Bebe

Izvor: Pixabay

Dadilja oštro: Roditelji, ovde grešite!

Dadilja koja je čuvala decu dve decenije na dva kontinenta, kaže da je roditeljstvo danas u krizi, a evo i zašto

Ema Džener je 20 godina radila kao bebisiterka i čuvala je decu iz različitih porodica na dva kontinenta. Za sebe kaže da nije sklona stvaranju drame bez razloga, ali da zaista smatra da je roditeljstvo danas u krizi, zbog sledećih stvari.

1. Roditelji se plaše dece

U vezi sa ovim, dadilja navodi jednostavan test kojim dokazuje svoju poentu. "Često gledam roditelje koji sipaju deci mleko u šolju. Onda dete počne da plače jer neće da pije iz roze, nego iz plave šolje, a roditelji brže-bolje trče da prespu mleko u željenu šolju. Pažljivo gledam ponašanje roditelja. U većini slučajeva mamino lice pobledi i žuri da to mleko prespe u šolju da bi sprečila da dete počne da histeriše", navodi Ema i pita: "Mame, čega se to plašite? Ko je glavni?".

Dženerova savetuje da umesto toga pustite da plače, a vi se jednostavno pomerite da to ne morate da slušate. "Ali, zaboga, ne pravite sebi dodatni posao samo da biste udovoljili detetu. I još važnije od toga, pomislite na lekciju koju mu dajete time što mu dajete što hoće samo zato što plače", upozorava dadilja.

2. Imaju niske standarde

Kada se deca ružno ponašaju, na primer histerišu negde u javnosti, roditelji najčešće slegnu ramenima i komentarišu da "to rade sva deca" i da su to "dečja posla".

"Uveravam vas, ne mora tako da bude. Deca su sposobna za mnogo više od onoga što roditelji očekuju od njih, bilo da je reč o manirima, poštovanju starijih, kućnih obavezama, ljubaznosti, samokontroli. Mislite da dete ne može mirno da sedi u restoranu? Glupost! Jedini razlog zašto se ne ponaša tako je taj što mu niste pokazali i niste mu stavili do znanja da to očekujete od njega. Tako je jednostavno. Podignite očekivanja i standarde i vaše dete će im se prilagoditi", kaže dadilja.

3. Nema više "mešanja"

Nekada su vozači autobusa, učitelji i nastavnici, prodavci ili drugi roditelji mogli bez problema da skrenu pažnju detetu koje se loše ponaša. Kada u blizini nema roditelja, drugi odrasli ljudi su bili "oči i uši" mame i tate, a svi su imali zajednički cilj: odgajati vaspitanu decu.

Sada, ako se neko ko nije roditelj drzne da skrene pažnju na loše ponašanje roditelja, mama i tata se naljute i uvrede.

"Žele da njihovo dete bude savršeno, pa ne prihvataju činjenicu da nije. Ako nastavnik ukori dete jer ne ponaša dobro, roditelj će ići kod nastavnika umesto da disciplinuje svoje dete. Osećaju potrebu da projektuju sliku savršenstva u svet, a njihova nesigurnost je pojačana time što mnogi roditelji međusobno osuđuju jedni druge", smatra dadilja.

Drugim rečima, kada dete histeriše u prodavnici, svi odmah prekorno gledaju u mamu, umesto da je podrže što ne popušta detetu, objašnjava ona. "Trebalo bi da kažu: 'Hej, bravo, znam da je teško postaviti deci granice'".

4. Oslanjaju se na prečice

Dženerova kaže da je divno što roditelji danas imaju razne elektronske uređaju koji im pomažu da deca budu mirna u avionu ili kod lekara.

"Jednako je divno što možemo da poručimo hranu onlajn, podgrejemo gotov obrok pritiskom na dugme mikrotalasne. Roditelji su danas više zauzeti nego ikad, i skroz sam za to da roditelji olakšaju sebi kad mogu. Ali, prečice mogu da budu klizava staza. Kada vidite kako je dete u avionu mirno dok gleda crtać na tabletu, bićete u iskušenju da ga pustite da gleda i u restoranu. Deca moraju da se nauče strpljenju. Moraju da nauče da sami sebe zabave. Moraju da nauče da ne može svaka hrana da se spremi za tri minuta, i trebalo bi sami da nauče da ponešto pripreme. Bebe moraju da nauče same da se umire, umesto da ih roditelji stavljaju u vibrirajuću stolicu svaki put kada zaplaču", kaže dadilja.

Ona naglašava da mališani koji su tek prohodali treba da nauče da sami ustanu posle pada, umesto da samo pruže ruke mami ili tati da ih podignu.

"Pokažite deci da prečice mogu da budu korisne, ali da je veće zadovoljstvo raditi stvari na pravi način".

5. Potrebe deteta su na prvom mestu

Sasvim prirodno, roditelji se uvek pobrinu prvo za dete, pa onda sa sebe. Tako i treba da bude kada je u pitanju presvlačenje i hranjenje dece. Ali, radeći sa decom i roditeljima, bebisiterka je primetila da roditelji danas idu predaleko stavljajući dečje potrebe na prvo mesto.

"Toliko puta sam videla mamu koja umorna iznova ustaje iz kreveta da bi ispunila hirove svog deteta. Ili tatu koji ostavlja sve što radi da bi ustao da svojoj žednoj ćerkici donese čašu vode. Ne postoji ništa loše u tome da ne ustanete iz kreveta kada vas je dete već nekoliko puta podiglo pod ko zna kojim izgovorom. Nema ništa loše u tome da kažete ćerkici da sačeka dva minuta dok nešto završite, pa će dobiti čašu vode", ističe dadilja.

Zapravo, ona insistira na tome da deca povremeno od roditelja treba da čuju reč "ne", i da mama i tata treba ponekad da traže od dece da se sama zabave dok je mama u kupatilu, na primer.

"Bojim se da, ako ne počnemo da ispravljamo ovih pet grešaka u vaspitanju, uskoro ćemo imati decu koja će biti sebična, nestrpljiva i nepristojna prema drugima. To neće biti njihova krivica, već naša. Nismo im pokazali drugačije, nismo očekivali više od njih. Zato, molim vas, roditelji širom sveta, tražite više od svoje dece. Očekujte više. Ojačajmo našu decu i pripremimo ih za ono što im treba da uspeju u stvarnom svetu, a ne u ovom u kojem ih čuvamo 'pod staklenim zvonom'", apeluje dadilja.

Izvor: Mondo.rs

Foto: Free Images Pixabay

Boja razotkriva mališane

Ali da li ste znali da boja koju deca najviše koriste tokom crtanja razotkriva klince

Svaki dečji crtež je priča za sebe i stručnjaci u njima mogu da pročitaju mnogo toga o karakteru ili emocijama mališana. Ali da li ste znali da i boja koju najviše koriste tokom crtanja razotkriva klince? Hajde da vidimo koja boja šta pokazuje.

* Roze - Ovo je najpopularnija dečja boja, a ukazuje na njihovu potrebu za ljubavlju i poštovanjem.

* Crna - Ona se povezuje sa racionalnim, ali i relativno zahtevnim detetom. Obično ide kao kombinacija uz ljubičastu, kada ukazuje na nesigurnost i potrebu za podrškom.

* Plava - Simboliše nežnost, brižnost, krhkost, ali i smirenost i uravnoteženost.

* Crvena - Ovo je boja uzbuđenja, avanturističkog duha, ali i potisnute agresije.

* Zelena - Deca koja vole da se razlikuju od drugih, jer su veoma inteligentna ili umetničkog senzibiliteta, najčešće boje zelenom.

* Žuta - Ova boja ukazuje na pozitivni duh, visprenost, romantičnost i nežnost.

* Bela - Retko se koristi, ali kada je prisutna, moglo bi da znači da iza nje stoji nesigurnost, strah, briga.

Izvor: novosti.rs

Treba li deliti igračke na „muške“ i „ženske“?

Igračke su uglavnom podeljene na one „za dečake“ i „za devojčice“, pa tako roditelji koji imaju sina, uglavnom svom detetu kupuju „muške“ igračke, poput pištolja, automobilčića, aviona i slično, a devojčicama lutke, bebe, razne setove za kuvanje, peglanje...

Imajte na umu da dete ipak ima pravo na slobodu izbora da se igra sa čim želi i da, ma koliko vi želeli da mu nametnete svoju volju, to nikako ne može da bude dobro, jer je i kod dečaka i devojčica jako izražena znatiželja i radoznalost.

Zašto roditeljima smeta da se deca igraju određenim igračkama?

U većini slučajeva otac je taj koji insistira na tome da se dečak igra sa „muškim“ igračkama, jer se plaši da bi igranje sa lutkom moglo da ima negativne posledice u budućnosti, što je naravno netačno.

Razni aspekti igre i raznolike igračke mogu samo da imaju pozitivan efekat na razvoj dece, a veća je verovatnoća da će se čak bolje razumeti kada budu probali i igračke „za devojčice“, odnosno „za dečake“.

Šta ako vaš sin želi da se igra sa lutkom?

Kada imate ćerku, logično je da prva igračka koju joj kupite bude lutka, ali šta je sa dečacima? Da li i njima treba kupiti lutku i da li uopšte igranje sa lutkom može da ima bilo kakvu štetu za razvoj dečaka ili može da bude i korisno?!

Takođe, ako vaš sin poželi da se igra lutkom, sigurno ćete biti u velikoj dilemi da li da mu uopšte to dozvolite ili ne. Razmislite koji su vaši razlozi zašto ne dozvoljavate mališanu da se igra igračkom za koju smatrate da nije primerena njegovom polu.

Veoma je važno da se oslobodite predrasuda i dozvolite detetu da zadovolji svoju znatiželju, jer je verovatno u pitanju samo faza u razvoju i ne znači da će zbog toga biti ugrožena njegova muškost!

Pozitivne strane igranja sa lutkama

Najvažnija stvar kod igranja sa lutkom je ta što se mališani uče roditeljskim veštinama, pa ako date sinu da se igra lutkom i vodi računa o njoj, bolje će se naučiti osećaju odgovornosti, ljubavi, pažnje i brige, a kad odraste verovatno će bolje umeti da se brine sam o sebi, ali i o drugima.

Naravno, to ne znači da dečak ne treba da se igra sa drugim igračkama, štaviše, moguće da je u pitanju samo faza (želja da oponaša majku ili stariju sestru) i da će mu ova igra brzo dosaditi. Čak ukoliko je sam tražio da se igra lutkom najverovatnije se neće igrati kao devojčice, već tako što će ići po kući i koristiti je kao čekić recimo...

Takođe, lutka može da bude od velike koristi ukoliko očekujete prinovu, a vaš mališan nije baš oduševljen idejom da treba da dobije brata ili seku. U tom slučaju lutka-beba može mnogo da pomogne u savlađivanju besa i ljutnje kod deteta, ali veoma je važno i da mu vi svakodnevno ukazujete na to kako treba da se ponaša prema novoj bebi i brine o njoj, tako što će vežbati na lutki.

Da li će moja ćerka biti muškobanjasta ukoliko se bude igrala sa igračkama „za dečake“?
Ukoliko devojčica voli da se igra automobilčićima, pištoljima, to ne znači da će biti muškobanjasta ili agresivna. Za devojčice važi isto što i za dečake — verovatno je u pitanju prolazna faza ili na taj način oponaša starijeg brata, oca...

Izvor: bebac.com

foto: Shutterstock

Obožavaju igru skrivanja

Deca tokom skrivanja imaju i iščekivanje i iznenađenje, a kroz tu igru stiču i nove sposobnosti

Koliko puta ste bebu "prevarili" i zaustavili joj suze ili samo izmamili osmeh tako što ste prekrili oči rukama, maramom, portiklom? Ili ste se sakrili na trenutak, pa onda "iskočili" ispred nje? Ovo je definitivno jedna od najomiljenijih igara za bebe, jer stručnjaci tvrde da one obožavaju kada se igrate skrivanja, pa im na kraju otkrijete svoje lice.

Zadovoljstvo iskazuju osmehom i glasnim cikanjem. Isto se dešava i kada kasnije počnete da im sakrivate predmete, a oni ih traže, što je veoma korisno za mentalni razvoj.

Švajcarski psiholog Žan Pjaže nazvao je to "principom permanentnosti objekta", koji pomaže da deca shvate da stvari mogu da budu na nekom mestu iako ih tamo ne vidimo. Ona tokom skrivanja imaju i iščekivanje i iznenađenje, a kroz tu igru stiču i nove sposobnosti. Jedva čekaju da pronađu predmet skrivanja, a zatim, tvrde stručnjaci, uče da ga prepoznaju i kontrolišu ono što vide.

Izvor: novosti.rs

foto: Shutterstock

Da li beba sme da spava sa cuclom u ustima?

Spavanje sa dudom u ustima ima svoje dobre i loše strane.

Za one bebe kojima sisanje predstavlja zadovoljstvo i koje između ostalog stavljaju potrebu za istim iznad nutritivnih potreba, duda može da bude korisna tokom sna.

Kada bebi smem da dam cuclu?
Ukoliko dojite bebu, sačekajte da bude stara mesec dana kako biste joj dali cuclu, jer prvo je važno da budete sigurni da ste uspostavili naviku dojenja, ali nikako nemojte da dozvolite da cucla bude zamena za isto.

Ljuljuškajte je, pevajte, mazite se sa njom, kako biste je uspavali. Ugasite svetlo i pustite blagu muziku. Ali pre nego što zaspi, budite sigurni da je sita.

Da li moja beba sme da spava sa dudom?
Kada je reč o korišćenju cucle tokom sna, postoje oni koji su za i oni koji su protiv. Neke studije čak pokazuju kako cuclanje tokom sna može da spreči sindrom iznenadne smrti (SIDS). Sa druge strane, one bebe koje koriste cuclu posle šestog meseca, sklone su tome da dobiju infekciju uva, gljivičnu infekciju, kao i infekciju creva.

Naime, zavisnost od dude može da ima loš uticaj na roditelje. Buđenje tokom noći kako biste smirili rasplakanu bebu i našli joj dudu, je zaista iscrpljujuće.

S druge strane, ukoliko je vaša beba prehlađena i teško diše kroz nos, njoj će biti mnogo teže ukoliko zavisi od cucle.

Kako cucla utiče na razvoj zuba?
Ukoliko odviknete vaše dete od cucle do pete godine, nećete morati da brinete o tome da će ono imati dugoročne dentalne probleme. Razlog tome je taj što ono u tim godinama ima mlečne zube, dok se trajni, opšte gledano ne pojavljuju pre šeste.

Zato, ne zaboravite da spomenete zubaru vašeg deteta da ono koristi cuclu kako bi proverio da li postoje potencijalni problemi.

Izvor: yumama.com

foto: Shutterstock

Saveti za roditelje: 9 stvari koje bi pedijatri želeli da prestanete da radite

Iz najbolje namere da pomognu svojoj deci, roditelji čine neke stvari kojima mogu samo da pogoršaju situaciju, i zato pedijatri savetuju sledeće...

Za roditeljstvo ne postoji priručnik, pa mnoge neočekivane stvari mame i tate moraju sami da shvate i reše. A onda, kako bi doneli što bolju odluku za svoje dete često se informišu na pogrešnim, neadekvatnim mestima ili kod ljudi koji nemaju dovoljno znanja da im daju pravi savet.

Takođe se dešava da roditelje bude sramota da postave neko pitanje jer misle da je prosto ili da se podrazumeva da znaju kako da postupe, pa onda odgovor traže na Internetu, na neproverenim sajtovima.

Iz tog razloga, pedijatri - saradnici prestižnog roditeljskog portala Parentrs.com mole roditelje sledeće:

1. Prestanite savete da tražite na Internetu
U trenutku kada počnu da prepoznaju određene simptome kod svog deteta, roditelji se prvo obraćaju "dr Guglu". I naravno da postoje određeni sajtovi koji vam mogu pružiti korisne informacije, ali nijedan od njih ne može da postavi dijagnozu vašem detetu, a onda i savetuje adekvatno lečenje.

2. Prestanite da dolazite kod lekara za svaku sitnicu
Osim u zaista hitnim slučajevima, kada su u pitanju teške povrede ili ekstremno visoke temperature, nema potrebe da nakon što se pojavi prvi simptom odmah trčite lekaru. Čak i kada niste sigurni i ne možete da prepoznate i ocenite ozbiljnost simptoma ili povrede, uvek radije prvo pozovite odabranog lekara ili neku od specijalizovanih službi kao što je "Halo Beba" u Srbiji.

3. Prestanite da dajte deci antibiotike na svoju ruku
Prirodno je da želimo da naše dete što pre ozdravi, ali lekari napominju da antibiotici nisu uvek pravi izbor. Postoje slučajevi, kao što su bakterijske infekcije, kada je opravdano detetu dati antibiotik. Međutim, u većini slučajeva antibiotik nije potreban.

Prehlada i kašalj se ne leče antibioticima, samo im treba dati vremena da prođu. Šta više, čestim davanjem antibiotika samo može da se izazove kontraefekat i da dečijem organizmu postane teže da se bore sa bakterijama.

4. Prestanite da odbijate da vakcinišete dete
Ironični, isti oni roditelji koji na prvi simptom dovode dete kod lekara su oni koji se plaše ili su oni koji odbijaju da vakcinišu dete, kažu lekari. Postoje mnoga istraživanja koja su dokazala da vakcinacijom možete da prevenirate mnoga teške i smrtonosne bolesti.

5. Prestanite da dozvoljavate deci da neograničeno budu ispred ekrana
Naravno da su razni monitori od telefona, preko kompjutera do televizora deo svakodnevnice naše dece, i nije stvar u tome - zabraniti im! Ne treba im zabraniti, nego im treba obezbediti barem jednak broj sati igre napolju i druženja uživo sa drugom decom.

6. Prestanite da krivite dete da se razbolelo jer je izašlo bez jakne
Vaše dete neće dobiti virus ukoliko izađe do auta ili do prodavnice bez jakne, to je samo jedan od mitova koji nikako da se "razbiju". Virusne bolesti šire se prenošenjem bakterija. Deca dodirnu kvaku, sto, stolicu, ručku u prevozu... A posle diraju nos, usta ili oči, objašnjavaju lekari.

7. Prestanite da izbegavate sistematske preglede
Svi mi živimo brze živote, i jedva uspevamo da "uštinemo" malo slobodnog vremena, i onda kada treba da uradimo stvari koje nisu hitne, kao što su sistematski pregledi, mi ih izbegnemo. Međutim lekari smatraju da je to velika greška.

Kada bi češće dovodili zdravu decu na preventivne preglede, izbegle bi se mnoge bolesti, posebno one koje nisu vidljive okom, kao što su bolesti srca, krvnog pritiska ili deformiteti kičmenog stuba, recimo.

Takođe, ukoliko bi deca kod lekara dolazila zdrava, to bi za njih bilo prijatno iskustvo, a onda se ne bi plašili i osećali nelagodnost da dolaze u ordinaciju ni onda kada su bolesni.

8. Prestanite da koristite štapiće za uši
Vi možda mislite da pomažete svom detetu u održavanju higijene, ali zapravo samo mu dublje gurate vosak u uho. Deca često dolaze kodlekara žaleći se na bol u uhu izazvan velikom količinom voska koji stoji duboko u ušnom kanalu i ppvređuje i druge osetljive delove unutrašnjeg uha.

Najbolje je samo nakon kupanja, obrisati detetu uši peškirom, nikakvo drugo čišćenje nije neophodno jer će se uvo samo od sebe očistiti.

9. Prestanite da paničite zbog povišene temperature
Viskoka temperatura nije bolest po sebi, nego alarm da se organizam sa nečim bori. Samo kada se radi o novorođenčetu ili visoku temperaturu ne možete da spustite danima, onda treba da se hitno javite lekaru. U svim drugim slučajevima ona je samo jedna od stvari koju treba da napomenete lekaru tokom pregleda, kako bi on mogao da postavi što tačniju dijagnozu.

Izvor: yumama.com

Beba se zarumenela

Zašto koža «pati» na hladnoći?
Koža je uvek prva na udaru – hladno, toplo, vetar, voda… sve prvo utiče na kožu. Tako je i zimska hladnoća osvedočeni neprijatelj dečje kože.

Hladan vazduh «skuplja» kožu, a hladan vetar je suši, pa koža lako puca, postaje ranjiva i bolna. Kada je dete duže izloženo hladnoći, krvni sudovi koji hrane kožu se skupljaju. Tako manje krvi stiže u kožu, što dodatno pogoršava situaciju. Koža ostaje bez toplote, ali i bez hranljivih materija, koje su joj stvarno neophodne.

Da li svi delovi kože podjednako «stradaju»?
Najizloženiji delovi kože su baš oni koji su na udaru hladnoće – koža lica i ruku. Ostatak tela je najčešće dobro zaštićen. Zato ruke i lice traže posebnu negu tokom zime! Usne su sledeće «kritično mesto». Pošto su često vlažne, one se lako «presuše» na hladnom vazduhu, pa pucaju i «peku».

Baš je simpatično kada se beba zarumeni na planini…
Jeste, ako to ne traje dugo. Ukoliko je beba (nezaštićena) duže na hladnoći, «zdrava» rumena boja će da izbledi, a koža će brzo da se ošteti. Bebe su naročito osetljive na hladnoću, ali to uglavnom svi znaju, pa se retko dešava da bebina koža ozbiljnije strada tokom zime. Ovo, nažalost, ne važi za one bebe koje su lišene zaštite toplog doma.

A kombinacija planinsko sunce i hladan vetar?
Planinsko sunce je veoma opasno za nezaštićenu kožu! Ultraljubičasto zračenje je na planini jače nego na moru, zbog ređeg vazduha, ali i zbog refleksije sunčeve svetlosti na belom snegu. Zato je izuzetno opasna kombinacija hladnog vetra i planinskog sunca.

Da li deca sa osetljivom kožom imaju više problema tokom zime?
Nažalost, da!

Deca sa osetljivom kožom, naročito deca koja imaju atopijsku konstituciju (deca sklona alergiji), često imaju ekcem! Roditelji takve dece znaju da je zima vreme kada se bolest pogoršava. Hladan vazduh je jedan od krivaca, ali nije jedini. Grejanje u zatvorenim prostorijama takođe suši kožu, a i nagle promene «toplo – hladno» doprinose pogoršanju ekcema.

Kako zaštititi dečju kožu od hladnoće?
- Prvo, decu treba pametno utopliti – rukavice su obavezne, a u slučaju veoma hladnog i vetrovitog vremena, treba zaštititi kožu lica i čela kapom i «maskom», koja je gotovo standardni deo skijaške opreme.

- Nikada ne dajte deci da izađu na hladnoću neposredno posle pranja ruku ili umivanja, a da se dobro ne obrišu i osuše. Vlažna koža na hladnoći brzo propada!

- Deca sa osetljivom kožom moraju da imaju «pojačanu negu» tokom zimskih meseci. Hidrantne kreme su obavezne pre izlaska napolje. Naravno, posle nanošenja treba ostaviti koži da upije kremu, i to 10 do 15 minuta pre izlaska iz kuće. Čim se dete vrati u kuću, ruke treba da opere, osuši i odmah namaže hidrantnom kremom. Ako primetite značajno pogoršanje ekcema, obratite se lekaru.

- Posle večernjeg kupanja, a pre spavanja – treba namazati ruke hidrantnom kremom koja će da pripremi kožu za sledeći hladan, «naporan» dan za kožu.

- Ako se detetu pojave ragade, to jest «napukla koža», potrebna je intenzivnija nega. Tada, pored hidrantne kreme, na mesta gde je koža oštećena, treba naneti kremu sa pantenolom, koja ubrzava epitelizaciju (zarastanje).

- Usne treba redovno mazati zaštitnom kremom – obavezno pre svakog izlaska iz kuće, ali i posle pranja zuba. Ako dete boravi duže napolju, treba da koristi kreme sa zaštitnim faktorom protiv UV zračenja.

- Obavezno je korišćenje krema sa što većim zaštitnim faktorom protiv ultraljubičastog zračenja! Lice, nos i čelo treba «bogato» namazati pre svakog izlaska, ali i tokom boravka napolju. Kvalitetne kreme za sunčanje sadrže i potrebne komponente koje čuvaju vlažnost, pa je nega i zaštita kože zaista potpuna.

Ass. dr Goran Vukomanović, pedijatar
Izvor: mojpedijatar.co.rs

Photo by Dawid Sobolewski on Unsplash

Cenite svaki trenutak sa svojim detetom

Prigrlite svaki trenutak sa svojim detetom jer nikad ne znate kada će odrasti

Nikad ne znate da je poslednji put, sve dok ne shvatite da nečeg više nema.

Poslednji put kad je dete zatražilo da ga uzmete u naručje.

Poslednji put kad je pitalo da dođete po njega u školu.

Poslednji put kad mu je zatrebala vaša pomoć da podigne čašu ili sipa sok.

Poslednji put kad ste morali da mu dodate kašiku jer ne može da dohvati fioku sam.

Poslednji put kad je zamolio da spava u vašem krevetu.

Poslednji put kad je dotrčao kod vas jer je ružno sanjao.

Poslednji put kad je tražila da vas uhvati za ruku u šetnji.

Poslednji put kad vam je potrčala u naručje posle nekoliko sati razdvojenosti.

Poslednji put kad je zatražio da se igrate žmurke.

Poslednji put kad je pitao da mu pročitate priču za laku noć.

Nikad ne znate da je poslednji put. Zato pokušajte da cenite svaki trenutak sa svojim detetom kao da se on nikada više neće ponoviti u tom sjaju i lepoti kakav je sad. I ma koliko ponekad naporno i teško bilo nositi, nunati, praviti dvorac od kockica, tek kad ti trenuci iščeznu, znaćete koliko su bili dragoceni. Tek kad primetite da vaše dete samo odlazi u školu i vraća se, da ne želi da ga vi uspavate ili da se igrate s njim, znaćete da je taj poslednji put već prošao i da ga više ne možete vratiti kako biste ga prigrlili i zauvek sačuvali u svom sećanju. Samo još jednom da se uvuče u vaš krevet, samo još jednom da vidite taj osmeh olakšanja i radosti kad ugleda vaše lice na vratima vrtića…

Zato, prigrlite svaki trenutak sa svojim detetom jer nikad ne znate kada će odrasti.

Izvor: Zelenaucionica.com

Foto: Pixabay

Kako i zašto čitati sa bebom od prvog dana njenog života?

Nije dovoljno samo deci ponuditi knjigu ili ispričati priču

Čitanje sa bebom je jedna od aktivnosti koje nude ogromne mogućnosti za istraživanje od najranijih dana, ali, pre svega, prilike za razvoj toplog i sigurnog odnosa između roditelja/staratelja i deteta. Može vam se činiti da se radi samo o usvajanju jezika, ali čitanje sa bebom krije i niz drugih podsticaja.

Dok sa vama „čita”, beba može da vežba da imitira vaš izraz lica ili glasove kojima joj se obraćate, da pokaže prstom na nešto ili isprati pogledom gde vaš prst pokazuje, da oseti različite teksture i nauči ime za svoj doživljaj, da pridrži i sama okreće ili lupka predmete, da usmeri pažnju na vaš glas, mimiku ili ton kojim govorite i reaguje na promene u glasu ili izrazima lica. Sve ove veštine, kao i doživljaj sigurnosti i opuštenosti koji razvija u odnosu sa svojim roditeljima dok sa njima čita- temelj su za njene kasnije bliske odnose i mogućnost da istražuje i uči u kontaktu sa svojim vaspitačima i učiteljima.

Kada treba početi sa čitanjem?

Sa bebom bi trebalo čitati praktično od rođenja, a svakako već oko drugog meseca. Do tad, beba će naučiti da fokusira pogledom vaše lice i lagano kretanje predmeta, da odgovori na zvuk okretanjem glave ka njegovom izvoru, da se osmehne i niz drugih veština koje može da koristi u aktivnosti zajedničkog čitanja. Same reči koje izgovarate, bebi neće biti naročito važne, ali će joj značiti da čuje glas (naročito vaš koji sada jasno razlikuje od drugih) i govor- jezik svoje okoline. Zato u početku neće biti važno šta čitate. Od izrazite važnosti, međutim, biće da se bebi obraćate toplim, jasnim, nežnim glasom, držite je blizu sebe, gledate je u lice dok čitate i upućujete joj široki osmeh, raširene, zainteresovane oči i puno podrške njenom angažovanju (gledanju u vas ili u knjigu, za početak). Kada čitate bebi na ovom uzrastu to će joj pomoći da usmeri i razvija pažnju, što je preduslov da, kasnije, osluškuje reči i razvija govor.

Kako beba raste, moći će da sve raznolikije učestvuje u aktivnosti čitanja sa vama. Što je više angažujete i podstičete njenu radoznalost u ovoj aktivnosti, kreiraćete više prilika i za razvoj veštine govora (vokalizacija- gugutanje i kasnije progovaranje) i komunikacije- pokazivanjem prstom, izrazima lica, ali i za razvoj kapaciteta za združenu pažnju sa roditeljem, uviđanje povezanosti među događajima i zaključivanje (pokret lupkanja knjige- zvuk ili povlačenje drškice u knjizi- izvlačenje dela knjige).

Koje knjige su za bebu?

Kada je beba sasvim mala, pažnju će joj privlačiti krupne, crno-bele slike, ili slike kontrastnih boja, na kojima su predstavljeni jednostavni objekti, ili niz otvorenih i zatvorenih linija i bojenih površina. Prve knjige, i za starije bebe, treba da budu jednostavne. One takođe ne moraju da sadrže priče već niz ilustracija, na kojima su detetu poznati objekti čije nazive uči. Na jednoj strani bi trebalo da bude 1-2 takve ilustracije.

Knjige za bebu bi trebalo da su čvrste i otporne, ali relativno lagane i malog formata da beba može da ih drži u ruci i, kasnije, manipuliše njima. Beba će voleti da lupka knjižicom, da je stavlja u usta, ponavlja aktivnost ispuštanja knjige sa visine- to joj treba dozvoliti.

U knjigama (pogotovu za male bebe) bi trebalo da bude različitih tekstura, koje pružaju drugačiji osećaj na dodir. Kako beba raste, knjige mogu da sadrže delove koji se preklapaju ili se izvlače, delove koji skrivaju nešto i pozivaju bebu na istraživanje prstima.

Kako čitamo sa bebom?

Bebu držite blizu sebe, tako da možete da vidite njeno lice, a da istovremeno zajedno možete da gledate u knjigu. Gledajte u lice bebe dok joj govorite. Svaki put kada vidite da pokušava da imitira vaš izraz lica ili zvuk- pohvalite je. Kad vas beba pogleda- nagradite je široko osmehnutim, podržavajućim, veselim licem i toplim glasom.

„Razgovarajte” sa bebom o knjizi. Pitajte: gde je? koje je? Pozovite je da pogleda, ili dodirne nešto u knjizi, a onda dajte ime onome šta vidi, ili dodiruje. Budite strpljivi i čekajte bebinu reakciju. Kada vas pogleda ili ponovi pokret, pohvalite i podržite njenu inicijativu.

„Čitanje” knjige sa bebom može imati razne oblike- beba će možda želeti da gura prst u rupice u knjizi, da je gricka i lupka knjigom, da je vuče ili gura po prostoriji dok puzi ili seta, baca o pod i traži da je podignete. Dozvolite joj to. Imenujte šta radi. Čudite se zvuku koji dok to radi, rupici u kojoj nestaje prst i drugim izazovima sa kojima se zajedno susrećete.

Čitajte sporo. Puno puta ponovite reč, ili zvuk koji se bebi sviđa. Kada uvedete novi zvuk ili novu reč- obradujte se, začudite i reagujte mimikom lica. Neka vaš izraz lica i glas budu usaglašeni. Pri čitanju ponavljajte glasove koje beba produkuje, možete skratiti reči (umesto „krava” - reći „mu”, na primer), ali nemojte tepati. Obraćajte se bebi imenom ili nadimkom dok čitate. Imitirajte zvuke iz prirode. Igrajte se rečima i neka uvek neka od njih bude bebi poznata ili neka sadrži bebino ime.

Povežite iskustvo čitanja sa bebinim realnim iskustvom od prvog dana. Na primer, pozovite je da pogleda u bebu na slici, a onda pitajte: Gde je beba? Ko je moja beba? (ako beba još uvek ne zna da pokaže na sebe- vi je zagolicajte- i recite- Evo moja beba, ili imenom- Nena je moja beba). Kako beba raste- neka povezivanje bude sve šire. Kada je, na primer, pozovete da pokaže gde je medino oko u knjizi i povežete sa pitanjem gde ti imaš oko, ponudite još izazova: Kako oko spava? Kako spava beba? Kako oko namiguje? Kako tata mrda obrvu?

Čitajte za početak jednu stranu, najviše dve. Aktivnost čitanja sa bebom će trajati kratko. Ali za to vreme će se, iz bebine perspektive, desiti puno toga novog i podsticajnog. Beba se nekad umori od interakcije i razmene sa vama. To ćete videti tako što skrene pogled sa vašeg lica ili sa knjige na trenutak. Budite strpljivi i čekajte da se odmori. Kada beba bude spremna za nastavak i pogleda u vas, neka je dočeka vaše vedro, prihvatajuće lice. Imajte na umu da je preduslov svih dobitaka od čitanja da i vi i dete u toj aktivnosti uživate. Nije važno koliko je trajalo čitanje i da li je beba odgovorila na sve vaše podsticaje. Od ključnog značaja je da se, tokom čitanja, beba sa vama osećala sigurno, prihvaćeno i podržano. Tako se, iz njene perspektive, desilo nešto lepo što će biti zadovoljstvo ponoviti.

Izvor: bebac.com

Kako bebe kažu "volim te"?

Beba voli da posmatra lica, ali joj je mamino najdraže, pa joj stalno upućuje nežne poglede. Osim toga, svaki put kada beba guguče ili ispušta zvuke, govori mami da je voli

I pre nego što napuni godinu dana, beba svakodnevno iskazuje ljubav prema majci, samo što to čini na poseban način. Pedijatar Mari Rakel kaže da ona bez greške prepoznaje majčin miris i uživa u njemu, naročito dok sisa, što joj priznaje tako što joj se, iznenada, slatko i polustidljivo nasmeje.

Ona voli da posmatra lica, ali joj je mamino najdraže, pa joj stalno upućuje nežne poglede. Osim toga, svaki put kada beba guguče ili ispušta zvuke, govori mami da je voli.

- Sigurno ste primetili da to malo biće često beži majci u zagrljaj, a pogotovo kada se u prostoriji nađe mnogo ljudi, među kojima su i oni koje prvi put vidi. Time pokazuje da je najzaštićenije u maminom naručju i da ne želi da ga menja ni za jedno drugo - kaže pedijatar.

Izvor: novosti.rs