Zdravlje deteta

Kako da ojačamo imunitet  i pobedimo viruse
Foto: Canva

Kako da ojačamo imunitet i pobedimo viruse

Ono što razlikuje zdravu osobu od obolele, jeste u kakvom stanju je njen imunitet. U zavisnosti od njegovog stanja i pravilnog funkcionisanja predstavlja ključ za sve bolesti – od prehlade do težih oboljenja.

IMUNITET predstavlja odbrambeni sistem organizma. Ono što razlikuje zdravu osobu od obolele, jeste u kakvom stanju je njen imunitet. U zavisnosti od njegovog stanja i pravilnog funkcionisanja predstavlja ključ za sve bolesti – od prehlade do težih oboljenja. Međutim, u najranijem uzrastu dečiji imunitet nije dovoljno razvijen, takodje u situacijama kada je prisutan veliki broj obolelih od virusnih infekcija (tokom epidemija), kao i sa dolaskom zime i hladnijeg vremena dolazi do pada imuniteta kod dece i odraslih, zato pomozimo našem imuno sistemu da se efikasno bori protiv svih zaraza i preduzmimo sledeće korake:

Vodite računa o ishrani

Slaba i jednolična ishrana može oslabiti naš imunitet. Potrebno je da unosite više voća, povrća, proteina, a smanjite nezdrave masti, šećer, aditive i veštačke arome koji su nezaobilazni deo prehrambrenih proizvoda.

Vodite računa o higijeni

Znate onu dečiju pesmicu „pre i posle jela treba ruke prati“. Ukoliko želite da ojačate svoj imunitet obavezno povedite računa da vam ruke budu čiste

Vežbajte redovno

Umerena svakodnevna fizička aktivnost -vežba od 30 min. pojačava otpornost organizma na bakterijske i virusne infekcije.

Spavajte dovoljno

Kada je naš organizam iscrpljen, on nema snage da se uspešno izbori sa patogenim faktorima koji dopiru spolja i iznutra. Osobe koje spavaju samo 4 sata dnevno (ili noću, nebitno je) proizvode duplo manje antitela neophodnih za borbu protiv virusa i bakterija.

Dodaci ishrani za jak imunitet

Ma koliko se trudili da se zdravo hranite i živite pitate se da li je to dovoljno i šta možete još učiniti da ojačate otpornost Vas , Vaše dece i najbližih .

Ako je vaš imunitet slab moguće je da vam nedostaje cinka. Cink deluje direktno protiv virusa i jača imuni odgovor. Ovaj mineral je jedan od najvažnijih nutrijenata za normalno funkcioniranje imunološkog sistema. Vitamin C je još jedan nutrijent koji ima važnu ulogu u imunološkom sistemu. Poznato je da tokom infekcija naše telo ubrzano troši zalihe vitamina C. Poznato je da leukociti (krvna zrnca imunološkog sistema) sadrže velike količine ovog vitamina. Vitamini E,B6 i D takođe imaju važnu funkciju u našem imunološkom sistemu. italijanski proizvođač Pharmalife research je proizveo originalnu prirodnu formulu za jačanje dečijeg imuniteta –IMMUNO sirup i za odrasle IMMUNO a 24 tablete koji u svom sastavu sadrže neophodne minerale i vitamine (Cink,Bakar i vitamine C,B6,E ).

Naučno je dokazano da redovna upotreba dodataka ishrani koji sadrže ove neophodne minerale i vitamine povoljno utiču na jačanje imuniteta dece i odraslih a kod obolelih ublažava kliničku sliku i ubrzava oporavak.

Izvor: www.mojpedijatar.co.rs

Ishrana dece kod kandide u crevima
Foto: Pxfuel

Ishrana dece kod kandide u crevima

Kandida je kod dece kao i kod odraslih normalni stanovnik, koji dok je u fiziološkom opsegu ne pravi nikakve probleme. Kada nabuja, pravi niz simptoma koji zahvataju različite sisteme organa. Iako kod odraslih jako uporna i izazovna za lečenje, kod dece se srećom mnogo brže i efikasnije leči.
Pored standardne terapije, kao i jačanja imuniteta, jako važan aspekt u njenom lečenju predstavlja ishrana.

Kandida u crevima

Crevna kandidijaza je sve češći problem koji se javlja u modernom svetu, kako zbog prevelike upotrebe antibiotika, tako i zbog sve lošije ishrane, koja je uglavnom brza, prerađena, oskudna u hranljivim sastojcima a bogata šećerima, lošim mastima i aditivima. Upravo porast trenda brze, industrijske i prerađene hrane, dovodi i do sve većeg procenta dece koja pate od kandide u crevima, koja pored digestivnih tegova, može da izazove promene na koži, alergijske reakcije, pa čak i smetnje u procesu mišljenja i učenja.

Osnova borbe protiv kandide je izbalansirana ishrana

Osnova borbe protiv svakog patološkog stanja pa i kandide je svakako izbalansirana zdrava ishrana koja organizmu treba da obezbedi značajne nutritijente. Pored toga što ishrana bogata voćem, povrćem , ribom utiče na jačanje imunog sistema i na taj način doprinosi borbi protiv kandide, ona i organizmu daje korisne vitamine i minerale koji ga jačaju tako onemogućavajući dalji rast patogena. Kako kao vid preventive, tako i kao prva stepenica u lečenju zdrava ishrana je prvi korak za očuvanje i poboljšanje zdravlja Vašeg deteta.

Šećeri kao osnovna hrana za patogene

Kao što i mi volimo da pojedemo nešto slatko, virusi, bakterije i gljivice, svoju energiju crpe iz šećera. Upravo ono što se prvo iz ishrane deteta mora izbaciti su svi oblici šećera, posebno oni koji su industrijski, puni aditiva. Zabranjeno je konzumirati torte, kolače, razne forme biskvita, gazirana ili zaslađena pića, kao i dodavati bilo koju formu šećera u napitke. Kada je voće u pitanju, treba izbegavati sva jako slatka voća, tj dozvoljeno je konzumirati samo ono voće koje ima nizak procenat šećera. To su na primer zelene jabuke, citrusi, limun, limeta, bobičasto voće, i kod količine ovog voća treba biti obazriv, ne konzumirati više od jedne porcije dnevno.Sušeno voće je zabranjeno. Pored ovih već prepoznatih šećera posebnu pažnju treba obratiti na one skrivene šećere, koji se kriju u dresinzima salata, supama iz kese, voćnim jogurtima ili napravljenim ovsenim kašama.

Pekarski proizvodi pomažu razmnožavanje Kandide

Kada govorimo o zdravoj ishrani, pekarski proizvodi se retko kada nalaze na meniju. Upravo i kada pokušavamo da se izborimo sa kandidom oni nisu na spisku povoljnih namirnica. Iako određeni autori smatraju da je gluten zapravo zaslužan za razmnožavanje kandide, mnoga istraživanja su pokazala da zapravo tu važnu ulogu ima imuni sistem koji po sistemu reakcije preosetljivosti stvara reakciju organizma na njeno preterano prisustvo i tako pravi alergijsku manifestaciju kandide u organizmu. Jako važan sastojak pekarskih proizvoda je i kvasac koji nije povoljan kod nijedne gljivične infekcije. Upravo treba izbegavati sve proizvode koje se prave od pekarskog i pivskog kvasca.

Večito pitanje mleko da ili ne?

Večita dilema mleko i mlečni proizvodi da ili ne. Kao i u opštoj ishrani mišljenja stručnjaka na ovu temu su podeljena. Iako se svi podjednako slažu da punomasne sireve, treba izbegavati kada se borite sa kandidom, posebne debate se vode oko mleka ali i jogurta i kefira. Iako mnogi smatraju da domaće mleko, kefir i jogurt mogu čak biti blagodetni, svakako svi prerađeni oblici mogu poprilično da odmognu. Ne samo da zbog svog sastava mleko može da oteža varenje, laktoza može biti dodatna hrana kandidi, stoga treba izbegavati i mleko i mlečne proizvode osim domaćeg kefira, za vreme trajanja terapije.

Šta još treba izbegavati u borbi sa kandidom?

Mahunarke, povrće bogato skrobom kada se razgradi u organizmu, deluje slično kao i šećer, stoga u ovom periodu ih treba izbegavati. Razne mesne prerađevine, rafinisana biljna ulja, mešavine začina, krompir, pečurke, kao i korenasto povrće nisu pogodni u borbi protiv kandide.

Koje namirnice su pogodne?

Pored toga što u borbi sa kandidom, morate voditi računa o urednim obrocima, važno je znati i koje namirnice nam mogu pomoći u njenoj što efikasnijoj eliminaciji. Riba utiče povoljno na stanje celog organizma a omega 3 masne kiseline će nam biti dobar saveznik u borbi protiv kandide. Kada je meso u pitanju sve osim prerađevina dolazi u obzir, naravno da je i način pripreme jako važan. Zabranjeno je pohovanje i prženje u rafinisanim uljima. Domaći kefir ali i kiseli kupus mogu da svojim sastojcima značajno pomognu u ovoj borbi. Od začina možete koristiti beli i crni luk, kurkumu, đumbir i origano.
Iako često kada pričamo o specifičnoj ishrani za određena stanja to uvek deluje jako komplikovano, kada je kandida u pitanju neophodno je držati se osnovnih postulata zdrave ishrane, samo u ovom slučaju ne treba dozvoliti takozvane „cheat day“ opcije, jer je u borbi sa kandidom jako važno biti disciplinovan i revnostan. Treba voditi računa kada sami ne spremate namirnice, jer u restoranima se koristi dosta začina i sosova koji u sebi sadrže šećer i mlečne proizvode koji doprinose razvoju kandide. Iako na tržistu postoji niz suplemenata za decu koja se bore sa kandidom, treba pokušati je se rešiti samo istrajnom dobrom hranom. I kada prestanu simptomi i nema je više u stolici treba nastaviti sa rigoroznim pravilima još makar dve nedelje.
Ne zaboravite da uredna i zdrava ishrana deteta i kada nema kandidu je preduslov za zdraviji organizam koji je manje pogodan za napade različitih mikroorganizama.

Izvor: www.mojpedijatar.co.rs

10 najčešćih zabluda u vezi sa negom i zdravljem mlečnih zuba
Foto: Shutterstock

10 najčešćih zabluda u vezi sa negom i zdravljem mlečnih zuba

Umakanje cucle u med, mazanje belog vina na bebine desni, poljupci u usta, lizanje cucle - stomatolog dr Nataša Pejčić otkriva najčešće zablude i istine o njima.
Mlade mame svakodnevno dobijaju brojne savete u vezi sa zdravljem i negom svoje dece. Ti saveti u većini slučajeva mogu pomoći, međutim nekada, ukoliko su pogrešni, mogu dovesti do velikih zabluda i naneti veliku štetu. Ovo su najčešći saveti u vezi sa zdravljem i negom zuba kod dece koji su pogrešni i potencijalno opasni:

1. Zabluda: Mlečni zubi nisu važni

Istina: Mlečni zubi su veoma važni, Mlečni zubi deci omogućuju pravilno žvakanje, adekvatan govor, pravilan razvoj orofacijalnog sistema, čuvaju prostor za adekvatno pozicioniranje stalnih zuba. Da bi se kasnije stalni zubi razvili pravilno važno je da oralna šupljina u kojoj će nići bude potpuno zdrava. Ukoliko su mlečni zubi zahvaćeni karijesom, on se može preneti i na stalne zube, pošto karijes predstavlja infektivno oboljenje. Oštećenje mlečnih zuba detetu može prouzrokovati bol, a kasnije i probleme pri zvakanju, govoru i uopšte normalnom funkcionisanju. To sve može imati negativne posledice i na psihološki razvoj deteta.

2. Zabluda: Mlečni zubi se ne popravljaju i ne vade

Istina: Mlečni zub koji je zahvaćen karijesom je neophodno lečiti. Ukoliko je neophodno, u slučajevima kada je lečenje nemoguće potrebno je takve zube izvaditi. Pogrešno je ostavljati takve zube u ustima, jer mogu štetno uticati, osim na preostale zube i okolna tkiva, i na zametke stalnih zuba i na opšte zdravlje deteta.

3. Zabluda: Dojenje kvari zube

Istina: Dojenje doprinosi pravilnom rastu i razvoju vilica. Za pravilan razvoj neophodno je da dojenje traje minimum šest meseci. Kraće dojenje od šest meseci, ili odsustvo dojenja, dovodi do češćih pojava ortodontskih anomalija. Nova istraživanja ukazuju na to da prolongirano dojenje nije povezano sa razvojem karijesa kod dece. Tako danas i dečiji stomatolozi ohrabruju majke da doje svoju decu do druge godine. Međutim ono što može doprineti razvoju karijesa je često dojenje tokom noći i učestalo hranjenje na flašicu, pogotovo zaslađenim napicima.

4. Zabluda: Nije neophodno voditi dete kod zubara dok ga ništa ne boli

Istina: Prva poseta deteta stomatološkoj ordinaciji je izuzetno važna. Ako se adekvatno isplanira može biti veoma dobra osnova za očuvanje detetovog oralnog zdravlja. Zato je izuzetno važno da dete prvi put dođe u ordinaciju sa zdravim zubima i ustima, dok nema stomatološke probleme. Najbolje je da dete poseti stomatologa pre prve godine.

5. Zabluda: Fluor je štetan

Istina: Fluor je element čija primena u adekvatnoj koncentraciji, kroz paste za zube i ostala sredstva za oralnu negu, prilagođen uzrastu deteta, omogućava stvaranje čvršće i otpornije zubne gleđi.

6. Zabluda: Mazanje belog vina na desn će pomoći bebi prilikom nicanja zuba

Istina: Mazanje belog vina će samo omogućiti apsorpciju alkohola sa mesta mazanja u krvotok bebe. Za olašanje nelagode prilikom nicanja zuba kod dece, postoje brojni prilagođeni gelovi i glodalice.

7. Zabluda: Simpatično je kada majka ljubi malo dete u usta

Istina: Iako je poljubac između majke i deteta veoma intiman čin, poljubcem u usta će majka detetu preneti oralne kariogene bakterije i izložiti ga riziku za nastanak karijesa.

8. Zabluda: Dodavanje šećera u vodu koju beba pije preko flašice

Istina: Šećer iz vode se taloži na površinama prednjih zuba i doprinosi razvoju cirkularnog karijesa, odnosno drugačije nazvanog sindromom flašice.

9. Zabluda: Cucla se umače u med

Istina: Nema potrebe cuclu umakati u med. Ova navika takođe doprinosi riziku za nastanak cirkularnog karijesa.

10. Zabluda: Mama i beba jedu iz iste kašičice, mama stavlja bebinu cuclu usta

Istina: Ovo su veoma štetne i nezdrave navike. Na ovaj način majka prenosi bakterije iz svoje usne duplje direktno bebi, izlažući je riziku za nastanak infekcija i oralnih oboljenja.

Izvor: www.yumama.com

Šta kada dete nazaduje u razvoju zbog pandemije
Foto: Flickr

Šta kada dete nazaduje u razvoju zbog pandemije

Dete je prestalo da koristi nošu, ne želi više da spava samo, prestaje da govori? Nazadovanje usled straha i nesigurnosti je vrlo česta pojava, a uloga roditelja je od ključne važnosti. Pogledajte kako da pomognete detetu.
Možda vaše dete koje je naučilo da koristi nošu odjednom prestane da je koristi, ili pak petogodišnjak prestane da spava tokom noći. Desilo se možda da vaš samostalni tinejdžer odjednom ne želi da se odvoji od vas? Sve su ovo sasvim moguća scenarija u vreme pandemije, te vrlo lako dođe do momenta kada se uplašite da vaše dete nazaduje.
Pandemija je zaista stresan period za decu širom sveta, za ljude generalno. Kod dece je specifično to da čim su pod stresom, oni nazaduju.
Ipak, vi možete učiniti nešto da pomognete svom uplašenom i zbunjenom detetu.

1. Razgovarajte sa detetom o osećanjima

Razgovor je uvek vrlo važan deo u odgajanju. Deca često nazaduju ka onom u čemu se osećaju komfornije. “Vraćaš se u onaj uzrast kada nisi poznavao strašnu stvar”, objasnio je dr Gevirc.
Sasvim je razumljivo da se roditelji plaše da govore o nečemu strašnom, jer bi na taj način mogli uzrujati dete. Ipak, prema rečima doktora, to je velika greška. Kada ne govorimo o tome, dete će shvatiti da ne treba razgovarati o stvarima koje uzrujavaju, jer se plaše da će oni roditelje uznemiriti. U suštini, razgovor o strašnoj stvari će umanjiti stres i pritisak koji dete oseća.
Ipak, odaberite prave reči. Razmislite o čemu ćete razgovarati. Sasvim je u redu i da nakon detetovih briga zastanete, popijete čašu vode i promislite o odgovoru.
Budite iskreni i ne dozvolite da se vaše brige reflektuju na dete.

2. Pokažite da su njihove emocije važne

S obzirom na okolnosti, deca daju sve od sebe, zato je važno imati razumevanja i saosećajnosti za njih. Potrebna im je vaša podrška u ovako teškim vremenima, zato je važno da pokažete da su njihove brige i osećanja sasvim u redu. Kada vam dođu u krevet sa noćnom morom, recite da se i sami sećate kako ste ih imali kada ste bili deca. Ovako se neće osećati usamljeno.
Nazadovanje dece tokom pandemije koronavirusa – ponovo puze, piju iz flašice, pričaju kao bebe

3. Držite se redovnosti

Da, svima nam se pomalo promenila rutina u vreme pandemije. Ipak, važno je da se držimo nekih stvari. Dramatične promene u rutini i tipičnim porodičnim aktivnostima zaista može uticati na decu. To je slično dolasku nove bebe u porodicu, kada može doći do nazadovanja starijeg deteta.
Držite se barem onih osnovnih rutina, poput odlaska na spavanje. Budite obazrivi sa korišćenjem ekrana i sa komunikacijom.

4. Nemojte biti previše nametljivi

Nemojte ih terati da odmah prestanu sa tim nazadnim ponašanjem, naročito što sve to prati doza anksioznosti. Umesto toga ohrabrite ih da se nose sa svojim strahovima.
Na primer, ako dete ima noćne more, podsetite ih kako ste pre svi lepo spavali i pitajte ih kako možete pomoći da se te brige i noćne more umanje, a da u isto vreme ostanu u svom krevetu.
Napravite plan akcije. Neka on uključi opuštajuće rituale pred spavanje, poput čitanja priča. Nagradite ih kada spavaju duže u svom krevetu. Bolje osvetljavajte ono što želite da raste, nego da stavljate fokus na ono što je loše.

5. Potražite pomoć ukoliko je to potrebno

Nazadovanje je tipično za decu koja su pod stresom. Ipak, ako to remeti i vaš i detetov svaki dan neki duži period, nemojte se plašiti da potražite pomoć sa strane. Terapeuti, psiholozi, porodični terapeuti mogu biti od pomoći. Možete pričati i sa pedijatrom ako je potrebno.
Nemojte biti oštri sami prema sebi. Probajte da date sve od sebe, a ukoliko ne možete, pomoć će vam dobro doći.

Dobra vest je da se sve ove stvari mogu popraviti.

Izvor: www.mojpedijatar.co.rs

 

Dete ima proliv – kako mu pomoći?
Foto: Piqsels

Dete ima proliv – kako mu pomoći?

Aktuelna tema – prolivi u toplim danima! Zaista je mnogo dece (ali i odraslih) koji ovih nedelja imaju infekcije organa za varanje koje skoro uvek prate prolivaste stolice. Slede odgovori na najčešća pitanja:

Zašto su topli dani pogodniji za nastanak proliva?

Naprosto je veća šansa da se dođe u kontakt sa mikroorganizmima koji izazivaju crevne infekcije: neoprano (ili loše oprano) voće i povrće, nehigijenska kupališta, neadekvatno čuvana i pripremljena hrana…sve to pogoduje širenju virusa i bakterija, ali i toksina koje izazivaju prolive.

Ko su glavni krivci?

Najčešći uzročnici letnjih proliva se mogu svrstati u dve grupe:
Mikroorganizmi su najčešći prouzrokovači proliva kod dece: bakterije, virusi, ređe crevni paraziti i gljivice. Oni direkto oštećuju sluznicu creva pa tako onemogućavaju normalno varenje i eto proliva!
Druga grupa uzročnika su nepoželjne materije (toksini), koji u kontaktu sa detetovim želucem i crevima dovode do proliva (neretko i mučnine i povraćanja – trovanja).
Kako roditelji mogu da pomognu detetu sa prolivom?
Na tri stuba počiva borba sa prolivom kod dece: nadoknada tečnosti, adekvatna ishrana i probiotici.
Nadoknada tečnosti – oralna rehidracija je prvi korak, ali i najvažniji aspekt borbe protiv proliva!
Gubitak telesne tečnosti i sastojaka koji se u njoj nalaze može značajno da ugrozi zdravlje deteta, a nagli gubitak velike količine telesne vode može čak da ugrozi i život. To se, srećom, izuzetno veoma retko dešava, a ako se na vreme počne adekvatna nadoknada tečnosti, opasnosti nema.
Najprirodniji način nadoknade izgubljene vode je na usta – oralna rehidracija, a prvo pitanje je šta dati detetu da pije. Za takve situacije postoje adekvatni preparati (kao što je Humana Elektrolyt) – koji imaju optimalan odnos šećera i minerala za oralnu rehidraciju, a rastvaraju se u vodi.
Bilo bi veoma dobro imati uvek kod sebe, kod kuće ili na putu, ovakvo sredstvo za oralnu rehidrataciju (kesice Humana Elektrolyta su male i jednostavne za nošenje i čuvanje).
ako se daje Humana Elektrolyt
Lako: jedna kesica Humana Elektrolyta rastvara se u 250 ml vode ili nezaslađenog čaja (kamilica, komorač…).

Koliko treba dati tečnosti detetu koje ima proliv
Nije to lako prceizno odrediti – najbolje je “nutkati” dete da pije često po malo. Orijentacione količine koje treba nadoknaditi su određene prema uzrastu:
Bebi do 2 godine starosti, nakon svake tečne stolice dati 10ml/kg telesne mase rastvora Humana Elektrolyta – ako ima 10 kg, treba mu dati 100 ml
Deci između druge i desete godine starosti dati 100-200ml rastvora Humana Elektrolyta, nakon svake tečne stolice.
Deca iznad 10 godina starosti, kao i odrasli, mogu da uzimaju rastvor Humana Elektrolyta (kao i druge tečnosti) koliko žele (u početku 200 ml rasvora humana Elektrolyta nakon svake tečne stolice).

Kako davati detetu Humana elektrolyt
Glavni princip oralne rehidracije je «često po malo».
To znači da se manjem detetu daje jedna do dve kašičice tečnosti na pet do deset minuta. Veće dete može da popije par gutljaja (ne više od 20-30 mililitara) tečnosti, ali takođe sa pauzama od desetak minuta.

Može li višak Humana Elektrolyta da smeta detetu
Ne može, pod uslovom da se ne daje velika količina odjednom. Pravilo “često po malo” treba poštovati. Vašu bebu je praktično nemoguće “predozirati” Humana Elektrolytom!
Obično se daje jedna do dve kašičice tečnosti na pet do deset minuta. Vaše dete može da popije par gutljaja (ne više od 20-30 mililitara odjednom) tečnosti, ali takođe sa pauzama od desetak minuta. Cilj je da veća količina ne izazove povraćanje kod deteta!

Može li se detetu povremo ponuditi voda
Voda nije zamena za Humana Elektrolyt, pošto NE sadrži dovoljno elektrolita, ali slobodno možete da povremeno ponudite vodu detetu.
Vreme je za vodu kad se broj proliva značajnije smanji, pa da se polako dete uvodi u uobičajen režim unosa tečnosti.

Može li čaj zameniti Humana Elektrolyt
Ne može – čajevi su dobri, ali NISU dovoljni!
Ni oni nemaju elektrolite (minerale), ali se Humana Elektrolyt može rastvoriti u čaju koje dete voli.

Može li sokić da pomogne
Zaboraviti sokove!
Sokovi sadrže previše šećera a premalo elektrolita! Višak šećera može pogoršati proliv, a voćne kiseline mogu pojačati povraćanje.

Dijetalna ishrana
Drugi stub borbe protiv crevnih infekcija je adekvatna dijetalna ishrana, koja se stručno zove antidijaroična ishrana. Podrazumeva laganu, termički dobro obrađenu hranu (koja se veoma lako vari). U nju spadaju bareni pirinač i kuvana šargarepa, sa malo barenog krompira, uz dodatak soli. Prvih dan-dva, dijeta mora da bude striktna. Sa postepenim smanjivanjem broja i količine prolivastih stolica, treba postepeno normalizovati ishranu. Kuvano belo pileće meso ili teletina u supi su najbolji način da se napravi iskorak ka «normalnijem» obroku.
Treba izbegavati hranu koja sadrži veću količinu ugljenih hidrata (slatkiši, hleb, testenine) – jer šećer «izvlači» vodu iz crevnog zida i tako razređuje i onako retku stolicu.
Ukoliko proliv dobiju bebe koje sisaju – NE TREBA prekidati sa dojenjem. Blagotvorno majčino mleko ne samo da ne smeta, već i ubrzava izlečenje. Kada se hrani dete koje ima crevnu infekciju, mame i tate moraju da imaju u vidu da dete NE TREBA terati da jede. Gubitak apetita je uobičajena posledica gastrointestinalnih infekcija, pa upornost treba usmeriti ka pojenju deteta.

Probiotici su treći stub borbe sa letnjim prolivom
Probiotske bakterije imaju brojne korisne efekte na zdravlje, a pomoć u borbi sa crevnim infekcijama je jedan od najvažnijih. Probiotici su “pojačivači” crevnog imuniteta, ali i direktno pomažu u eliminaciji uzroka (virusa, ali i bakterija) infekcije.

Kada je neophodna pomoć lekara?

Ako dete i dalje ima uporne prolive, a naročito ako stalno povraća, neophodno je da ga pregleda pedijatar – koji će da proceni da li je dete za infuziju.
Izražena slabost (ne može na noge), bezvoljnost, uporno odbijanje da jede i pije su znaci dehidracije pa treba što pre organizovati pregled deteta

Izvor: www.mojpedijatar.co.rs

Vitamin D3 i tokom leta? Kada se preporučuje

Vitamin D3 i tokom leta? Kada se preporučuje

Vitamin D3 je neophodan za zdrav razvoj čvrstih i jakih kostiju i zubića, ali i za dobar imunitet i odbranu od bolesti.

Vitamin D3 i tokom leta? Kada se preporučuje
Kako bi dete tokom dana unelo preporučenih 400 IU vitamina D3 kroz ishranu, ono bi moralo da pojede i popije:
oko 5 čaša mleka
oko 3 konzerve tune
1 srednju ribu
oko 15 jajeta
Kako je to teško moguće, roditelje raduje činjenica da vitamin D postaje aktivan izlaganjem suncu, a ne samo putem ishrane. Naime, pod uticajem sunčevih zraka, neaktivan oblik vitamina D, prelazi u aktivan – vitamin D3.
Međutim, upoznati sa štetnošću izlaganja suncu nežne dečje kože i svesni rizika od oštećenja i pojave kancerogenih pojava na koži, roditelji opravdano, retko kada izlažu decu sunčevim zracima bez zaštite.
Kako zaštitne kreme i losioni blokiraju sunčeve zrake i na taj način redukuju pretvaranje neaktivnog oblika vitamina D u aktivan D3, to onemogućava dnevno snabdevanje. Tako je poznato da zaštitni faktor 8 (SPF 8) redukuje produkciju vitamina D za 95%, a zaštitni faktor 15 (SPF 15), čak za 99% .
Primena suplemenata koji sadrže vitamin D3 se preporučuje za decu u razvoju i tokom letnjih meseci u sledećim slučajevima:
Ukoliko je dete mlađe od godinu dana. – Obavezna suplementacija vitamina D3 se, prema svim evropskim i nacionalnim preporukama primenjuje od 8. dana života, svakodnevno, do navršenih godinu dana.
Ukoliko dete tokom letnjih dana ne izlazi napolje bez zaštite za sunce. Kreme i losioni koji sadrže zaštitne faktore blokiraju sunčeve zrake, pa je onemogućen proces pretvaranja neaktivnog oblika vitamina D u aktivan D3.
Zašto je bolje primenjivati D3 + DHA?
Neonatolozi i pedijatri u Evropi i u našem regionu, na osnovu preporuka Evropske agencije za bezbednost hrane (EFSA), preporučuju suplementaciju 100 mg DHA omega-3 masne kiseline dnevno, od samog rođenja do navršene 2. godine, a nakon toga 250 mg EPA + DHA.
Suplementacija DHA omega – 3 masnim kiselinama potpomaže zdrav rast i razvoj deteta, dodatno smanjujući rizik za razvoj različitih bolesti tokom odrastanja, ali i kasnije u životu.

DHA Omega – 3 masne kiseline imaju jednu od ključnih uloga u:
Razvoju nervnog sistema deteta
Razvoju mozga, mentalnih i kognitivnih funkcija
Poboljšanju psiho – motornih funkcija kod dece
Normalnom razvoju vida, oštrine vida i funkcije oka
Redovni unos vitamina D3 u kombinaciji sa 100 mg DHA putem preparata Babytol D3 + DHA Omega, osim što potpomaže zdrav rast i razvoj, smanjuje i rizik za pojavu alergija, gojaznosti, kardiovaskularnih i drugih oboljenja tokom odrastanja i u kasnijem životnom dobu, pokazale su studije.

Izvor: www.mojpedijatar.co.rs

Zašto hrana iz pekare nije dobra za Vaše dete i koje su alternative?
Foto: Wallpaper

Zašto hrana iz pekare nije dobra za Vaše dete i koje su alternative?

Iako smo svi svesni značaja doručka kao prvog obroka, koji nam daje snagu za kvalitetan početak dana, vrlo često ubrzan način života dovodi do njegovog preskakanja ili pravljenja navike za kupovinom njegove brze, jeftine i lako dustopne varijante, koja nas sve vreba iz svuda prisutnih pekara.
Ovaj trend koji je većina populacije usvojila se učestalo sa roditelja prenosi na decu koja sve više, i u sve većem obimu, kao okosnicu svoje ishrane vide pecivo i raznorazne od peciva napravljene đakonije, koje ne samo da dovode do porasti gojaznosti među decom, već i utiču nepovoljno na njihov rast, razvoj i zdravlje u celosti. Iako dominantno korišćena kao zamena za prvi obrok, hrana iz pekare sve ćešče postaje prisutna i umesto večere, kada pored dugoročnih posledica, dovodi do otežanog i nekvalitetnog sna.

Gojaznost kao posledica zloupotrebe hrane iz pekare

Hrana iz pekare je bogata kalorijama, a slabo bogata nutritivnim elementima. Velika količina ugljenih hidrata od kojih je sastavljena prividno daje osećaj sitosti, ali uz dugoročne posledice. Brašno glavni sastojak svih pekarskih proizvoda se tokom procesa varenja pretvara u šećer koji se kao takav taloži kao prekomerna masno tkivo, a samim tim doprinosi i stvaranju insulinske rezistencije, koja je opšte poznata kao uvertira u dijabetes. Vrlo često pekarski proizvodi su,da bi se njihov ukus još više dopao širokoj populaciji, poboljšani dodavanjem i dodatnog šećera što dodatno utiče ne samo na razvoj gojaznosti već i povećava šanse za razvog dijabetesa. Neretko se u pekarskoj industriji danas koriste antifriz i gips kako bi se dobila boja boja ili lakše sjedinilo testo. Ne moramo da govorimo koliko su ove supstance štetne za zdravlje, posebno male dece.

Gluten i ostali vidovi preosetljivosti na pekarske proizvode

Jedan deo populacije ima dokazanu preosetljivost na gluten i njima je striktno zabranjena upotreba proizvoda koji u svom sastavu sadrže gluten. Upravo u dečjem uzrastu se veliki broj ovih preosetljivosti i ispolji, pa je stoga neophodno i kod dece koja nemaju ispoljenu ovu karakteristiku biti oprezan sa prekomernom upotrebom pekarskih proizvoda. Značajan deo populacije ispoljava reakcije na pekarske proivode u vidu nadutosti, subjektivno otežanog funkcionisanja, umora i pada koncentracije. Ovi simptomi mogu biti vezani ne samo za gluten, kako to većina ljudi pogrešno interpretira, več i za ostale sastojke koji se koriste u pripremi ovih proizvoda. Da bi se poboljšao ukus, i održala svežina, visoka je koncentracija aditiva i određenih emulgatora, koji pored toga što mogu davati osećaj težine, u određenom procentu populacije mogu izazvati i alergijske reakcije.

Trans masti kao preduslov kardiovaskularnih problema

U proizvodnji pekarskog asortimana, kako bi ukus bio još primamljiviji koriste se ogromne količine margarina. Ovaj, već dugi niz godina proizvod na lošem glasu je već dobro poznat kao tihi ubica zbog velikog sadržaja trans masti. Margarin ne samo da loše utiče na stanje kardiovaskularnog sistema, već se i poslednjih godina vezuje za povećanu stopu karcinoma. Povećava prisustvo slobodnih radikala ali i pro inflamatornih supstanci, koji povećavaju upalne procese. Koliko je on loš, govori i činjenica da dugo ostaje u istom stanju, upravo zbog toga što ga i mikroorganizmi izbegavaju.

Pecivo kao uzrok loše probave i smanjene koncentracije

Pecivo je čest uzrok nadimanja u stomaku, a učestalo je zapažano da izaziva i opstipaciju. Teško se vari, pa kada se jede pred san, utiče na njegov kvalitet. Previše pekarskih proizvoda umanjuje koncentraciju i efektivnost, a dugoročno povećava holesterol i utiče na mnoge metaboličke ali i kardiovaskularne bolesti.

Dobar plan ishrane i obrok kod kuće, smanjuju posete pekarama

Iako sigurno najlakše kupiti gotov proizvod u pekari, da bismo dugoročno ulagali u zdravlje naše dece, neophodno je obroke smišljati, planirati unapred i spremati ih kod kuće .Učite decu i svojim primerom da se jede kod kuće, a kada su napolju punog stomaka i rizik od ulaska od pekaru je manji. U doba pandemije kojoj svi svedočimo, svakako i da treba maksimalno izbegavati nepotrebno jelo i kada nemamo adekvatne uslove za pranje ruku. Ukoliko ponekad nemate drugu opciju od hrane iz pekare, izaberite ono što je od integralnog brašna i sa što manje priloga, posebno slatkih. Uvek je bolja alternativa napraviti domaći hleb ili pecivo, zato što smo onda sigurniji da znamo koji su pravi sastojci unutra.

Koje su alternative hrani iz pekare?

Ako uzmemo u obzir da je najčešća konzumacija ovih proizvoda ujutru, treba se podsetiti kako bi idealan doručak trebalo da izgleda. Doručak je obrok koji dopušta najveći opseg kombinovanja raznih namirnica. On mora da bude kombinacija ugljenih hidrata, proteina i masti a idealan odnos bi bio 25 % ugljenih hidrata, 25 % proteina i 50% povrća ili voća, koji nam daju minerale, vitamine i vlakna.
Žitarice možemo uneti i u vidu mekinja, koje pomešamo sa kiselim mlekom, toplom vodom i pridodamo semenke bundeve, suncokreta i neko suvo ili sveže bobičasto voće. Treba biti oprezan sa gotovim kašama, smesama koje su često bogate šećerima i aditivima. Pite od integralnih ili heljdinih kora mogu jednom do dva puta nedeljno biti dobar izbor .
Kada smo kod proteina, najbolji izbor su jaja koja se mogu pripremiti u različitim oblicima. Idealan dodatak se sastoji i od sirovog povrća u vidu zelene salate, paradajza, krastavca,rukole, koji obezbedjuju enzime za varenje, ali i mnogobrojne minerale.

Evo nekoliko, jednostavnih i brzih recepata koji mogu da zamene hranu iz pekare

Kiš bez kora
Potrebno vam je 4 jaja, 2 belanca, jedan čen belog luga, pola glavice crnog luka , jedna ipo čaša kefira, 100 gr sira po izboru, pola šolje spanaća i 100 g praške šunke. Po ukusu možete dodati slaninu i omiljene začine. Na dno posude stavite izdinstan luk i šunku, sir, a potom dodajte umućena jaja i kefir. Izmešajte sve da se lepo sjedini, dodajte začine po ukusu. Peći na 180 stepeni, 45 min.

Zapečena palenta
Potrebno vam je 250 g palente, 5 jaja, 200 g slanine, 2 šolje jogurta ili kefira, začini po ukusu. Možete dodati dodatno sir, seckanu papriku i rukolu.
Zagrejte rernu na 180 stepeni. Skuvajte palentu zajedno sa jogurtom, dodajte šolju ipo vode. Umutite jaja I dodajte dve kašike palente da se sjedini. Slalinicu ispržite, potom dodajte u smemu. Sve spojte i izmešajte, pa pecite 4o minuta.

Omlet bez jaja
Potrebno vam je 4 kašike brašna od leblebije, 1 čen belog luka, 300 g sira ( najbolje tofu), jedna šoljica sitno seckanog povrća po izboru ( čeri paradajz, rukola, pečurke, paprika…), 1 kašičica praška za pecivo, 1 kašičica suvog kvasca
Povrće ispržiti u tiganju, a ostale sastojke izblendirati. Staviti u modlice za pečenje I sve pomešati. Peći na 180 stepeni, 45 minuta

Izvor: www.mojpedijatar.co.rs

Kako se uzima probiotik?

Kako se uzima probiotik?

Probiotici doprinose zdravlju organa za varenje i pravilnom radu imunog sistema. Oni sadrže žive bakterije, koje nazivamo “dobrim bakterijama”, koje su inače prirodni stanovnici crevnog trakta.
Osim u suplementima, probiotika ima i u fermentisanim kulturama, poput kefira. Lactobacillus i bifidobacterium su mlečnokiselinske bakterije koje čine dve najveće grupe probiotika.
Probiotici se preporučuju kao dodatak neuravnoteženoj ishrani, za prevenciju i terapiju putničke dijareje, uz terapiju antibiotikom, za obnavljanje crevne flore nakon upotrebe antibiotika.
Svojim dejstvom probiotici povećavaju broj dobrih mikroba u crevima, održavaju zdravlje mikroflore, stimulišu imuni sistem i sprečavaju naseljavanje patogena.
Primena probiotika nije komplikovana.

Kako se uzima probiotik na putovanju

Na putovanjima često dolazi do stomačnih tegoba i pojave dijareje. Razlog tome je promena sanitarnih i klimatskih uslova, kao i voda i hrana drugačijeg sastava.
Pod putničkom dijarejom se smatra poremećaj rada digestivnog trakta usled čega dolazi do bolova i grčeva u stomaku praćenih retkom i učestalom stolicom.
Mala deca su veoma osetljiva i naročito sklona putničkoj dijareji, zato što još uvek nemaju potpuno razavijen imunitet, pa njihov stomačić najčešće odreaguje kada se nađu u klimatskim i/ili sanitarnim uslovima na koje nisu navikli.
Kako ne bi došlo do poremećaja rada osetljivih stomačića, počnite da dajete detetu probotik tri dana pre putovanja. Svakodnevnu terapiju probiotikom nastavite tokom celog putovanja i završite je tri dana nakon što se vratite sa odmora.

Kako se uzima probiotik uz antibiotik

Lečeći bolest i delujući na bakterije koje su tu bolest izazvale, antibiotik utiče i na bakterije koje su prirodni stanovnici detetovog organizma, odnosno sistema za varenje. Zbog toga često dolazi do dijareje. Primena probiotika sa antibiotikom pomaže da do dijareje ne dođe.
Kada se probiotik primenjuje uz antibiotik, preporučuje se da primena bude dva sata nakon uzimanja antibiotika.
Osim što sprečava nastanak dijareje, probiotik ojačava crevnu floru i čini je otpornijom, dodatno stimulišući imune ćelije u stomaku deteta. Na taj način se jača imuni sistem organizma.

Kako se uzima probiotik nakon antibiotika

Korišćenje probiotika se preporučije najmanje nedelju dana nakon završetka terapije antibiotikom, kako bi se ponovo uspostavio pravilan balans dobrih bakterija.

Zašto je probiotik važan

Crevna flora, odnosno mikrobiota se nalazi u digestivnom traktu svih ljudi, pa i dece. To je kompleksna i ogromna zajednica mikroorganizama, koju čine gljivice, bakterije i virusi. Njen razvoj počinje čim se beba rodi.
Neadekvatan razvoj mikrobiote (disbioza) može uticati na neadekvatan odgovor imunog sistema.

Probiotik i imunitet

Prvih nekoliko godina deteta su ključne za razvoj zdrave crevne mikroflore, što predstavlja uslov za dalji razvoj dobrog imuniteta kod deteta. Probiotski suplementi, ali i hrana koja sadrži probiotike, odnosno dobre bakterije, doprinose pravilnom razvoju mikrobiote.
Dobre bakterije koje su prirodni stanovnici crevne flore sprečavaju rast i razvoj loših bakterija, na taj način čuvajući zdravlje deteta.

Probiotik koji deca vole

Roditelji veoma često imaju poteškoća da daju detetu probiotik, naročito ako je ono malo. Probival choco je probiotik sa ukusom čokolade, oblikom, teksturom i sastavom prilagođen dečljim potrebama, ali i prohtevima.
Probival choco sadrži mlečno kiselinske bakterije Lactobacillus acidophilus i Bifidobacterium lactis koje su prirodni stanovnici detetovog crevnog trakta i najbolje ispitane probiotske bakterije.
Sa cinkom u sastavu, on podstiče regeneraciju epitela crevne sluznice pomažući normalizaciju funkcije creva, skraćuje vreme trajanja dijareje i smanjuje težinu bolesti.
Kao snažan antioksidans, vitamin C u sastavu probiotika doprinosi jačanju odbrambenih sposobnosti organizma i umanjuje iscrpljenost i umor, koji prate dijareju.

Izvor: www.mojpedijatar.co.rs

Da li znate šta je senzorna modulacija
Foto: Canva

Da li znate šta je senzorna modulacija

Roditelji, naročito majke jako rano uoče da se pod određenim okolnostima sa njihovom decom nešto čudno dešava u načinu na koji reaguju na svaki vid utehe ili nekog podsticaja. Osećaju njihovo odbijanje, vide prenaglašene emotivne reakcije što ako potraje može da naruši njihov dobar odnos.
Jedan broj roditelja intuitivno reaguje prilagođavajući se detetovom ponašanju ali mali broj njih je u stanju da takvo ponašanje prepozna kao senzorno preopterećenje. Dodatnu teškoću predstavlja individualna varijabilnost reakcija na senzorne inpute a upravo to je centralna tačka za razumevanje senzorne integracije.
Senzorna modulacija je sposobnost upravljanja sopstvenim reakcijama na senzacije koje dolaze iz okruženja i sopstvenog tela. Tri faktora su vezana za njeno razumevanje: senzorni prag, brzina oporavka od senzacije i optimalna zona odgovora na primljenu draž.
Senzorni prag varira kako između tako i unutar svakog od nas. Kod većine ovaj prag je dovoljno visok da mogu da istolerišu kompleksnost i usmerenost stimulansa u okruženju, ali i dovoljno nizak da mogu da primete ili prime suptilne promene i novine u tom istom okruženju. Kada dete funkcioniše ispod ovog praga, ono je nepažljivo prema senzornim imputima iz okruženja, ne primećuje promene ili novine u njemu.
Senzorni prag je promenjiv unutar svakog pojedinca i pod uticajem je mnogih faktora uključujući i akumulaciju senzacija tokom vremena, vrstu i intezitet senzacije kao i stopu oporavka od stimulansa, detetovog već postojećeg unutrašnjeg stanja pobuđenosti, prethodnog senzornog iskustva i detetove motivacije. Senzorni prag pomaže u razumevanju koliko senzacija je potrebno da se dostigne takav nivo pobuđenosti potreban za učenje uz detetove sposobnosti da taj nivo pobuđenosti zadrži.
Sposobnost zadržavanja optimalnog nivoa pobuđenosti takođe varira. Idealno, mi imamo široku zonu koja nam omogućava da primamo više senzornih imputa. Modulacija varira međusobno što ljude čini jedinstvenim individuama. Kod neke dece koja nisu u mogućnosti da modulišu svoj odgovor na nadolazeće senzorne impute, senzorna modulacija može da bude problematična.
Kod takve dece senzorno-modulacijski problemi su u direktnoj vezi sa samoregulacijom i sposobnošću da učestvuju u aktivnostima primerenim uzrastu. Deca mogu da budu prestimulisana ili da ostanu nestimulisana. Ona sa niskim senzornim pragom pokazuju hiperreaktivnost, dok su sa visokim senzornim pragom hiporeaktivna.
Deca sa niskim senzornim pragom ne zahtevaju mnogo senzornih imputa pre nego ih registruju i aktivniraju svoj nervni sistem i često ih nazivamo senzorno-odbrambenim. Na drugom kraju su deca sa visokim senzornim pragom i mogu da izgledaju isključeno ili ravno/neizražajno jer senzorni imput nije dovoljan da dostigne prag. Ako ne registruju senzaciju nisu u mogućnosti da nastave sa sledećim korakom u senzornom procesiranju.

Profili senzorne modulacije
Kapacitet senzornog praga i zone optimalne pobuđenosti nam pomaže da prepoznamo detetov kapacitet za senzornu modulaciju u specifičnim situacijama i tokom vremena. Dete sa niskim senzornim pragom će biti hiperreaktivno i ovaj obrazac se viđa kod dece sa auditivnom, vizuelnom ili taktilnom odbranom.

Hiperreaktivna deca imaju visok nivo pobuđenostii, lako ih preplave senzorni imputi na dnevnom nivou i uglavnom su previše uzbuđena ili su pod stresom. Pažnja im nije fokusirana jer nemaju sposobnost da isključe nevažne impute. Često deluju uplašeno, neki ne gledaju odrasle ili drugu decu jer socijalni odnosi uključuju niz nepredviđenih i neželjenih senzornih imputa. Njihove reakcije su često odbrambene ili zaštitne po prirodi i nekada deluju impulsivno.

Senzorno izbegavajuća deca imaju nizak prag i naizgled su svesna svojih senzornih potreba. Aktivno izbegavaju senzorne impute kako bi zaštitili sebe od preterane stimulacije. Neka od njih su sposobna da modulišu svoj nivo pobuđenosti. Kada su uspešni u izbegavanju senzornog imputa uspevaju da održe mirno i oprezno stanje ali im je pažnja loša.

Hiporeaktivna deca imaju visok prag, nizak nivo pobuđenosti, kašnjenje u pažnji/prisustvu u svojoj okolini jer im treba mnogo imputa da bi dostigli svoj senzorni prag. Retko su u značajnijoj meri uključeni u interakciju sa fizičkim i socijalnim okruženjem, pasivni su ili spori u preduzimanju akcije.

Senzorni tražioci su deca koja imaju visok prag ali za razliku od hiporeaktivne, aktivno nastoje da ispune potreban viši nivo senzornih imputa. Njihova pobuđenost je visoka, ali uglavnom nekonzistentna. Sposobni su da učestvuju u aktivnostima kako bi dostigli neophodan prag, ali se ne zaustavljaju u tome. Zbog nekonzistentne pobuđenosti pažnja im je često slabo/loše modulisana, dok akcija može da dovede do problema kod ove dece. Zbog nastojanja da objedine senzorne impute mogu da uđu u impulsivno ili rizično ponašanje. Kao adolescenti ili odrasli prepuštaju se visokorizičnim/ekstremnim sportovima.

Snežana Milanović

diplomirani fizioterapeut

Izvor: www.mojpedijatar.co.rs

Lajmska bolest (Lyme disease) -bolest koju prenosi krpelj
Foto: Pxfuel

Lajmska bolest (Lyme disease) -bolest koju prenosi krpelj

Ova zarazna bolest je “najčuvenija” bolest koju prenose krpelji širom sveta. Mnogo se o njoj zna, ali i dalje budi pažnju stručne i laičke javnosti. Kako su krpelji baš aktuelni, odlučili smo da vam je približimo.

Kako je dobila ime?
Bolest je otkrivena pre tridesetak godina u Sjedinjenim Američkim Državama, u oblasti gradića Lajm (Lyme), pa je tako dobila “geografsko ime”, koje je prati do danas. Kod obolelih je izolovana bakterija Borelija (Borellia), koja spada u spirohete (“spiralne” bakterije).

Kako se prenosi?
Krpelj ubacuje ovu bakteriju tokom “obroka”. Da bi lakše isisao krv iz kože, on “ispljune” supstance koje ometaju zgrušavanje krvi, što mu omogućava da se dobro najede. Tada izbaci i Boreliju koja dospeva u krvotok domaćina (dece, ali i odraslih), pa su vrata bolesti otvorena.

Kako prepoznati Lajmsku bolest?
Put do njenog otkrivanja nije uvek lak, ali je veoma važno znati da je krpelj “ujeo” dete. Nažalost, jedan broj obolelih ne zna da ih je “napao” krpelj, pa je tada veoma teško posumnjati na Lajmsku bolest, posebno u njenom ranom stadijumu.

Evo šta može pomoći u otkrivanju Lajmske bolesti kod dece:

- Prvi znak oboljenja je crvenilo sa blagim otokom kože koje se javlja oko “ujeda”, ali ponekad može da se javi i na drugim mestima na koži. Obično prođe par nedelja od ulaska bakterije do prvih kožnih promena, ali to nije pravilo – nekada se i posle nekoliko dana pojavi crvenilo na koži. Nakon izvesnog vremena, ove kožne promene dobijaju karakterističan izgled, pa iskusniji pedijatri, a naročito infektolozi (koji se baš bave zaraznim bolestima) i dermatolozi (specijalisti za kožne bolesti) mogu sa velikom verovatnoćom da postave dijagnozu.

- Ako se bolest ne dijagnostikuje i ne leči, kožne promene mogu spontano da prođu, pa se čini da je sve u redu. Međutim, bakterija se samo “pritajila”. U stvari, razmnožava se u organizmu i sprema da napadne različite organe. To nekad traje mesecima (ređe godinama), tako da se javljaju kasne manifestacije oboljenja.

- Nervni sistem je najčešća meta bakterije koja izaziva Lajmsku bolest, a mogu da se ponovo jave kožne promene, ali i upala zglobova. Ponekad, bakterija napada i srce, mada se to zaista retko dešava.

Kako se postavlja definitivna dijagnoza?
Iskusni lekar prvo posumnja na Lajmsku bolest, a onda se rade laboratorijske analize, koje treba da potvrde prisustvo Borelije u organizmu deteta. Potrebno je da prođe nekoliko nedelja da bi se pojavila antitela koja pomažu lekaru da postavi dijagnozu.

Može li da se izleči?
Srećom, MOŽE!

Blagovremena terapija odabranim antibiotikom dovodi do potpunog izlečenja!

- Penicilinski antibiotici su veoma efikasni, a kod alergičnih na penicilin – daje se Eritromicin, kao i noviji lekovi slični njemu.

- Tetraciklini su odlična antibiotska terapija za mame i tate (naravno, potrebno je da se konsultuju sa svojim doktorom), ali su zabranjeni za decu!

Kako sprečiti Lajmsku bolest?
Nažalost, NEMA efikasne vakcine koja bi bila najbolji način da se Lajmska bolest spreči.
Ovde postoji potencijalna zabuna, zato što postoji vakcina protiv jedne vrste VIRUSNOG krpeljskog encefalitisa (zapaljenja mozga), ali ona NE štiti od lajmske bolesti, koju izaziva bakterija.
To znači da nam ostaju tri načina da se nekako spreči Lajmska bolest:

- Prvi je svakako borba protiv krpelja! Pravovremena upotreba insekticida (“zaprašivanje”) može značajno smanjiti broj ovih krvopija, ali nažalost ih ne može potpuno istrebiti.

- Drugi je da sami pazimo da “ne zakačimo” krpelja – adekvatno oblačenje uz repelente (“odbijače” krpelja) koje treba redovno naneti na kožu pre odlaska u prirodu zaista mogu pomoći.

- Na kraju, ali možda i najvažnije, je da se pravilnim skidanjem krpelja, a kada zatreba i upotrebom antibiotika (o čemu je više rečeno u tekstu u krpeljima) spreči rasejavanje bakterije (Borelije) po telu i tako spreči infekcija i nastanak Lajmske bolesti.

Izvor: www.mojpedijatar.co.rs