Dete

Šta kada dete nazaduje u razvoju zbog pandemije
Foto: Flickr

Šta kada dete nazaduje u razvoju zbog pandemije

Dete je prestalo da koristi nošu, ne želi više da spava samo, prestaje da govori? Nazadovanje usled straha i nesigurnosti je vrlo česta pojava, a uloga roditelja je od ključne važnosti. Pogledajte kako da pomognete detetu.
Možda vaše dete koje je naučilo da koristi nošu odjednom prestane da je koristi, ili pak petogodišnjak prestane da spava tokom noći. Desilo se možda da vaš samostalni tinejdžer odjednom ne želi da se odvoji od vas? Sve su ovo sasvim moguća scenarija u vreme pandemije, te vrlo lako dođe do momenta kada se uplašite da vaše dete nazaduje.
Pandemija je zaista stresan period za decu širom sveta, za ljude generalno. Kod dece je specifično to da čim su pod stresom, oni nazaduju.
Ipak, vi možete učiniti nešto da pomognete svom uplašenom i zbunjenom detetu.

1. Razgovarajte sa detetom o osećanjima

Razgovor je uvek vrlo važan deo u odgajanju. Deca često nazaduju ka onom u čemu se osećaju komfornije. “Vraćaš se u onaj uzrast kada nisi poznavao strašnu stvar”, objasnio je dr Gevirc.
Sasvim je razumljivo da se roditelji plaše da govore o nečemu strašnom, jer bi na taj način mogli uzrujati dete. Ipak, prema rečima doktora, to je velika greška. Kada ne govorimo o tome, dete će shvatiti da ne treba razgovarati o stvarima koje uzrujavaju, jer se plaše da će oni roditelje uznemiriti. U suštini, razgovor o strašnoj stvari će umanjiti stres i pritisak koji dete oseća.
Ipak, odaberite prave reči. Razmislite o čemu ćete razgovarati. Sasvim je u redu i da nakon detetovih briga zastanete, popijete čašu vode i promislite o odgovoru.
Budite iskreni i ne dozvolite da se vaše brige reflektuju na dete.

2. Pokažite da su njihove emocije važne

S obzirom na okolnosti, deca daju sve od sebe, zato je važno imati razumevanja i saosećajnosti za njih. Potrebna im je vaša podrška u ovako teškim vremenima, zato je važno da pokažete da su njihove brige i osećanja sasvim u redu. Kada vam dođu u krevet sa noćnom morom, recite da se i sami sećate kako ste ih imali kada ste bili deca. Ovako se neće osećati usamljeno.
Nazadovanje dece tokom pandemije koronavirusa – ponovo puze, piju iz flašice, pričaju kao bebe

3. Držite se redovnosti

Da, svima nam se pomalo promenila rutina u vreme pandemije. Ipak, važno je da se držimo nekih stvari. Dramatične promene u rutini i tipičnim porodičnim aktivnostima zaista može uticati na decu. To je slično dolasku nove bebe u porodicu, kada može doći do nazadovanja starijeg deteta.
Držite se barem onih osnovnih rutina, poput odlaska na spavanje. Budite obazrivi sa korišćenjem ekrana i sa komunikacijom.

4. Nemojte biti previše nametljivi

Nemojte ih terati da odmah prestanu sa tim nazadnim ponašanjem, naročito što sve to prati doza anksioznosti. Umesto toga ohrabrite ih da se nose sa svojim strahovima.
Na primer, ako dete ima noćne more, podsetite ih kako ste pre svi lepo spavali i pitajte ih kako možete pomoći da se te brige i noćne more umanje, a da u isto vreme ostanu u svom krevetu.
Napravite plan akcije. Neka on uključi opuštajuće rituale pred spavanje, poput čitanja priča. Nagradite ih kada spavaju duže u svom krevetu. Bolje osvetljavajte ono što želite da raste, nego da stavljate fokus na ono što je loše.

5. Potražite pomoć ukoliko je to potrebno

Nazadovanje je tipično za decu koja su pod stresom. Ipak, ako to remeti i vaš i detetov svaki dan neki duži period, nemojte se plašiti da potražite pomoć sa strane. Terapeuti, psiholozi, porodični terapeuti mogu biti od pomoći. Možete pričati i sa pedijatrom ako je potrebno.
Nemojte biti oštri sami prema sebi. Probajte da date sve od sebe, a ukoliko ne možete, pomoć će vam dobro doći.

Dobra vest je da se sve ove stvari mogu popraviti.

Izvor: www.mojpedijatar.co.rs

 

Dete ima proliv – kako mu pomoći?
Foto: Piqsels

Dete ima proliv – kako mu pomoći?

Aktuelna tema – prolivi u toplim danima! Zaista je mnogo dece (ali i odraslih) koji ovih nedelja imaju infekcije organa za varanje koje skoro uvek prate prolivaste stolice. Slede odgovori na najčešća pitanja:

Zašto su topli dani pogodniji za nastanak proliva?

Naprosto je veća šansa da se dođe u kontakt sa mikroorganizmima koji izazivaju crevne infekcije: neoprano (ili loše oprano) voće i povrće, nehigijenska kupališta, neadekvatno čuvana i pripremljena hrana…sve to pogoduje širenju virusa i bakterija, ali i toksina koje izazivaju prolive.

Ko su glavni krivci?

Najčešći uzročnici letnjih proliva se mogu svrstati u dve grupe:
Mikroorganizmi su najčešći prouzrokovači proliva kod dece: bakterije, virusi, ređe crevni paraziti i gljivice. Oni direkto oštećuju sluznicu creva pa tako onemogućavaju normalno varenje i eto proliva!
Druga grupa uzročnika su nepoželjne materije (toksini), koji u kontaktu sa detetovim želucem i crevima dovode do proliva (neretko i mučnine i povraćanja – trovanja).
Kako roditelji mogu da pomognu detetu sa prolivom?
Na tri stuba počiva borba sa prolivom kod dece: nadoknada tečnosti, adekvatna ishrana i probiotici.
Nadoknada tečnosti – oralna rehidracija je prvi korak, ali i najvažniji aspekt borbe protiv proliva!
Gubitak telesne tečnosti i sastojaka koji se u njoj nalaze može značajno da ugrozi zdravlje deteta, a nagli gubitak velike količine telesne vode može čak da ugrozi i život. To se, srećom, izuzetno veoma retko dešava, a ako se na vreme počne adekvatna nadoknada tečnosti, opasnosti nema.
Najprirodniji način nadoknade izgubljene vode je na usta – oralna rehidracija, a prvo pitanje je šta dati detetu da pije. Za takve situacije postoje adekvatni preparati (kao što je Humana Elektrolyt) – koji imaju optimalan odnos šećera i minerala za oralnu rehidraciju, a rastvaraju se u vodi.
Bilo bi veoma dobro imati uvek kod sebe, kod kuće ili na putu, ovakvo sredstvo za oralnu rehidrataciju (kesice Humana Elektrolyta su male i jednostavne za nošenje i čuvanje).
ako se daje Humana Elektrolyt
Lako: jedna kesica Humana Elektrolyta rastvara se u 250 ml vode ili nezaslađenog čaja (kamilica, komorač…).

Koliko treba dati tečnosti detetu koje ima proliv
Nije to lako prceizno odrediti – najbolje je “nutkati” dete da pije često po malo. Orijentacione količine koje treba nadoknaditi su određene prema uzrastu:
Bebi do 2 godine starosti, nakon svake tečne stolice dati 10ml/kg telesne mase rastvora Humana Elektrolyta – ako ima 10 kg, treba mu dati 100 ml
Deci između druge i desete godine starosti dati 100-200ml rastvora Humana Elektrolyta, nakon svake tečne stolice.
Deca iznad 10 godina starosti, kao i odrasli, mogu da uzimaju rastvor Humana Elektrolyta (kao i druge tečnosti) koliko žele (u početku 200 ml rasvora humana Elektrolyta nakon svake tečne stolice).

Kako davati detetu Humana elektrolyt
Glavni princip oralne rehidracije je «često po malo».
To znači da se manjem detetu daje jedna do dve kašičice tečnosti na pet do deset minuta. Veće dete može da popije par gutljaja (ne više od 20-30 mililitara) tečnosti, ali takođe sa pauzama od desetak minuta.

Može li višak Humana Elektrolyta da smeta detetu
Ne može, pod uslovom da se ne daje velika količina odjednom. Pravilo “često po malo” treba poštovati. Vašu bebu je praktično nemoguće “predozirati” Humana Elektrolytom!
Obično se daje jedna do dve kašičice tečnosti na pet do deset minuta. Vaše dete može da popije par gutljaja (ne više od 20-30 mililitara odjednom) tečnosti, ali takođe sa pauzama od desetak minuta. Cilj je da veća količina ne izazove povraćanje kod deteta!

Može li se detetu povremo ponuditi voda
Voda nije zamena za Humana Elektrolyt, pošto NE sadrži dovoljno elektrolita, ali slobodno možete da povremeno ponudite vodu detetu.
Vreme je za vodu kad se broj proliva značajnije smanji, pa da se polako dete uvodi u uobičajen režim unosa tečnosti.

Može li čaj zameniti Humana Elektrolyt
Ne može – čajevi su dobri, ali NISU dovoljni!
Ni oni nemaju elektrolite (minerale), ali se Humana Elektrolyt može rastvoriti u čaju koje dete voli.

Može li sokić da pomogne
Zaboraviti sokove!
Sokovi sadrže previše šećera a premalo elektrolita! Višak šećera može pogoršati proliv, a voćne kiseline mogu pojačati povraćanje.

Dijetalna ishrana
Drugi stub borbe protiv crevnih infekcija je adekvatna dijetalna ishrana, koja se stručno zove antidijaroična ishrana. Podrazumeva laganu, termički dobro obrađenu hranu (koja se veoma lako vari). U nju spadaju bareni pirinač i kuvana šargarepa, sa malo barenog krompira, uz dodatak soli. Prvih dan-dva, dijeta mora da bude striktna. Sa postepenim smanjivanjem broja i količine prolivastih stolica, treba postepeno normalizovati ishranu. Kuvano belo pileće meso ili teletina u supi su najbolji način da se napravi iskorak ka «normalnijem» obroku.
Treba izbegavati hranu koja sadrži veću količinu ugljenih hidrata (slatkiši, hleb, testenine) – jer šećer «izvlači» vodu iz crevnog zida i tako razređuje i onako retku stolicu.
Ukoliko proliv dobiju bebe koje sisaju – NE TREBA prekidati sa dojenjem. Blagotvorno majčino mleko ne samo da ne smeta, već i ubrzava izlečenje. Kada se hrani dete koje ima crevnu infekciju, mame i tate moraju da imaju u vidu da dete NE TREBA terati da jede. Gubitak apetita je uobičajena posledica gastrointestinalnih infekcija, pa upornost treba usmeriti ka pojenju deteta.

Probiotici su treći stub borbe sa letnjim prolivom
Probiotske bakterije imaju brojne korisne efekte na zdravlje, a pomoć u borbi sa crevnim infekcijama je jedan od najvažnijih. Probiotici su “pojačivači” crevnog imuniteta, ali i direktno pomažu u eliminaciji uzroka (virusa, ali i bakterija) infekcije.

Kada je neophodna pomoć lekara?

Ako dete i dalje ima uporne prolive, a naročito ako stalno povraća, neophodno je da ga pregleda pedijatar – koji će da proceni da li je dete za infuziju.
Izražena slabost (ne može na noge), bezvoljnost, uporno odbijanje da jede i pije su znaci dehidracije pa treba što pre organizovati pregled deteta

Izvor: www.mojpedijatar.co.rs

Vitamin D3 i tokom leta? Kada se preporučuje

Vitamin D3 i tokom leta? Kada se preporučuje

Vitamin D3 je neophodan za zdrav razvoj čvrstih i jakih kostiju i zubića, ali i za dobar imunitet i odbranu od bolesti.

Vitamin D3 i tokom leta? Kada se preporučuje
Kako bi dete tokom dana unelo preporučenih 400 IU vitamina D3 kroz ishranu, ono bi moralo da pojede i popije:
oko 5 čaša mleka
oko 3 konzerve tune
1 srednju ribu
oko 15 jajeta
Kako je to teško moguće, roditelje raduje činjenica da vitamin D postaje aktivan izlaganjem suncu, a ne samo putem ishrane. Naime, pod uticajem sunčevih zraka, neaktivan oblik vitamina D, prelazi u aktivan – vitamin D3.
Međutim, upoznati sa štetnošću izlaganja suncu nežne dečje kože i svesni rizika od oštećenja i pojave kancerogenih pojava na koži, roditelji opravdano, retko kada izlažu decu sunčevim zracima bez zaštite.
Kako zaštitne kreme i losioni blokiraju sunčeve zrake i na taj način redukuju pretvaranje neaktivnog oblika vitamina D u aktivan D3, to onemogućava dnevno snabdevanje. Tako je poznato da zaštitni faktor 8 (SPF 8) redukuje produkciju vitamina D za 95%, a zaštitni faktor 15 (SPF 15), čak za 99% .
Primena suplemenata koji sadrže vitamin D3 se preporučuje za decu u razvoju i tokom letnjih meseci u sledećim slučajevima:
Ukoliko je dete mlađe od godinu dana. – Obavezna suplementacija vitamina D3 se, prema svim evropskim i nacionalnim preporukama primenjuje od 8. dana života, svakodnevno, do navršenih godinu dana.
Ukoliko dete tokom letnjih dana ne izlazi napolje bez zaštite za sunce. Kreme i losioni koji sadrže zaštitne faktore blokiraju sunčeve zrake, pa je onemogućen proces pretvaranja neaktivnog oblika vitamina D u aktivan D3.
Zašto je bolje primenjivati D3 + DHA?
Neonatolozi i pedijatri u Evropi i u našem regionu, na osnovu preporuka Evropske agencije za bezbednost hrane (EFSA), preporučuju suplementaciju 100 mg DHA omega-3 masne kiseline dnevno, od samog rođenja do navršene 2. godine, a nakon toga 250 mg EPA + DHA.
Suplementacija DHA omega – 3 masnim kiselinama potpomaže zdrav rast i razvoj deteta, dodatno smanjujući rizik za razvoj različitih bolesti tokom odrastanja, ali i kasnije u životu.

DHA Omega – 3 masne kiseline imaju jednu od ključnih uloga u:
Razvoju nervnog sistema deteta
Razvoju mozga, mentalnih i kognitivnih funkcija
Poboljšanju psiho – motornih funkcija kod dece
Normalnom razvoju vida, oštrine vida i funkcije oka
Redovni unos vitamina D3 u kombinaciji sa 100 mg DHA putem preparata Babytol D3 + DHA Omega, osim što potpomaže zdrav rast i razvoj, smanjuje i rizik za pojavu alergija, gojaznosti, kardiovaskularnih i drugih oboljenja tokom odrastanja i u kasnijem životnom dobu, pokazale su studije.

Izvor: www.mojpedijatar.co.rs

Zašto hrana iz pekare nije dobra za Vaše dete i koje su alternative?
Foto: Wallpaper

Zašto hrana iz pekare nije dobra za Vaše dete i koje su alternative?

Iako smo svi svesni značaja doručka kao prvog obroka, koji nam daje snagu za kvalitetan početak dana, vrlo često ubrzan način života dovodi do njegovog preskakanja ili pravljenja navike za kupovinom njegove brze, jeftine i lako dustopne varijante, koja nas sve vreba iz svuda prisutnih pekara.
Ovaj trend koji je većina populacije usvojila se učestalo sa roditelja prenosi na decu koja sve više, i u sve većem obimu, kao okosnicu svoje ishrane vide pecivo i raznorazne od peciva napravljene đakonije, koje ne samo da dovode do porasti gojaznosti među decom, već i utiču nepovoljno na njihov rast, razvoj i zdravlje u celosti. Iako dominantno korišćena kao zamena za prvi obrok, hrana iz pekare sve ćešče postaje prisutna i umesto večere, kada pored dugoročnih posledica, dovodi do otežanog i nekvalitetnog sna.

Gojaznost kao posledica zloupotrebe hrane iz pekare

Hrana iz pekare je bogata kalorijama, a slabo bogata nutritivnim elementima. Velika količina ugljenih hidrata od kojih je sastavljena prividno daje osećaj sitosti, ali uz dugoročne posledice. Brašno glavni sastojak svih pekarskih proizvoda se tokom procesa varenja pretvara u šećer koji se kao takav taloži kao prekomerna masno tkivo, a samim tim doprinosi i stvaranju insulinske rezistencije, koja je opšte poznata kao uvertira u dijabetes. Vrlo često pekarski proizvodi su,da bi se njihov ukus još više dopao širokoj populaciji, poboljšani dodavanjem i dodatnog šećera što dodatno utiče ne samo na razvoj gojaznosti već i povećava šanse za razvog dijabetesa. Neretko se u pekarskoj industriji danas koriste antifriz i gips kako bi se dobila boja boja ili lakše sjedinilo testo. Ne moramo da govorimo koliko su ove supstance štetne za zdravlje, posebno male dece.

Gluten i ostali vidovi preosetljivosti na pekarske proizvode

Jedan deo populacije ima dokazanu preosetljivost na gluten i njima je striktno zabranjena upotreba proizvoda koji u svom sastavu sadrže gluten. Upravo u dečjem uzrastu se veliki broj ovih preosetljivosti i ispolji, pa je stoga neophodno i kod dece koja nemaju ispoljenu ovu karakteristiku biti oprezan sa prekomernom upotrebom pekarskih proizvoda. Značajan deo populacije ispoljava reakcije na pekarske proivode u vidu nadutosti, subjektivno otežanog funkcionisanja, umora i pada koncentracije. Ovi simptomi mogu biti vezani ne samo za gluten, kako to većina ljudi pogrešno interpretira, več i za ostale sastojke koji se koriste u pripremi ovih proizvoda. Da bi se poboljšao ukus, i održala svežina, visoka je koncentracija aditiva i određenih emulgatora, koji pored toga što mogu davati osećaj težine, u određenom procentu populacije mogu izazvati i alergijske reakcije.

Trans masti kao preduslov kardiovaskularnih problema

U proizvodnji pekarskog asortimana, kako bi ukus bio još primamljiviji koriste se ogromne količine margarina. Ovaj, već dugi niz godina proizvod na lošem glasu je već dobro poznat kao tihi ubica zbog velikog sadržaja trans masti. Margarin ne samo da loše utiče na stanje kardiovaskularnog sistema, već se i poslednjih godina vezuje za povećanu stopu karcinoma. Povećava prisustvo slobodnih radikala ali i pro inflamatornih supstanci, koji povećavaju upalne procese. Koliko je on loš, govori i činjenica da dugo ostaje u istom stanju, upravo zbog toga što ga i mikroorganizmi izbegavaju.

Pecivo kao uzrok loše probave i smanjene koncentracije

Pecivo je čest uzrok nadimanja u stomaku, a učestalo je zapažano da izaziva i opstipaciju. Teško se vari, pa kada se jede pred san, utiče na njegov kvalitet. Previše pekarskih proizvoda umanjuje koncentraciju i efektivnost, a dugoročno povećava holesterol i utiče na mnoge metaboličke ali i kardiovaskularne bolesti.

Dobar plan ishrane i obrok kod kuće, smanjuju posete pekarama

Iako sigurno najlakše kupiti gotov proizvod u pekari, da bismo dugoročno ulagali u zdravlje naše dece, neophodno je obroke smišljati, planirati unapred i spremati ih kod kuće .Učite decu i svojim primerom da se jede kod kuće, a kada su napolju punog stomaka i rizik od ulaska od pekaru je manji. U doba pandemije kojoj svi svedočimo, svakako i da treba maksimalno izbegavati nepotrebno jelo i kada nemamo adekvatne uslove za pranje ruku. Ukoliko ponekad nemate drugu opciju od hrane iz pekare, izaberite ono što je od integralnog brašna i sa što manje priloga, posebno slatkih. Uvek je bolja alternativa napraviti domaći hleb ili pecivo, zato što smo onda sigurniji da znamo koji su pravi sastojci unutra.

Koje su alternative hrani iz pekare?

Ako uzmemo u obzir da je najčešća konzumacija ovih proizvoda ujutru, treba se podsetiti kako bi idealan doručak trebalo da izgleda. Doručak je obrok koji dopušta najveći opseg kombinovanja raznih namirnica. On mora da bude kombinacija ugljenih hidrata, proteina i masti a idealan odnos bi bio 25 % ugljenih hidrata, 25 % proteina i 50% povrća ili voća, koji nam daju minerale, vitamine i vlakna.
Žitarice možemo uneti i u vidu mekinja, koje pomešamo sa kiselim mlekom, toplom vodom i pridodamo semenke bundeve, suncokreta i neko suvo ili sveže bobičasto voće. Treba biti oprezan sa gotovim kašama, smesama koje su često bogate šećerima i aditivima. Pite od integralnih ili heljdinih kora mogu jednom do dva puta nedeljno biti dobar izbor .
Kada smo kod proteina, najbolji izbor su jaja koja se mogu pripremiti u različitim oblicima. Idealan dodatak se sastoji i od sirovog povrća u vidu zelene salate, paradajza, krastavca,rukole, koji obezbedjuju enzime za varenje, ali i mnogobrojne minerale.

Evo nekoliko, jednostavnih i brzih recepata koji mogu da zamene hranu iz pekare

Kiš bez kora
Potrebno vam je 4 jaja, 2 belanca, jedan čen belog luga, pola glavice crnog luka , jedna ipo čaša kefira, 100 gr sira po izboru, pola šolje spanaća i 100 g praške šunke. Po ukusu možete dodati slaninu i omiljene začine. Na dno posude stavite izdinstan luk i šunku, sir, a potom dodajte umućena jaja i kefir. Izmešajte sve da se lepo sjedini, dodajte začine po ukusu. Peći na 180 stepeni, 45 min.

Zapečena palenta
Potrebno vam je 250 g palente, 5 jaja, 200 g slanine, 2 šolje jogurta ili kefira, začini po ukusu. Možete dodati dodatno sir, seckanu papriku i rukolu.
Zagrejte rernu na 180 stepeni. Skuvajte palentu zajedno sa jogurtom, dodajte šolju ipo vode. Umutite jaja I dodajte dve kašike palente da se sjedini. Slalinicu ispržite, potom dodajte u smemu. Sve spojte i izmešajte, pa pecite 4o minuta.

Omlet bez jaja
Potrebno vam je 4 kašike brašna od leblebije, 1 čen belog luka, 300 g sira ( najbolje tofu), jedna šoljica sitno seckanog povrća po izboru ( čeri paradajz, rukola, pečurke, paprika…), 1 kašičica praška za pecivo, 1 kašičica suvog kvasca
Povrće ispržiti u tiganju, a ostale sastojke izblendirati. Staviti u modlice za pečenje I sve pomešati. Peći na 180 stepeni, 45 minuta

Izvor: www.mojpedijatar.co.rs

Kako se uzima probiotik?

Kako se uzima probiotik?

Probiotici doprinose zdravlju organa za varenje i pravilnom radu imunog sistema. Oni sadrže žive bakterije, koje nazivamo “dobrim bakterijama”, koje su inače prirodni stanovnici crevnog trakta.
Osim u suplementima, probiotika ima i u fermentisanim kulturama, poput kefira. Lactobacillus i bifidobacterium su mlečnokiselinske bakterije koje čine dve najveće grupe probiotika.
Probiotici se preporučuju kao dodatak neuravnoteženoj ishrani, za prevenciju i terapiju putničke dijareje, uz terapiju antibiotikom, za obnavljanje crevne flore nakon upotrebe antibiotika.
Svojim dejstvom probiotici povećavaju broj dobrih mikroba u crevima, održavaju zdravlje mikroflore, stimulišu imuni sistem i sprečavaju naseljavanje patogena.
Primena probiotika nije komplikovana.

Kako se uzima probiotik na putovanju

Na putovanjima često dolazi do stomačnih tegoba i pojave dijareje. Razlog tome je promena sanitarnih i klimatskih uslova, kao i voda i hrana drugačijeg sastava.
Pod putničkom dijarejom se smatra poremećaj rada digestivnog trakta usled čega dolazi do bolova i grčeva u stomaku praćenih retkom i učestalom stolicom.
Mala deca su veoma osetljiva i naročito sklona putničkoj dijareji, zato što još uvek nemaju potpuno razavijen imunitet, pa njihov stomačić najčešće odreaguje kada se nađu u klimatskim i/ili sanitarnim uslovima na koje nisu navikli.
Kako ne bi došlo do poremećaja rada osetljivih stomačića, počnite da dajete detetu probotik tri dana pre putovanja. Svakodnevnu terapiju probiotikom nastavite tokom celog putovanja i završite je tri dana nakon što se vratite sa odmora.

Kako se uzima probiotik uz antibiotik

Lečeći bolest i delujući na bakterije koje su tu bolest izazvale, antibiotik utiče i na bakterije koje su prirodni stanovnici detetovog organizma, odnosno sistema za varenje. Zbog toga često dolazi do dijareje. Primena probiotika sa antibiotikom pomaže da do dijareje ne dođe.
Kada se probiotik primenjuje uz antibiotik, preporučuje se da primena bude dva sata nakon uzimanja antibiotika.
Osim što sprečava nastanak dijareje, probiotik ojačava crevnu floru i čini je otpornijom, dodatno stimulišući imune ćelije u stomaku deteta. Na taj način se jača imuni sistem organizma.

Kako se uzima probiotik nakon antibiotika

Korišćenje probiotika se preporučije najmanje nedelju dana nakon završetka terapije antibiotikom, kako bi se ponovo uspostavio pravilan balans dobrih bakterija.

Zašto je probiotik važan

Crevna flora, odnosno mikrobiota se nalazi u digestivnom traktu svih ljudi, pa i dece. To je kompleksna i ogromna zajednica mikroorganizama, koju čine gljivice, bakterije i virusi. Njen razvoj počinje čim se beba rodi.
Neadekvatan razvoj mikrobiote (disbioza) može uticati na neadekvatan odgovor imunog sistema.

Probiotik i imunitet

Prvih nekoliko godina deteta su ključne za razvoj zdrave crevne mikroflore, što predstavlja uslov za dalji razvoj dobrog imuniteta kod deteta. Probiotski suplementi, ali i hrana koja sadrži probiotike, odnosno dobre bakterije, doprinose pravilnom razvoju mikrobiote.
Dobre bakterije koje su prirodni stanovnici crevne flore sprečavaju rast i razvoj loših bakterija, na taj način čuvajući zdravlje deteta.

Probiotik koji deca vole

Roditelji veoma često imaju poteškoća da daju detetu probiotik, naročito ako je ono malo. Probival choco je probiotik sa ukusom čokolade, oblikom, teksturom i sastavom prilagođen dečljim potrebama, ali i prohtevima.
Probival choco sadrži mlečno kiselinske bakterije Lactobacillus acidophilus i Bifidobacterium lactis koje su prirodni stanovnici detetovog crevnog trakta i najbolje ispitane probiotske bakterije.
Sa cinkom u sastavu, on podstiče regeneraciju epitela crevne sluznice pomažući normalizaciju funkcije creva, skraćuje vreme trajanja dijareje i smanjuje težinu bolesti.
Kao snažan antioksidans, vitamin C u sastavu probiotika doprinosi jačanju odbrambenih sposobnosti organizma i umanjuje iscrpljenost i umor, koji prate dijareju.

Izvor: www.mojpedijatar.co.rs

Da li znate šta je senzorna modulacija
Foto: Canva

Da li znate šta je senzorna modulacija

Roditelji, naročito majke jako rano uoče da se pod određenim okolnostima sa njihovom decom nešto čudno dešava u načinu na koji reaguju na svaki vid utehe ili nekog podsticaja. Osećaju njihovo odbijanje, vide prenaglašene emotivne reakcije što ako potraje može da naruši njihov dobar odnos.
Jedan broj roditelja intuitivno reaguje prilagođavajući se detetovom ponašanju ali mali broj njih je u stanju da takvo ponašanje prepozna kao senzorno preopterećenje. Dodatnu teškoću predstavlja individualna varijabilnost reakcija na senzorne inpute a upravo to je centralna tačka za razumevanje senzorne integracije.
Senzorna modulacija je sposobnost upravljanja sopstvenim reakcijama na senzacije koje dolaze iz okruženja i sopstvenog tela. Tri faktora su vezana za njeno razumevanje: senzorni prag, brzina oporavka od senzacije i optimalna zona odgovora na primljenu draž.
Senzorni prag varira kako između tako i unutar svakog od nas. Kod većine ovaj prag je dovoljno visok da mogu da istolerišu kompleksnost i usmerenost stimulansa u okruženju, ali i dovoljno nizak da mogu da primete ili prime suptilne promene i novine u tom istom okruženju. Kada dete funkcioniše ispod ovog praga, ono je nepažljivo prema senzornim imputima iz okruženja, ne primećuje promene ili novine u njemu.
Senzorni prag je promenjiv unutar svakog pojedinca i pod uticajem je mnogih faktora uključujući i akumulaciju senzacija tokom vremena, vrstu i intezitet senzacije kao i stopu oporavka od stimulansa, detetovog već postojećeg unutrašnjeg stanja pobuđenosti, prethodnog senzornog iskustva i detetove motivacije. Senzorni prag pomaže u razumevanju koliko senzacija je potrebno da se dostigne takav nivo pobuđenosti potreban za učenje uz detetove sposobnosti da taj nivo pobuđenosti zadrži.
Sposobnost zadržavanja optimalnog nivoa pobuđenosti takođe varira. Idealno, mi imamo široku zonu koja nam omogućava da primamo više senzornih imputa. Modulacija varira međusobno što ljude čini jedinstvenim individuama. Kod neke dece koja nisu u mogućnosti da modulišu svoj odgovor na nadolazeće senzorne impute, senzorna modulacija može da bude problematična.
Kod takve dece senzorno-modulacijski problemi su u direktnoj vezi sa samoregulacijom i sposobnošću da učestvuju u aktivnostima primerenim uzrastu. Deca mogu da budu prestimulisana ili da ostanu nestimulisana. Ona sa niskim senzornim pragom pokazuju hiperreaktivnost, dok su sa visokim senzornim pragom hiporeaktivna.
Deca sa niskim senzornim pragom ne zahtevaju mnogo senzornih imputa pre nego ih registruju i aktivniraju svoj nervni sistem i često ih nazivamo senzorno-odbrambenim. Na drugom kraju su deca sa visokim senzornim pragom i mogu da izgledaju isključeno ili ravno/neizražajno jer senzorni imput nije dovoljan da dostigne prag. Ako ne registruju senzaciju nisu u mogućnosti da nastave sa sledećim korakom u senzornom procesiranju.

Profili senzorne modulacije
Kapacitet senzornog praga i zone optimalne pobuđenosti nam pomaže da prepoznamo detetov kapacitet za senzornu modulaciju u specifičnim situacijama i tokom vremena. Dete sa niskim senzornim pragom će biti hiperreaktivno i ovaj obrazac se viđa kod dece sa auditivnom, vizuelnom ili taktilnom odbranom.

Hiperreaktivna deca imaju visok nivo pobuđenostii, lako ih preplave senzorni imputi na dnevnom nivou i uglavnom su previše uzbuđena ili su pod stresom. Pažnja im nije fokusirana jer nemaju sposobnost da isključe nevažne impute. Često deluju uplašeno, neki ne gledaju odrasle ili drugu decu jer socijalni odnosi uključuju niz nepredviđenih i neželjenih senzornih imputa. Njihove reakcije su često odbrambene ili zaštitne po prirodi i nekada deluju impulsivno.

Senzorno izbegavajuća deca imaju nizak prag i naizgled su svesna svojih senzornih potreba. Aktivno izbegavaju senzorne impute kako bi zaštitili sebe od preterane stimulacije. Neka od njih su sposobna da modulišu svoj nivo pobuđenosti. Kada su uspešni u izbegavanju senzornog imputa uspevaju da održe mirno i oprezno stanje ali im je pažnja loša.

Hiporeaktivna deca imaju visok prag, nizak nivo pobuđenosti, kašnjenje u pažnji/prisustvu u svojoj okolini jer im treba mnogo imputa da bi dostigli svoj senzorni prag. Retko su u značajnijoj meri uključeni u interakciju sa fizičkim i socijalnim okruženjem, pasivni su ili spori u preduzimanju akcije.

Senzorni tražioci su deca koja imaju visok prag ali za razliku od hiporeaktivne, aktivno nastoje da ispune potreban viši nivo senzornih imputa. Njihova pobuđenost je visoka, ali uglavnom nekonzistentna. Sposobni su da učestvuju u aktivnostima kako bi dostigli neophodan prag, ali se ne zaustavljaju u tome. Zbog nekonzistentne pobuđenosti pažnja im je često slabo/loše modulisana, dok akcija može da dovede do problema kod ove dece. Zbog nastojanja da objedine senzorne impute mogu da uđu u impulsivno ili rizično ponašanje. Kao adolescenti ili odrasli prepuštaju se visokorizičnim/ekstremnim sportovima.

Snežana Milanović

diplomirani fizioterapeut

Izvor: www.mojpedijatar.co.rs

Lajmska bolest (Lyme disease) -bolest koju prenosi krpelj
Foto: Pxfuel

Lajmska bolest (Lyme disease) -bolest koju prenosi krpelj

Ova zarazna bolest je “najčuvenija” bolest koju prenose krpelji širom sveta. Mnogo se o njoj zna, ali i dalje budi pažnju stručne i laičke javnosti. Kako su krpelji baš aktuelni, odlučili smo da vam je približimo.

Kako je dobila ime?
Bolest je otkrivena pre tridesetak godina u Sjedinjenim Američkim Državama, u oblasti gradića Lajm (Lyme), pa je tako dobila “geografsko ime”, koje je prati do danas. Kod obolelih je izolovana bakterija Borelija (Borellia), koja spada u spirohete (“spiralne” bakterije).

Kako se prenosi?
Krpelj ubacuje ovu bakteriju tokom “obroka”. Da bi lakše isisao krv iz kože, on “ispljune” supstance koje ometaju zgrušavanje krvi, što mu omogućava da se dobro najede. Tada izbaci i Boreliju koja dospeva u krvotok domaćina (dece, ali i odraslih), pa su vrata bolesti otvorena.

Kako prepoznati Lajmsku bolest?
Put do njenog otkrivanja nije uvek lak, ali je veoma važno znati da je krpelj “ujeo” dete. Nažalost, jedan broj obolelih ne zna da ih je “napao” krpelj, pa je tada veoma teško posumnjati na Lajmsku bolest, posebno u njenom ranom stadijumu.

Evo šta može pomoći u otkrivanju Lajmske bolesti kod dece:

- Prvi znak oboljenja je crvenilo sa blagim otokom kože koje se javlja oko “ujeda”, ali ponekad može da se javi i na drugim mestima na koži. Obično prođe par nedelja od ulaska bakterije do prvih kožnih promena, ali to nije pravilo – nekada se i posle nekoliko dana pojavi crvenilo na koži. Nakon izvesnog vremena, ove kožne promene dobijaju karakterističan izgled, pa iskusniji pedijatri, a naročito infektolozi (koji se baš bave zaraznim bolestima) i dermatolozi (specijalisti za kožne bolesti) mogu sa velikom verovatnoćom da postave dijagnozu.

- Ako se bolest ne dijagnostikuje i ne leči, kožne promene mogu spontano da prođu, pa se čini da je sve u redu. Međutim, bakterija se samo “pritajila”. U stvari, razmnožava se u organizmu i sprema da napadne različite organe. To nekad traje mesecima (ređe godinama), tako da se javljaju kasne manifestacije oboljenja.

- Nervni sistem je najčešća meta bakterije koja izaziva Lajmsku bolest, a mogu da se ponovo jave kožne promene, ali i upala zglobova. Ponekad, bakterija napada i srce, mada se to zaista retko dešava.

Kako se postavlja definitivna dijagnoza?
Iskusni lekar prvo posumnja na Lajmsku bolest, a onda se rade laboratorijske analize, koje treba da potvrde prisustvo Borelije u organizmu deteta. Potrebno je da prođe nekoliko nedelja da bi se pojavila antitela koja pomažu lekaru da postavi dijagnozu.

Može li da se izleči?
Srećom, MOŽE!

Blagovremena terapija odabranim antibiotikom dovodi do potpunog izlečenja!

- Penicilinski antibiotici su veoma efikasni, a kod alergičnih na penicilin – daje se Eritromicin, kao i noviji lekovi slični njemu.

- Tetraciklini su odlična antibiotska terapija za mame i tate (naravno, potrebno je da se konsultuju sa svojim doktorom), ali su zabranjeni za decu!

Kako sprečiti Lajmsku bolest?
Nažalost, NEMA efikasne vakcine koja bi bila najbolji način da se Lajmska bolest spreči.
Ovde postoji potencijalna zabuna, zato što postoji vakcina protiv jedne vrste VIRUSNOG krpeljskog encefalitisa (zapaljenja mozga), ali ona NE štiti od lajmske bolesti, koju izaziva bakterija.
To znači da nam ostaju tri načina da se nekako spreči Lajmska bolest:

- Prvi je svakako borba protiv krpelja! Pravovremena upotreba insekticida (“zaprašivanje”) može značajno smanjiti broj ovih krvopija, ali nažalost ih ne može potpuno istrebiti.

- Drugi je da sami pazimo da “ne zakačimo” krpelja – adekvatno oblačenje uz repelente (“odbijače” krpelja) koje treba redovno naneti na kožu pre odlaska u prirodu zaista mogu pomoći.

- Na kraju, ali možda i najvažnije, je da se pravilnim skidanjem krpelja, a kada zatreba i upotrebom antibiotika (o čemu je više rečeno u tekstu u krpeljima) spreči rasejavanje bakterije (Borelije) po telu i tako spreči infekcija i nastanak Lajmske bolesti.

Izvor: www.mojpedijatar.co.rs

Dečiji oftamolog otkriva da li je širenje zenica kod deteta štetno po zdravlje

Dečiji oftamolog otkriva da li je širenje zenica kod deteta štetno po zdravlje

Najveći strah i zabrinutost roditelja kada je u pitanju zdravlje očiju njihovog deteta, predstavlja pitanje bezbednosti širenja zenica, istakao je specijalista oftalmologije dr Milorad Ljutica, rukovodilac Centra za dečiju oftalmologiju i razrokost u Specijalnoj bolnici za oftalmologiju „Miloš Klinika“
MediGroup, na nedavno održanom MediGroup webinaru na temu strabizma i slabovidosti kod dece. On se ovom prilikom osvrnuo na najčešće dileme koje imaju roditelji pre nego što odluče da dete odvedu na prvi pregled i odgovorio na pitanja koja najviše muče i jedne i druge.

„Posao kojim se bavim je takav da vam je apsolutno neophodno da znate kakav je dioptrijski status pacijenta. Samim tim, kod 99 odsto pacijenata, pogotovo na primarnom pregledu, bude predloženo da se šire zenice. To se radi sa nekoliko vrsta kapi u zavisnosti od toga šta želimo da dobijemo. Jedino što može biti nezgodno i što predstavlja problem jeste što nažalost te kapi peckaju kada se ukapaju u oko, i to traje nekih 5-10 sekundi. Osećaj je kao ulazak u neki jako hlorisan bazen, to je moja asocijacija”, objašnjava doktor.

Doktor se osvrnuo i na lečenje slabovidosti za koju smatra da je potrebno rešavati izuzetno rano.

“Imajući u vidu da ne postoji starosno ograničenje za pregled deteta, što se sa lečenjem ranije počne, to je lečenje efikasnije i sa što manjim deranžmanom deteta. Da bi se odlučili za tip terapije slabovidosti koju ćemo sprovesti, neophodno je utvrditi uzrok i stepen slabovidosti. Zato je potrebno odrediti kakav je dioptrijski status deteta i ukoliko je on značajan, onda se ga korigujemo naočarima ili kontaktnim sočivima, a to opet zavisi od uzrasta deteta“, dodaje doktor Ljutica.

Doktor je u svom online predavanju otkrio i da ne postoji značajna razlika ukoliko dete provodi vreme gledajući u knjigu ili gledajući u tablet, sve dok ne postoji određena osnova da bi došlo do pogoršanja.

Nisam mišljenja da gledanje televizora ili igranje igrica menja značajniji status oka kod deteta. Da bi došlo do pogoršanja mora da postoji određena osnova, pa stoga do pogoršanja može doći i ako dete drži knjigu i ako drži tablet. Razlika između knjige i tableta je u tome što deca uglavnom na tabletu gledaju interesantan sadržaj, pa ređe trepću. Sa druge strane, ukoliko je loše osvetljenje u sobi, onda je tablet u prednosti u odnosu na knjigu, jer postoji pozadinsko osvetljenje zahvaljujući kome dete vidi bolje. Nisam neko ko zastupa mašine – mislim da je i za nas i za našu decu bolje da vreme provodimo u prirodi, nego sa elektronskim uređajima, ali danas ti uređaji donose veliki broj informacija i ako ih iskoristimo za učenje, a ne toliko za igranje, onda u toj situaciji mogu da budu vrlo korisne“, smatra dr Ljutica.
Sa druge strane, objašnjava doktor Ljutica, ukoliko dete provodi mnogo vremena koristeći telefon blizu očiju, može da nastupi određeni grč fokusiranja i da kao posledicu toga ima zamućeni vid, povremenu malu konfuziju, duple slike, suzenje očiju.
Eminentni dečiji oftamolog dao je odgovor i na pitanje zašto se kod dece može javiti učestalo treptanje.

Učestalije treptanje dešava se najčešće kao odgovor na bol, jako svetlo, kao i promenu temperature. Kada smo roditelji, nije uvek lako utvrditi da li se tu radi o oftamološkim razlozima ili tikovima. Sa oftalmološke strane gledano, najčešći razlozi su problemi na prednjem segmentu oka, zatim dioptrijski problemi, povremeno skretanje oka ka spolja, deca vrlo često znaju da malo zatvore okice, da škilje i da zatvore jedno oko na jakom svetlu. Ponekad stres, dolazak novog člana u porodicu, dovodi do toga da želimo da skrenemo pažnju na sebe i prouzrokuje učestalo treptanje, a dosta retko, ali to ne treba smetnuti sa uma je i znak nekih neuroloških bolesti. Svakako, oftamološki pregled je za preporuku i daje odgovor na pitanje da li postoji oftalmološka osnova, a sam tretman zavisi od uzroka“, zaključuje doktor.


Raspored očnih pregleda:
Na rođenju je potrebno uraditi pregled kod sve prevremeno rođene dece (kod beba mlađih od 35 nedelja ili sa telesnom težinom manjom od 1.500g), kao i kod dece rođene u terminu, ali kod kojih nedostaje crveni refleks.

Svako povremeno bežanje oka u prvih 6 meseci se generalno toleriše, ali pregled se mora uraditi ukoliko je prisutno konstantno bežanje oka, odnosno razrokost kod deteta.

Sa napunjenih godinu dana potrebno je uraditi pregled oka ukoliko u porodici postoji razrokost, slabovidost, kao i ozbiljnije bolesti očiju. Takođe, pregled oka je potrebno uraditi kod dece roditelja koji imaju ozbiljniji dioptrijski status, ili razliku od jedne dioptrije između očiju.

Preporuka je da sva deca urade pregled očiju između druge i četvrte godine, kao i pred polazak u školu.

Drugim rečima, ukoliko uradimo dva do tri pregleda do školskog uzrasta, ne možemo propustiti nijednu stvar koju možemo prevenirati.

Izvor: www.mojpedijatar.co.rs

 

 

Razvoj govora kod dece: zašto je važno da proverimo sluh?
Foto: Pixabay

Razvoj govora kod dece: zašto je važno da proverimo sluh?

Čujemo ušima, ustima govorimo, a mozgom slušamo! Uredan sluh i kvalitetno slušanje su preduslovi za razvoj govora.

Kako se zvuk prenosi i šta je sve potrebno za uredno slušanje?
U slušanju učestvuje uvo (spoljašnje, srednje i unutrašnje) i mozak. Uvo je prijemnik zvuka, a mozak ga obrađuje i daje mu značenje. Imamo običaj da kažemo “Čujemo ušima, a slušamo mozgom” kada pravimo razliku između samog prihvatanja zvuka i njegove kasnije obrade. Svaki deo čula sluha ima svoju ulogu i za neometano slušanje je potrebno da svi elementi lanca uredno funkcionišu. Spoljašnje uvo (ušna školjka i spoljašnji slušni kanal) prikupljaju zvuk i prenose ga do bubne opne koja ga prosleđuje do srednjeg uva. Srednje uvo čini prostor sa lancem slušnih koščica, koje prenose vibraciju od bubne opne do unutrašnjeg uva. Važno je znati da je srednje uvo ispunjeno vazduhom i u takvoj sredini mogu da se prenose vibracije (zvuk) navedenim putem. Kada postoji sekret u prostoru srednjeg uva, zvučne vibracije se prenose dalje samo delimično. Zato, kada dete ima upalu srednjeg uva, zvuk čuje tupo i muklo, pa je očekivano da se govor čuje izmenjeno i da se mešaju reči koje slično zvuče.
Metoda koji nam pokazuje da li je srednje uvo prohodno i kakva je pokretljivost slušnih koščica je timpanometrija. Uredan nalaz timpanometrije nam daje informacije samo o prenosu zvučne energije kroz srednje uvo i ne znači uredan sluh. Vibracija se dalje prenosi u unutrašnje uvo gde svaka frekvencija ima svoje mesto prijema. Metoda koja nam govori da li je unutrašnje uvo adekvatno prihvatilo zvuk je otoakustička emisija (OAE).
Zvuk dalje putuje slušnim živcem prema mozgu, tačnije delu kore mozga koja je odgovorna za prijem i obradu slušnih informacija. Kora mozga obavlja nekoliko funkcija: vrši analizu govora, diskriminaciju zvuka, lokalizaciju (određuje odakle dolazi zvuk) i vrši selekciju zvuka (bira na koji zvuk će da obrati pažnju). Informaciju o tome kako funkcionišu slušni putevi, odnosno da li se prenose informacije i koja je brzina prenosa dobijamo zahvaljujući BERA ispitivanju. Iz navedenog zaključujemo da su putevi prenosa zvuka vrlo kompleksni.
Uvek kada kasni razvoj govora, potrebno je proveriti sluh. To znači da se uradi kompletna procena sluha, koja obuhvata spoljašnji pregled uha, timpanometriju i jednu od objektivnih metoda za proveru sluha (OAE ili BERA). Ukoliko je problem na nivou srednjeg uva, on se rešava lekovima (za razgradnju sekreta) ili ugradnjom cevčica. Ako postoji neko oštećenje na nivou unutrašnjeg uva, po potrebi se uključuje slušni aparat ili kohlearni implant. Ako su navedeni nalazi sluha uredni, a razvoj govora kasni, znači da je potrebno učiti mozak kako da obrađuje zvuk. U oba slučaja, da bi se govor razvio, neophodna je intenzivna stimulacija.
Podsetićemo da je za aktivnu upotrebu neke reči u govoru deteta potrebno da je ono čuje nekoliko hiljada puta i da je ima u svom pasivnom rečniku. Ponovljenim izlaganjem deteta zvuku formira se akustička slika reči, odnosno, ono uči da određeni redosled izgovorenih glasova ima određeno značenje. Trening slušanja (pažnje, lokalizacije, razlikovanja i upamćivanja onoga što je čuveno) ima vrlo bitnu ulogu u svakom logopedskom tretmanu.
Ukoliko kod vašeg deteta postoji kašnjenje u razvoju govorno-jezičkih sposobnosti, možete se obratiti stručnjacima za detaljnu procenu govorno-jezičkih, psihomotornih i socio-emocionalnih sposobnosti.

Dr Nataša D. Čabarkapa, logoped

Kontakt: This email address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it.

Izvor: www.mojpedijatar.co.rs

Dosadni kašalj – virusni ili alergijski?

Dosadni kašalj – virusni ili alergijski?

Kad se kašalje “protegne” , a dete je u kolektivu (ili mu stariji brat ili sestra donose probleme iz kolektiva) onda su to skoro sigurno virusi koji napadaju respiratorne organe.

Devojčica ima tri godine i dva meseca, imala je jedan bronhitis , a posle inhalacija se potpuno oporavila – pluća su bila čista. Vratila se u vrtić posle dve nedelje od prekida terapije i od tada skoro stalno kašlje. Vodili smo je nekoliko puta kod pedijatra i uvek su pluća bila čista, pa smo ispirali nos fiziološkim rastvorom i davali sirupe sa belim selzom. Obično nema povišenu temperaturu, ili je to ona do 38 stepeni koji nismo obarali lekovima. To se posle desetak dana smiri, pa sve ispočetka.
Par nedelja je bila bez kašlja, a sada se ponovo javio, opet nema temperaturu, a kašalj je najintezivniji dok spava i ujutro. Zakašlje se i kad potrči, a povremeno promuklo kašlje. Muž ima alergiju na polen, pa nismo sigurni da li je opet virus ili je možda neka vrsta alergije.

Zašto kašalj traje ovoliko dugo
Kad se kašalje “protegne” od zimskih dana do proleća (pa i leta), a dete je u kolektivnu (ili mu stariji brat ili sestra donose probleme iz kolektiva) onda su to skoro sigurno virusi koji napadaju respiratorne organe. Postoji ogroman broj (preko 200) tipova respiratornih virusa (napadaju disajne organe dece) koji haraju ovih nedelja i meseci. Nažalost, među tim virusima nema (stručno nazvanog) unakrsnog imuniteta. To znači da dete može da dobije tip 12, pa za nekoliko dana (posle ozdravljenja) tip 24, pa 8, pa 101 i tako “u krug”. Iako se radi o različitim tipovima virusa oni imaju iste ili slične simptome, pa se roditeljima čini da je dete stalno bolesno “od istog virusa”, a zapravo se radi o “serijskoj” infekciji.
Ako je kašalj počeo u martu i traje do leta sasvim je moguće i da je alergija (obično na polen) uzrok ili faktor koji doprinosi kašlju!
Kako je moguće da su pluća čista, a kašalj je uporan
Dobro je što nema bronhitisa ili upale pluća!
“Čista pluća” znače da je uzrok kašlja proces (virusno zapaljenje i alergijska reakcija) koji se dešava u nosu ili grlu, a NE u bronhijalnom stablu ili tkivu pluća. Obično je to nadražajni i li “slivajući” kašalj, a ponekad može zvučati kao “vlažni” ali je zapravo rezultat nagomilavanja sekreta u grlu i traheji (dušniku).

Zašto kašlje dok spava i ujutro
Dok je dete budno i aktivno sekret koji se sliva iz nosa dete nekako “sredi” – proguta ga ili povrati (manja deca).
Kad spava sekret se sliva DIREKTNO u grlo i dušnik pa tamo stvara nadražaj (stimulans) na kašalj, pa se dete neretko budi.
Ujuto je najveća količina nakupljenog sekreta (koji se cele noći stvarao i slivao) pa je zato kašalj veoma jak, a ponekad i dugotrajan.
Kakve veze ima trčanje sa kašljanjem
E to se ponekad zaista dešava i može ukazati da dete ipak ima poblem sa bronhijama!
Naime, ako se uz kašalj (tokom i posle fizičke aktivnosti) javi i onaj svirajući (šišteći) zvuk prilikom disanja, moguće je da se radi o suženju disajnih puteva – bronhoopstrukciji! NIJE ovo često kod manje dece, ali kod veće uvek budi sumnju na napotom izazvanu astmu, pa je potrebno dodatno ispitivanje kod pulmologa ili alergologa!

Da li je promukao kašalj znak alergije
Obično NIJE!
Kod manje dece je promukao kašalj obično pratilac virusa koji napadaju grkljan i glasne žice pa se čuje ovaj promukao kašalj. Ponekad to bude i stridor – ono “grubo” disanje koje je karakteristično za laringitis (krup – Croup), ali je to akutno stanje koje retko traje duže od nekoliko dana.
Kod starije dece alergija MOŽE biti praćena prolaznom promuklošću, ali samo ponekad!

Kako prepoznati virusnu infekciju kao uzrok kašlja
Crveno grlo nije uzrokovano alergijom! Ono je znak infekcije, uglavnom virusne, a kad se jave gnojni čepići ukazuje na bakterijsku (streptokoknu) upalu – anginu!
Povišena temperatura NIJE pratilac alergijskih reakcija već infekcija!
“zeleni sekret” iz nosa NIJE znak alergije, ali ni bakterijske infekcije koja se mora lečiti antibioticima – to je česta zabluda. Obično bakterije koje NORMALNO žive u nosu (saprofitne bakterije) koriste priliku pa se, zbog virusom izazvanog sekreta, nagomilavaju u nosu i prave ovaj zeleni sekret. Ipak, ima i virusa koji takođe mogu da oboje sekret u nosu u zeleno.

Šta je karakteristično za alergijski kašalj
Providan sekret iz nosa JESTE pratilac alergije, ali i virusne infekcije, pa “traži” dodatne simptome i znake da bi se osnovano posumnjalo na alergiju
Nosić koji svrbi je jedan od pouzdanijih pokazatelja alergije na polen – dete trlja nos dlanom, slika koja se često viđa kod dece sa polenskom kijavicom
Oči su crvene u svrbe ili peckaju, a NEMA krmelja – ovo je “visoko suspektno” (sumnjivo) na alergijski konjunktivitis
Pojačavaju se simptomi se kad vetar duva – i ovo ukazuje na polensku kijavicu i kašalj! Razlog je jednostavan – vetar je zapravo “inhalator” koji ubacuje polen direktno u disajne organe.
Da li pojava bronhitisa karakteristika alergije ili virusne infekcije
Bronhitis NIJE dobar za razlikovanje virusne infecije od alergije jer može biti pratilac OBE “situacije”.
Ipak, ako se bronhitis ponavlja, TREBA uraditi alergološku obradu jer je moguće da se u nekoj alergiji krije uzrok. Ako su “probe” negativne, a dete PRE bronhitisa ima znake virusne infekcije, onda su baš virusi krivci!

Kako dokazati alergiju
Alergološkom obradom!
To treba da odradi pedijatar – alergolog ili pulmolog, pa će situacija biti daleko jasnija.

Ima li pomoći kad je alergija uzrok kašljanja
Ima!
Tu su lekovi protiv alergija (antihistaminici, nazalni kortikosteroidi, inhibitori leukotriena…) koji kad se NA VREME daju zaista brzo pomognu detetu! Zato je važno ŠTO PRE postaviti dijagnozu da se dete bespotrebno ne muči!

Kako lečiti virusni kašalj
Virusi (osim retkih izuzetaka) se NE mogu izlečiti!
Postoje preparati “na biljnoj bazi” koji mogu pomoći detetu da manje kašlje i tako “kupiti vreme” koje detetu treba da se izbori sa virusom!

Izvor: www.mojpedijatar.co.rs