Kako i u kojoj meri dojenje i majčino mleko utiču na imunitet deteta?

Kako i u kojoj meri dojenje i majčino mleko utiču na imunitet deteta?

Često se dešava da majke smatraju ako je dete dojeno da je ono 100% zaštićeno od bolesti pa samim tim je razumljivo čuđenje kako to da se dete razbolelo, a sisa.

Isto tako majke koje ne doje često znaju da kažu dojilji: “Šta će ti to dojenje kada ti je dete svako malo bolesno? Vidiš da su to laži da je dojenje zdravo.”

Kako bi se ove situacije malo razjasnile i kako bi vam bilo jasnije da li i na koji način podoji utiču na imunitet deteta evo malo detalja u nastavku teksta.

Još u samom trenutku prvog podoja dete sisanjem izvlači prvo mleko kolostrum, koje je majčino telo spremalo u trudnoći za njega. Kolostrum je poznat kao takozvana prva vakcina za dete jer u sebi sadrži jako mnogo zaštitnih svojstava koji pomažu tek rođenom detetu da se lakše privikne na okolni svet na koji je došlo. Ono što je važno je njegovo bogatstvo i u dobrim bakterijama koje oblažu zidove creva kod bebe i na taj način pomažu lakše varenje.

Kolostruma nema mnogo količinski ali ga ima taman koliko je detetu po podoju potrebno, a s obzirom da je jako bitno i izuzetno bogato zaštitnim materijama, detetu je nepotrebno davati bilo šta drugo osim redovnih čestih podoja. Ovim podojima dete je maksimalno zaštićeno od štetnih uticaja. Pored čestih podoja još jedna stvar je jako važna, a to je da je dete pravilno namešteno na dojku, kako bi lakše izvlačilo kolostrum i bolje stimulisalo stvaranje veće količine mleka.


Majčino telo nema ograničenu količinu kolostruma nakon koje dete neće imati šta da sisa već se svo vreme u prvim danima dok dete sisa stvaraju nove količine kolostruma, mleka u kom se nalazi jako mnogo živih ćelija koje stvara majčino telo. Zaštitni faktori će biti prisutni svo vreme dok dete sisa, bez obzira koliko je prošlo od porođaja. Kao što je već rečeno u početku je sve to skoncentrisano u kolostrumu, a vremenom kada kolostrumprestane da se luči u prelaznom i zrelom majčinom mleku takođe se nalaze zaštitne materije. Majčino mleko ne gubi na kvalitetu u tom smislu nikada jer sve što majka stvara da zaštiti sebe ona daje preko mleka i svom detetu.

Majčino mleko se prilagođava svo vreme i kako majčino telo reaguje na viruse iz okruženja, stvaranjem zaštite za sebe, ista ta zaštita stiže preko mleka i do deteta.

 Dete u prvim mesecima maksimalno iskorišćava ovu zaštitu kao dodatak na svoj imunitet koji vremenom stiče. Kako prolaze meseci dete stvara i svoj obrambeni mehanizam i sve manje zavisi od zaštite koju dobija direktno iz majčinog mleka.

Da sumiram, dojenje mnogo znači za dete svo vreme dok sisa, dok se u isto vreme gradi njegov sopstveni imunitet. Ono što je zasigurno utvrđeno je da deca koja su dojena, a kada se razbole najčešće imaju slabije simptome od dece koja nisu dojena kao i to da njihov oporavak najčešće traje kraće. Jedna od velikih prednosti za dete koje oboli je i to da se jako često, pored odbijanja druge hrane i tečnosti, dojena deca za vreme bolesti i oporavka vraćaju na mnogo više podoja nego inače kako bi na taj način pomogli sebi povećanjem unosa majčinog mleka. Kako krene oporavak dete se polako vraća svojoj regularnoj ishrani.

Za dete koje ima visoku temperaturu, dete koje povraća ili ima dijareju, majčino mleko znači jako mnogo, ne samo kao hrana, kao sredstvo koje omogućava dobru hidrataciju već i kao lek. Naravno dojenje samo po sebi ne sme da se smatra dovoljnim u smislu lečenja i ozdravljenja deteta, pedijatar je zadužen da uz redovne podoje uključi terapiju ako je potrebna, ali je svakako dojenje jedan jako bitan dodatak koji pomaže oporavak.

Autor: Tereza Miljković
Izvor: superbeba.com