa tek onda iz druge, kako bi posisalo "zadnje" mleko. Ukoliko ga dojite po deset minuta iz svake dojke, ono dobija samo "prvo", vodenije mleko, i u riziku je da oboli od hemoragijske bolesti.
Izvor: yumama.com
Vaša beba se probudila rumenih obraza, toplija nego inače. Merite joj temperaturu a toplometar pokazuje 37,7? Da li bebi dati lek ili je odvesti kod lekara?
Telesna temperatura ispod 38 stepeni ne spada u groznicu, a kao i kod odraslih i kod beba se može desiti da se telesna temperatura blago povisi iz raličitih razloga.
Blago povišena temperatura (do 38 stepeni) smatra se normalnom pojavom čak i kod najmlađih članova (npr. kod prehlada ili izbijanja zubića), tako da lekovi ili odlazak kod lekara u tom slučaju verovatno neće biti potrebni.
Rektalni toplomeri su najprecizniji
Najpre treba utvrditi tačnu telesnu temperaturu bebe. Možda nerado koristite rektalne toplomere za vašu bebu, ali istina je da su oni najtačniji kada je telesna temperatura u pitanju. Izbegavajte korišćenje staklenih toplomera jer oštećenjem stakla može doći do izlivanja štetnih supstanci koje mogu naškoditi bebi.
Toplomeri koje se stavljaju ispod pazuha, ili oni koji se koriste na čelu pa čak i oni za uši ne nisu ni približno tačni kao rektalni što će vas samo navesti na bespotreban put do lekara.
Važno je razlikovati bakterijsku od virusne groznice
Virusne tegobe se ispoljavaju kada se telo vašeg deteta bori protiv bolest izazvane virusom, bilo da je to infekcija creva ili običan grip. Tegobe se polako povlače i nestaju nakon tri dana a antibiotici nisu neophodni. Sa druge strane, bakterijske groznice kao što su infekcije uha, infekcije urinarnog trakta kao i bakterijski meningitis su dosta ređe ali i dosta opasnije jer mogu dovesti do većih komplikacija ukoliko se ne leče.
Potrebno je hitno otići lekaru ukoliko:
- je vaša beba uzrasta ispod tri meseca a telesna temperatura je preko 38 stepeni
-je vaša beba mlađa od dve godine a groznica traje duže od 24h
-je vaše dete starije od dve godine a groznica ne prestaje ni posle tri dana
-temperatura ciklusno raste preko 38 stepeni, nezavisno od uzrasta
Za bebe ispod tri meseca, groznica spada u hitna stanja
Ukoliko telesna temperatura pređe 38 stepeni, pomoć lekara je neophodna. Odvedite bebu do najbliže zdravstvene ustanove i izbegavajte davanje lekova na svoju ruku. Postoje dva razloga zasto su groznice rizične po zdravlje beba. Prvo, kod male dece sloj ćelija koji se nalazi između krvotoka i centralnog nervnog sistema je jako tanak i bakterije se mogu brzo probiti i napraviti štetu. Takođe male bebe ne pokazuju tipične sipmptome bolesti pa se mogu razviti razne infekcije pa čak i one veoma opasne. Zbog svega toga se moraju obaviti detaljije analize. Lečite simptome a ne brojke
Većina roditelja veruje da što je veća temperatura - dete je bolesnije. To nije uvek slučaj. Može se desiti da dete sa tepmeraturom od 39 stepeni izgleda savršeno normalno dok ono sa temperaturom od 38 stepeni će biti nervozno, uplakano i zahtevati konstantu pažnju i nošenje. To samo pokazuje da ukoliko je detetu pod temperaturom udobno i ne pokazuje neke veće simptome prehlade nema potrebe za lekovima iako je broj na toplomeru veći od uobičajenog.
Groznica je zdrav odgovor organizma
Uprkos onome što smo svi već negde čuli - groznica ne oštećuje mozak deteta. U većini slučajeva ne pravi nikakvu štetu u organizmu. Lekovi protiv prehlade mogu smanjiti temperaturu ali ne mogu sprečiti virusne napade. Kada vam se dete prehladi i polako krenete da paničite samo se setite da je groznica znak da imuni sistem vašeg deteta dobro radi i da je povišena temperatura prirodan odgovor organizma. Koristite lekove pažljivo. Lekovi poput ibuprofena i paracetamola mogu privremeno spustiti temperaturu i doneti olakšanje. Ali pre upotrebe lekova, pokušajte da spustite temperaturu tuširanjem mlakom vodom, akcenat stavite na čelo i pazuhe. Takođe je jako bitno da beba pije dosta tečnosti da ne dođe do dehidratacije. Obucite joj nešto lagano i provetravajte prostorije, trudite se da ih drzite svežim. Ukoliko se stanje ne menja, možete pokušati sa lekovima sa spuštanje temperature (naravno ako beba nije mlađa od tri meseca) i tada je obavezno potražiti pomoć lekara.
Saveti za upotrebu lekova
- ako je beba mlađa od dve godine uz konsultacije sa lekarom oko dozvoljene doze
- ako je beba uzrasta 3-6 meseci dajte joj paracetamol ne ibuprofen
- doza se određuje na osnovu kilaže a ne uzrasta deteta
- ne koristite aspirin za vaše dete zbog mogućnosti izazivanja Rejesovog sindroma, retkog ali opasnog stanja
- ukoliko beba spava, nema potrebe da je budite ukoliko je vreme za lek.
Izvor:https://www.yumama.com
Promenljive vremenske prilike povećavaju rizik od infekcija, naročito gornjeg respiratornog trakta, a time je povećan i rizik od upale uva.
Šta roditelji mogu da urade kada dete, kao po nepisanom pravilu, uvo zaboli noću? Kome se treba obratiti? Zašto, uopšte, dolazi do upale uva? Odgovore na ova, i još neka neka pitanja, potražili smo od dr Sandre Stojanović, otorinolaringologa, šefa odseka Centra za ranu dijagnostiku i terapiju dece sa oštećenjima sluha Dečija kuća ORL klinike Kliničko-bolničkog centra Zvezdara.
Kakav uticaj imaju vremenske prilike na nastanak upale uva? Može li upala da se spreči?
- Promenljive vremenske prilike povećavaju rizik od infekcija, naročito gornjeg respiratornog trakta, a time je povećan i rizik od upale uva. Njoj najčešće prethodi ili je prati rinitis, odnosno kijavica, a ona je učestala i u vreme alergija. Upala uva nastaje kao rezultat neadekvatne sekrecije, odnosno oticanja sekreta iz srednjeg uva - zbog otoka sluzokože nosa i neprohodnosti Eustahijeve tube (kanala koji spaja srednje uvo i mesta gde nos "prelazi" u grlo).
Kakva je procedura ispiranja nosa fiziološkim rastvorom?
- Detetu je prvo potrebno očistiti nos, zato je najbolje da ga "izduva". Ali, ako je malo - onda nosić treba da se očisti, ili pumpicom izvuče sekret. Nikako ne treba da se koristi pumpica ako u nosu nema sekreta - "na suvo", jer to može da pojača bol. Ako je dete veće, trebalo bi da zauzme sedeći položaj, a ako je beba u pitanju, potrebno je da joj se prilikom ispiranja podigne uzglavlje, da se ne bi zagrcnula. Fiziološkim rastvorom se napuni špric bez igle i bukvalno ispere nos. Nema nikakvog efekta ako se u nos ukapa samo par kapi. Ovu proceduru treba ponoviti nekoliko puta u toku dana.
Kako prepoznati upalu uva kod beba i male dece do godinu dana?
- Upala uva može, ali i ne mora da ide sa povišenom telesnom tempraturom, pa je to jedan od simptoma koji i ne mora da bude njen redovan pratilac. Kod malih beba - iznenadni, neutešan plač, odbijanje sisanja ili flašice (jer se tom prilikom stvara negativan pritisak, koji izaziva bol u uvu)… mogu da budu neki od znakova da se radi o upali uva. Naročito ako je svemu tome prethodila pojačana sekrecija (pogotovo gusta i promenjene boje) - prilično je sigurno da se radi o upali uva. Mala deca koja govore, prilično sigurno će nam reći da ih boli uvo.
Šta tada uraditi, s obzirom da se taj bol javlja obično noću?
- Znam da obično izgleda veoma stresno - kako za roditelje, tako i za dete, taj noćni "napad" bola kod upale uva. Međutim, preporučila bih da se prvo preduzmu neki koraci, koji obično dovode do trenutnog olakšanja, da se sačeka jutro, a onda obavezno ode kod lekara. Detetu prvo treba očistiti i isprati nosić. Zatim mu staviti kapi ili sprej koji sadrži vazokonstriktor - supstancu koja sužava proširene krvne sudove u nosu, koji doprinose zapušenju nosa "u dubini" (kao, na primer, Efedrin od 0,5 odsto, Adrianol T, Olynth…). A onda detetu obavezno dati odgovarajuću dozu leka protiv bolova (ibuprofen - Brufen sirup ili Paracetamol). Nakon svih ovih sprovedenih koraka, budite uz dete i već nakon 15 do 20 minuta bi trebalo da dođe do olakšanja. U svakom slučaju, sutra se obavezno treba javiti pedijatru u domu zdravlja, a onda sa uputom doći kod ORL specijaliste.
Ipak, važno je naglasiti da, ukoliko pomenuta procedura ne pomogne - sve bolnice koje imaju ORL odeljenja ili klinike, imaju i dežurstva. U Beogradu su to: Kliničko-bolnički centar "Zvezdara", Kliničko-bolnički centar "Dr Dragiša Mišović", Zemunska bolnica, kao i Klinički Centar Srbije u Pasterovoj ulici.
Da li postoje upale uva koje nisu praćene bolom? Kako se upala leči?
- Upala uva može da bude i bez bola, mada se to ređe dešava. U svakom slučaju, bilo da uvo boli ili ne - upala se uvek leči, pored pomenutih kapi za nos, i sirupa za iskašljavanje (ukoliko je potreban), i antibiotikom - koji obavezno prepisuje lekar. Važno je naglastiti da bi kod učestalih upala uva (na primer, dve do tri uzastopne upale uva u toku jedne sezone) trebalo sprovesti kompletnu dijagnostiku i sprovesti detaljnije ispitivanje, kako bi se izbegao sekretorni otitis… koji za posledicu može da ima i oštećenje sluha.
Ne mora svaki bol u uvu da bude siguran znak upale srednjeg uva, to često može da bude i jedan od simptoma upale krajnika, upale spoljašnjeg slušnog hodnika (deo spoljašnjeg uva), ili nečeg drugog… Važno je da se dete primiri, a onda ujutru treba potražiti pomoć od lekara, koji će da uradi kompletnu dijagnostiku i prepiše adekvatnu terapiju.
Izvor: https://www.yumama.com