Bebe

Čuvanje mleka za bebu u slučaju mamine odsutnosti

Kada je opravdan prekid dojenja (kada je mama bolesna ili odustna ) i kako postupiti u tim situacijama, kada prekinuti, kada se zaštititi, i kako i koliko sačuvati mleko u slučaju kraće odustnosti mame

Pravilna ishrana odojčeta (deteta u prvoj godini života) ima veliki značaj u zaštiti i održanju zdravlja, kao i u psihološkom razvoju deteta. Uz adekvatnu ishranu odojče se najbrže razvija i napreduje. Većina majki je zdrava, sposobna da doji i to treba da radi. Majčino mleko je najsavršenija i nezamenjiva hrana za odojče, jer je prilagođeno potrebama bebe. Osim što obezbeđuje prirodnu ishranu dojenjem se ostvaruje veza između majke i bebe, emocionalna stabilnost i pospešuje imunitet. Majčino mleko je bakteriološki ispravno i sterilno, a sisanje omogućava pravilan razvoj vilice.

Hranjenje treba započeti pola sata nakon rođenja i nikada ne čekati duže od 6 sati. Prva hrana koju dete dobije zove se kolostrum. To je gusta žućkasta tečnost bogata hranljivim i zaštitinim elementima prilagođenim za taj uzrast. Na kolostrum se nastavlja prelazno pa zrelo mleko. Uspostavljanjem dobrog dojenja beba dobija sve neophodne sastojke za taj period i nije potrebno davati ništa drugo izmedju podoja. Ukoliko je majka dobro pripremljena za dojenje, ukoliko je spremna da istraje u tome da u početku, dok se ne uspostavi ritam dojenja, ovaj vid hranjenja ne ide lagano, prednosti koje će imati od dojenja su ogromne. Beba će dobijati ekskluzivnu ishranu, mama će biti zadovoljna a uštedeće se i velika novčana sredstva u kućnom budžetu. Preporuka je da se dete isključivo doji u prvih 4-5 meseci, a da se potom uz dojenje uvodi nemlečna ishrana. Dojenje je najbolje nastaviti sve do navršene prve godine života deteta, a može i kasnije ukoliko i majka i dete to žele.

Međutim, u savremeno doba, kada majke pored najvažnije uloge u svom životu i rade, putuju ili budu razdvojene od deteta, nekada je potrebno prekinuti dojenje. Ukoliko je mama odsutna samo nekoliko dana, može se pripremiti za odsustvo tako što će se posle redovnog hranjenja bebe izmlazati, ručno ili uz pomoć pumpice (lakši i komforniji način). Najbolje je da se mleko sakuplja ujutru, posle jutarnjeg podoja, pošto u tom periodu u grudima ima najviše mleka.

Mleko se može čuvati 3-4 sata na sobnoj temperaturi, do 3 dana u frižideru, a do 3 meseca u zamrzivaču. Potrebno je mleko odlagati u plastične posude zapremine 60-120ml kako bi se moglo iskoristiti odjednom.

Mleko iz frižidera je potrebno zagrejati na sobnu temperaturu, preko grejača za flašice, ili stavljanjem posude sa mlekom u toplu vodu. Odledjeno mleko se može upotrebiti u roku od 24 sata a ukoliko se ne upotrebi treba ga baciti. Na sačuvano mleko uvek treba napisati datum i vreme kako se ne bi desilo da se koristi mleko koje stoji duže.

Retko kada su prisutni razlozi zbog kojih majka ne može da doji svoje dete. Mastitis, koji se često javlja na početku dojenja, kada beba još uvek nema dovoljno snage da izvuče dovoljnu količinu mleka, a mleko počne naglo da se stvara, nije kontraindikacija za dojenje, naprotiv. Dojenje treba nastaviti i ako postoji mastitis, jer će beba olakšati pritisak koje nakupljeno mleko pravi. Majci koja doji dete za mastitis uvek treba prepisati antibiotike koji se smeju primenjivati u toku dojenja i treba savetovati nastavak dojenja. Lekar će proceniti da li majka ukoliko ima neku hroničnu bolest ili prima terapiju treba da odustane od dojenja, mada su ove situacije retke.

Mame često prekidaju dojenje i zbog toga što se plaše da nemaju dovoljno mleka. Svaka bebica sebi uspe da napravi dovoljnu količinu mleka, mama treba da bude opuštena i da prati napredovanje svoje bebe, sa podojima na zahtev deteta več posle 2-3 nedelje od rodjenja se uspostavi normalna količina mleka, koja se povećava kako bebine potrebe rastu. Važno je da se ukoliko se mleko normalno stvara i ima ga u grudima i po završetku podoja, ne dodaju adaptirane formule, jer će se uvodjenjem dodatka adaptiranog mleka i količina stvorenog mleka smanjiti.

Kada se detetu uvede nemlečna ishrana, ona polako počne da menja podoje. U početku, podoj se nastavlja posle hranjenja, pa se vremenom i potpuno izbacuje, a oko prve godine ostaju jutarnji i večernji podoj. Ukoliko je večernji podoj vezan za uspavljivanje najbolje je da bebu nekoliko dana uspavljuje tata kako bi se što lakše prebrodio prestanak dojenja. Kako beba sve manje uzima mleko, mleko se sve manje stvara i na kraju, posle desetak dana potpuno i prestaje. U tom periodu mama treba da smanji unos tečnosti, a pošto je to prirodan proces, kad nema stimulacije dojki, mleko prestane i da se stvara.

Svakoj mami toplo preporučujem dojenje – da istraje, da pomogne svom detetu da bude zdravije, a ukoliko je potrebno da prekine kratkotrajno dojenje, da bude sigurna da dojenje može nastaviti i po povratku sa puta, ili posla.

Svaka mama koja doji bebu slobodno može i da ode u bioskop ili pozorište, da prošeta gradom, a da bebicu ostavi na čuvanje nekome ko će bebu nahraniti majčinim mlekom, koje je mama pripremila, bez bojazni da će se mleko u tom periodu pokvariti ili da će beba ostati gladna.

Izvor: mojpedijatar.co.rs

Slika: Donnie Ray Jones/flickr.com

DILEMA: MOJE DETE ODBIJA OBROK - DA GA OSTAVIM GLADNIM ILI DA MU SPREMIM NEŠTO DRUGO?

Svakom detetu dođe trenutak (nekada je to i faza), kada negoduje, plače i odbija ponuđenu hranu, čak i jela koja je uvek volelo. Roditelji se onda pitaju gde su pogrešili i primenjuju različite metode da bi problem rešili. Osnovno pitanje je, naravno, šta tada dati detetu da jede. Ako ono odbije hranu koja mu je ponuđena, da li ga treba ostaviti gladnim do sledećeg obroka ili mu ponuditi neko drugo jelo? Evo kojim pravilima je najbolje da se vodite:

Glavno pravilo u vezi hranjenja dece je:
Roditelj odlučuje šta će ponuditi za obrok, kada je vreme i gde je mesto obroka.
Dete odlučuje, koliko će da pojede za obrok i da li uopšte želi da jede.

Zašto je važno pridržavati se ovog pravila?
Ukoliko detetu dozvolite da samo bira hranu koju želi da jede, ono će vas testirati do krajnjih granica (što je normalno za njihov uzrast).

Pravilo koje preporučuju stručnjaci dovodi do ostvarenja važnih ciljeva, kao što su:

Biti pozitivan u vezi hrane.
Naučiti da prepoznate kada je vaše dete gladno a kada sito.
Oslanjanje na apetit (ponekad će dete biti gladnije i jesti više a ponekad samo “brljaviti” po tanjiru).
Održavati njihov prirodni ineteres za eksperimentisanje sa hranom.

Dijetetičarka Elin sater (Ellyn Satter) u svojoj knjizi “Moje dete”, kaže da će vaše dete sazreti kada je u pitanju odnos prema hrani bez obzira na njegovo čudno ponašnje u detinjstvu. Vaš je posao da mu verujete.

 Ne verujete svom detetu ukoliko:
Terate ga da ostane za stolom i pojede preostalo povrće iz tanjira.
Moraju da očiste svoj tanjir.
Moraju da pojedu sve da bi dobili svoj desert.
Oslanjate se na tri glavna obroka dnevno.

Niste postavili jasne granice kada su u pitanju obroci ako:
Dajete detetu užinu kada god to hoće.
Dozvoljavate mu da se ponaša bezobrazno za stolom.
Redovno pripremate drugačiju hranu za vaše dete.
Spremni ste da u svakom momentu napravite drugo jelo ukoliko vaše dete odbije već pripremljen obrok.
Dozvoljavate da vaše dete uzima sok ili mleko kada god to ono hoće.

Borba oko jela je normalna.
Pridržavajte se svoje uloge.

 Gospođa Stater veruje da ukoliko terate dete da pojede još samo jedan zalogaj, vi nemate poverenja u njega a ono misli da jelo sigurno nije ukusno kada ga terate da pojede.

 Važno je da roditelji poslužuju neko “problematično” jelo češće i ukoliko u njemu uživaju, dete će pre ili kasnije početi da ga jede a posle nekog vremena će i uživati u njemu.

 Šta možete učiniti:
Napravite šest manjih obroka u toku dana – tri glavna i tri mala obroka.
Rasporedite ih na svaka dva sata.
Ponudite različite namirnice za vreme malih obroka = užina. Nemojte u tom periodu da im nudite grickalice, nego voće i povrće sa proteinima (iseckanim mesom, štapićima sira ili pola jajeta) i ugljenim hidratima (krekerima ili malim parčetom hleba koje ćete namazati krem sirom ili puterom). Ovakvi mini obroci su hranljivi te ćete biti sigurni da je vaše dete sito.
Obezbedite jela za obroke koja zadovoljovaju ukus porodice i potrebe vašeg malog deteta. Meso, povrće i pirinač ispunjavaju ove uslove. Ukoliko je dete trenutno i promenljivog apetita, izabraće nešto od ponuđenog. Pošto dečiji apetit varira, redovno mu nudite “tu” namirnicu i kombinujte sa različitim jelima.
Nemojte nuditi zamensku hranu.
Za uporne “nećejede” – kada su deca gladna ne mogu dobro ni da spavaju – ukoliko su odbila večeru ili “mrljala” po tanjiru, ponudite im šolju jogurta ili mleka, kockice sira, parče hleba namazano sa krem sirom kao mini obrok pred spavanje i tako obezbedite dobar san.
Ponekad obroci prođu dobro a ponekad loše. To je sasvim u redu. Ukoliko vaše dete nije bilo pri apetitu danas, sledećeg dana će sigurno biti.

Naravno, mišljenje Elin Sater je samo jedno od mišljenja stručnjaka i mora se napomenuti da su ona neretko oprečna.

Savet više
Maloj deci je potrebno manje hrane od onoga što im mi stavljamo u tanjir. Imajte to na umu!

Izvor: najboljamamanasvetu.com

Foto: Profimedia

Ishrana dece: Kada u ishranu može da se uvede suvo voće?

Zbog oblika i specifične korice, do određenog uzrasta deca bi trebala da izbegavaju suvo voće. U tekstu saznajte kada možete da ga ponudite detetu.

Suvo voće poput kajsija i grožđa, može biti opasno za malu decu, jer je ovde reč o komadićima voća koji se vrlo lako mogu zalepiti u grlu i tako onemogućiti slobodno kretanje vazduha. Baš zbog toga se deci do četvrte godine izbegava davanje suvog voća.

Detetu suvo voće možete dati ranije samo ako ga pripremite na sledeći način: dobro ga operete i stavite u vodu da prenoći. Sutradan ga ocedite, ubacite u blender i dobro izblendajte.

Takođe, ove grickalice su česti krivci oštećenja dečjih zubića. Pošto se zalepe za zube, stvaraju pogodno tlo za razmnožavanje bakterija.

Nagomilane bakterije stvaraju kiseline koje vremenom uništavaju zubnu gleđ i uzrokuju oštećenja zuba.

I ako je reč o deci starijoj od četiri godine, podsećajte ih da posle suvog voća uvek treba oprati zubiće, a ako za to trenutno nemaju uslova, barem neka popiju času vode, kako bi ukloniti ostatke voća.

Izvor: yumama.com

Foto: Flickr

Prepoznajte alergiju na proteine kravljeg mleka kod dece

Alergijske bolesti su u u stalnom porastu proteklih nekoliko decenija. Neke nove alergijske reakcije se u novije vreme lakše otkrivaju, zahvaljujući savremenim dijagnostičkim testovima, a druge su prisutne više od pola veka, skoro sve znamo o njima, ali su i dalje u središtu pažnje stručne javnosti, roditelja ali i zdravstvenog sistema u celini, imajući u vidu troškove koje “povlače” za sobom.

 

Tu je visoko na listi “problematičnih” alergijskih oboljenja svakako alergija na kravlje mleko.

Kako nastaje alergija na kravlje mleko
Alergija na kravlje mleko je zapravo alergija na proteine kravljeg mleka!

Kravlje mleko sadrži potpuno drugačije proteine od majčinog mleka, pa su potencijalna opasnost za bebu. Oni su “nezgrapni” i krupni, a kada prođu kroz creva bivaju prepoznati (od strane imunog sistema deteta) kao “strani” i počinje veoma kompleksna rekacija stvaranja antitela koja pokreću alergijsku reakciju.

Alergijska reakcija na proteine kravljeg mleka može biti brza, kada se vidi u prvim satima (ređe danima) od prvog kontakta sa kravljim mlekom, ali nekada i podmukla – odložena, pa se na nju ne misli i nastaje danima i nedeljama posle korišćenja kravljeg mleka.

Kada se javlja?
Alergija na kravlje mleko je najčešća nutritivna alergija u prve dve godine života!

Skoro uvek se javlja kod beba, posle kontakta sa kravljim mlekom (ili prerađevinama) u prvoj ili drugoj godini života. Daleko ređe (ali može) se javlja kod starije dece koja prethodno nisu imala alergiju na proteine kravljeg mleka.

Opisana je i kod odraslih, ali obično posle neke akutne ili hronične bolesti creva koja je dovela do alergijske reakcije na hranu.

Da li nasledni faktor ima uticaja na ovu vrstu alergije?
Naravno da ima!

Kao i kod ostalih alergijskih bolesti, suština je u predispoziciji deteta koja se naziva atopijska konstitucija! Obično se nađe neko u porodici ko ima alergijske bolesti, ali dete može biti i prvi član familije koji ima manifetnu alergiju.

Postoji staro i provereno pravilo “ne nasleđuje se alergija, već SKLONOST ka alergiji”. Zato, NE mora neko u porodici imati alergiju baš na kravlje mleko, već i neka druga alergijska bolest je pokazatelj skolonosti ka ovoj vrsti problema.

Kako se prepoznaje?
Prvi važan podatak je vreme kada dete počinje da pije kravlje mleko! Reakcija, koju nazivamo BRZA se dešava tog dana (ređe narednih dana) i vidi se kao osip po koži (obično počinje oko usta), ponekad je praćen diskretnim otok usnica. Moguće je i da beba dobije proliv ali i “nagla” pojava grčeva (kolika) koje podsete roditelje na bebine grčeve iz prviha par meseci života, može nagovsetiti alergiju na proteine kravljeg mleka.

Druga vrsta reakcije je SPORA ili odložena, pa se teže otkriva. Javljaju se takozvani nespecifični simptomi – beba je nervozna, povremeno odbija da jede, ima poneku lošu stolicu, pa onda izgleda kao da je sve u redu, pa opet problemi sa hranom, a neke bebe uspore napredovanje u težini.

Onda počinje problem sa kožom – nastaje ekcem (atopijski dermatitis), a kod dece koja su već imala problem sa kožom, ekcem se intezivira, pa to obično bude prvi “dijagnostički” korak ka alergiji na proteine kravljeg mleka.

Kako se stiže do dijagnoze?
Kada pedijatar posumnja na alergiju na proteine kravljeg mleka moguće je uraditi alergijske testove na proteine kravljeg mleka (“kožne probe” ili određivanje antitela E klase na ove proteine) koji mogu potvrditi dijagnozu (kada su “pozitivni”).

Ipak, NEGATIVAN test NE znači da dete NEMA alergiju! Zato je praćenje detetove reakcije na kravlje mleko “zakon” i to je obično dovoljno da se postavi “osnovana sumnja” i prekine davanje kravljeg mleka! Kada se simptomi i znaci postepeno povuku (posle ukidanja kravljeg mleka) znamo da smo na pravom putu!

Kako dojenje utiče na ovu alergijsku bolest?
FENOMENALNO!

Dojenje je najbolja preventiva – produženo dojenje smanjuje verovatnoću nastanka alergije na kravlje mleko u kasnijim mesecima i godinama detetovog života, tu NEMA dileme! To su potvrdile brojne medinske studije, ali i iskustvo pedijatara i roditelja širom sveta!

Može li beba preko majčinog mleka imati alergiju na kravlje mleko?
Može, ali se ovo baš retko dešava!

Čim pedijatar posumnja na ovu retku varijantu alergije na proteine kravljeg mleka, savetuje se majci da prekine unos mleka i mlečnih proizvoda, pa rezultat stiže veoma brzo.

A šta je sa intolerancijom na laktozu – mlečni šećer?
To je potpuno druga “priča”!

Intolerancija NIJE alergija, već nemogućnost detetovih creva da vare mlečni šećer (laktozu). Obično je prolazna kod beba, i javlja se posle infekcija creva.

U kasnijim godinama može biti i trajna intolerancija (retka kod dece, ali je ima kod odraslih), a rešava se upotrebom mleka BEZ laktoze!

Da li ostaje za ceo život?
Srećom NE!

Kada se isključe proteini kravljeg mleka iz ishrane deteta, i STRIKTNO se vodi računa o tome, alergija na kravlje mleko je PROLAZNA kod ogromne većine dece. Obično prolazi do kraja druge godine života, ali ponovno uvođenje mleka (i mlečnih proizvoda) treba da je postepeno i uz kontrolu pedijatra!

Kako se leči?
Jednostavno – ukidanjem kravljeg mleka i prerađevina od kravljeg mleka!

Pa šta beba da jede i pije?
Da majka doji bebu, ako ima mleka!

Ako je dojenje nemoguće, prvi korak su mlečne formule (HA – hipoalergijske formule) koje sadrže hidrolizate mlečnih proteina. To su formule u kojima su veliki proteini kravljeg mleka “iseckani” posebnim (strogo kontrolisanim) postupcima, pa imaju daleko manji alergijski potencijal. Naravno, pedijatar će objasniti sve detalje vezane za ishranu bebe, ali su hipoalergijske formule postale stube borbe sa alergijama na kravlje mleko kod beba!

Ukoliko se alergija nastavi i uz striktnu “poštedu” od kravljeg mleka, i primenu hipoalergijske formule, potrebno je da dete vidi pedijatar-gastroenterolog i napravi dalji plan ishrane.

 

Da li će i sledeće dete imati isti problem?
Ne mora da znači!

Ipak, veće su šanse da će brat ili sestra imati alergiju na proteine kravljeg mleka!

Inače, i bez nutritivne alergije u porodici šansa da se alergija na kravlje mleko desi je oko 15%! Ovaj procenat se udvostručava kad jedan od bliskih srodnika ima dokazanu alergiju na proteine kravljeg mleka. Zato je oprez zaista potreban!

Može li se sprečiti?
Može!

Prvi korak je svakako dojenje! NEMA bolje preventive od dojenja, a majčino mleko je nezamenjivo i ubedljivo najbolja hrana za bebe! Produženo dojenje (kako smo već istakli) je najbolja prevencija.

Drugi korak je da se ne žuri sa uvođenjem kravljeg mleka! Ogromna većina pedijatar i nutricionista se slaže da prva godina NIJE za “čisto” kravlje mleko! Ovo važi i za “razblaženo” kravlje mleko jer mešanje sa vodom ne umanjuje alergijski potencijal proteina kravljeg mleka! Ovo važi za SVE bebe, a NAROČITO za one koje u porodici imaju nutritivne alergije.

I druga godina života nosi “rizik” od alergije kod predisponirane dece, pa je upotreba kravljeg mleka “pod znakom pitanja”. Daleko su bezbednije mlečne formule koje su osmišljenje za ovaj uzrast, jer drastično umanjuju rizik od alergije na proteine kravljeg mleka.

Mogu li probiotici pomoći?
MOGU!

Probiotici, a naročito simbiotici (koji pored probitoskih bakterija sadrže i supstance koje pomažu njihovo razmnožavanje i delovanje u crevima) imaju brojna korisna dejstva, a jedno se ogleda u prevenciji alergija, pa i alergija na priteine kravljeg mleka.

Ass.dr Goran Vukomanović, pedijatar
Izvor: mojpedijatar.co.rs

Shutterstock

Spanać oko osmog meseca

Zeleni listići su bogat izvor kalcijuma, a poznato je koliko je on važan za zdravlje kostiju

Na vrhu liste najzdravijeg povrća definitivno se nalazi spanać. Zeleni listići su bogat izvor kalcijuma, a poznato je koliko je on važan za zdravlje kostiju. Samo jedna šolja obarenog spanaća sadrži 42 miligrama kalcijuma. Osim toga, obiluje magnezijumom, kalijumom, natrijumom, gvožđem, selenom, vitaminom A...

Roditelji, međutim, strahuju da li je rano da ga u ishranu dece uvrste pre prve godine. S druge strane, neki pedijatri savetuju da već oko sedmog meseca spanać treba da se nađe na jelovniku beba, dok drugi preporučuju da se ipak sačeka osmi ili deseti mesec. Ništa ne može da šteti ako probate da ga uvedete u jelovnik vaše osmomesečne bebe, ali u minimalnoj količini. U svakom slučaju, bareni spanać bi morao da bude svež, jer studije pokazuju da ukoliko duže stoji, povećava mu se količina nitrata, a ona može da šteti bebi. Bilo bi dobro da bude organski, a lekari kažu i da je bolje da se jede iseckan, a ne blendiran, jer se tako unosi više zdravih sastojaka.

Izvor: novosti.rs

Foto: Flickr

Visoko alergogene namirnice u bebinoj ishrani

Prve alergijske reakcije na hranu mogu se pojaviti već na samom početku uvođanja čvrste hrane ali i kasnije ukoliko kod bebe postoji sklonost ka alergijama (bebe koje su atopijski tip) ili ukoliko se neka namirnica uvede bebi i pre nego što se to preporučuje.

 

Alergijska reakcija na određenu namirnicu će svakako biti blaža ako se ona uvede kasnije zbog većeg stepena razvijenosti i zrelosti digestivnog sistema, a ovo se posebno odnosi na visokoalergogene namirnice u bebinoj ishrani kao što su kravlje mleko, belance, med, citrusno i bobičasto voće, koštunjavo voće, kikiriki, gljive i slično

Ukoliko se kod deteta neposredno nakon jela, ili nešto kasnije javi ospa po koži, povraćanje, proliv, bolovi u stomaku, kašalj, gušenje, ekstremna uznemirenost to sve može biti znak ALERGIJE NA HRANU. U tom slučaju neophodno je datu namirnicu isključiti iz upotrebe u početku na neki period, a ako zatreba, nažalost i zauvek. Svakako dobro je nakon par meseci probati detetu dati dotičnu namirnicu ponovo, u jako malim količinama, te da se opet isprati reakcija, jer se zna dogoditi da dete jednostavno „izraste“ i da se alergijska reakcija na datu hranu više ne javlja.

Zbog svega navedenog u prvoj godini detetovog života ne treba koristiti med i proizvode od meda, kikiriki (štapiće od kikirikija, smoki…),orahe, lešnike, bademe, plodove mora, limun, narandže, mandarine, kivi, maline, jagode, kupine, borovnice, ribizle…

UVOĐENJE VISOKO ALERGOGENIH NAMIRNICA

Tokom sezone bobičastog voća često je pitanje mamica da li da ga bebi daju ili da dočekaju iduću sezonu. Svakako, ako je beba bliže godinu dana i do sada nije imala alergijsku reakciju ni na jednu namirnicu moguće je da joj se da neko bobičasto voće u manjim količinama, najbolje pomešano sa jogurnom u vidu voćnog jogura, bez dodataka ( izblendiran jogurt i npr. malina ili kupina ili jagoda). Ukoliko je beba 6, 7 ali i 10 meseci savetuje se da se ipak dočeka sezona iduće godine kada će se ove zdrave namirnice moći dati sveža ( uvek bolja varijanta nego iz zamrzivača kada beba napuni godinu dana tokom zime).

Koštunjavo voće i kikiriki se po pravilu bebi daje tek posle treće godine, ali ima preporuka koje kažu da je to moguće uraditi i posle prvog rođendana. Najbitnije je da se ove namirnice izblediraju ili sitno iseckaju kako maloj bebi “ne bi zapale u grlo” kada može nastati veoma veliki problem. Daju se pomešane sa drugim namirnicama, najčešće u okviru nekih krema, namaza, domaćih piškota, keksića…

Primer uvođenja citrusnog voća je naveden kasnije s tim da se limun najbolje uvodi kao ceđen sok ( limunada), i veoma je bitno ne dati bebi krišku limuna da liže jer se ona može osuti i od kore limuna koja je tretirana raznim hemikalijama koje se pranjem ne mogu otkloniti.

Mleko se kod uvođenja jednostavno da u čaši ili flašici, najbolje za doručak da ima dosta vremena kako bi se ispratila bebina reakcija na isto. Zbog kontrole namirnica najbolje je za početak dati bebi kupovno mleko, a tek kasnije eventualno i domaće mleko isključivo od proverenog dobavljača.

dr med. Marija Mandić ( autor Kuvarskog dnevnika bebe Marte)

PRIMER UVOĐENJA IZ DNEVNIKA MARTINE ISHRANE:

UVOĐENJE MEDA: na parčetu hleba namazan puter i razmazano malo meda, na vrh noža. Marta pojela u parčićima oko pola kriške.

UVOĐENJE CELOG JAJETA: Kad bude vreme za celo jaje, onda ću Marti u varivonarendati celo tvrdo kuvano jaje i jelo će biti još bogatije.

UVOĐENJE MANDARINE: Kriška mandarine kojoj je skinuta kožica. Marta je prvo lizala kršku, a onda grickala, pa sam joj na kraju davala parčiće. verovatno bi isto odreagovala i na kivi.

(Deo iz knjige Kuvarski dnevnik bebe Marte)

Izvor: mojpedijatar.co.rs

Foto: Shutterstock

Prvorođeni su gojazniji

Metabolizam bebe ne dobija dovoljno nutrijenata, pa izgrađuje više masnih stanica kao zaštitu za buduća teška vremena

Prvorođena deca su punija i krupnija od svoje braće i sestara - tvrde naučnici sa Univerziteta Okland. Novozelandski istraživači su sproveli studiju tokom koje su uporedili trudnoće 30.000 žena. Zaključak do kojeg su došli je da su prvorođena deca imala 30 odsto veći rizik da umru na rođenju u odnosu na braću i sestre. Upravo je ta komplikacija u trudnoći majke razlog njihove kasnije gojaznosti.

- Metabolizam bebe ne dobija dovoljno nutrijenata, pa izgrađuje više masnih stanica kao zaštitu za buduća teška vremena - objasnili su naučnici.

Oni ne negiraju i da za gojaznost prvorođene dece može da bude kriva činjenica da ih roditelji više "nutkaju" hranom, jer su prvi, pa se stalno brinu da ne ostanu gladni. Nepotrošene kalorije se tada skladište u masnim stanicama iz kojih se kasnije teško oslobađaju.

Izvor: novosti.rs

Foto: Thinkstock

Duvate u kašiku s hranom da biste je ohladili za svoje dete? ODMAH prestanite to da radite!

Ni malo nije dobra ideja da ljubite bebu u usta, kao ni da s njom delite kašičicu. Ukoliko vam je to navika evo zbog čega s nom morate odmah da prestanete.

Finski naučnici upozoravaju roditelje da svoje bebe ne ljube u usta da im ne bi preneli štetne bakterije koje će na kraju dovesti do dentalnih problema i stvarati štetu na njihovim zubima. Kažu da čak i deljenje iste kašičice sa svojim detetom može da izazove probleme jer se bakterije prenose pljuvačkom koja može da bude i na kašici, piše 24sata.hr.

Glavni krivac za pojavu karijesa je bakterija "Streptococcus mutans", a sam razvoj karijesa je zapravo infekcija. Ovu bakteriju svojoj deci najčešće prenose majke, nešto manje očevi. Zubna gleđ na prvim zubićima kod dece je vrlo osetljiva pa je tako podložnija nastanku karijesa. Osim spomenute bakterije, na razvoj karijesa može da utiče i genetika, nehigijena usta, previše slatke hrane i pića...

Istraživači sa Univerziteta Oulu uradili su istraživanje koje je pokazalo da čak 38 odsto majki ljubi svoju decu u usta, a 14 odsto njih deli kašiku s detetom. Ono što pomalo iznenađuje je detalj da je 11 odsto majki bilo uvereno da se oralne bakterije ne mogu preneti s majke na dete, prenosi Daily Mail.

Ljubljenje u usta može biti mnogo opasnije od pojave karijesa

Australijski stomatolog dr. Majkl Čong promoviše ideju da roditelji obave pregled usta pre nego što poljube svoju bebu u usta ili podele kašiku s njom. I on je upozorio da to može da bude opasna navika. Roditelji možda nisu svesni da imaju karijes na zubima ili neke druge bolesti zuba i usne šupljine pa štetne bakterije prenose deci, tvrdi on.

Doktor savetuje roditelje da ne duvaju u hranu svoje dece dok je hlade i da izbegavaju da probaju da li se hrana dovoljno ohladila pre nego što je stave detetu u usta. Takođe, majke bi trebalo da se suzdržavaju od žvakanja hrane i davanja detetu i stavljanja bebine dude u svoja usta.

Spomenuo je slučaj devojčice iz SAD stare svega 18 dana koja je prošle godine umrla nakon što je dobila herpes najverovatnije putem poljupca. Prvenstveno se mislilo da su joj bolest preneli roditelji, ali se nakon njihovog testiranja ispostavilo da je bebi herpes preneo neko od prijatelja ili rodbine.

Kako je nastala navika ljubljenja djece usta?

Neki evolucijski psiholozi smatraju da se navika ljubljenja u usta razvila od deljenja hrane iz jednih usta u druga. Nešto kao što ptice hrane svoje potomke i mnogi primati - sažvaču hranu pa je gurnu u usta svojim mladuncima.

To su nekada i naši preci radili, a verovatno se ta navika zadržala do danas u retkim plemenima koja žive daleko od civilizacije. Nije uvek bilo gotovih kašica i seckalica pa su žene same žvakale hranu kako bi je usitnile i dale svojoj bebi.

Ipak, danas imamo toliko mogućnosti pa je ovakav vid sitnjenja hrane prevaziđen.

A nema potrebe ni da ta mala bića ljubimo u usta. Zar ne?

Izvor: 24sata.hr

Koji položaj je najbolji za podrigivanje?

Podrigivanje je važan deo hranjenja bebe. Dok sisa beba se prilično naguta vazduha što može da joj stvori neprijatnost izazvanu nadutošću. Kako taj vazduh ne bi smetao bebi ona obavezno nakon sisanja treba da podrigne. Nakon i u toku svakog hranjenja bebi je potrebno istisnuti nepotrebno nakupljeni vazduh.

Bebe koje se hrane na bočicu trebalo bi da podrignu nakon 50 popijenih grama odnosno pet minuta, a bebe koje sisaju treba da podrignu nakon svake dojke.

Koji položaj je najbolji za podrigivanje?
Postoje tri načina na koji bi beba mogla da podrigne, a na vama i vašoj bebi je da izaberete najbolji.

Na ramenu

Podrigivanje na ramenu daje najbolje rezultate kod večine beba. Beba treba da stoji naslonjena na vaše rame. S jednom rukom ćete je podupirati pod guzom dok ćete je drugom tapkati po leđima. Na rame stavite pamučnu pelenu kako bi zaštitili odeću od bljuckanja.

Uspravljeno u sedećem položaju

Prilikom ovog zahvata pridržavajte bebin vrat rukom a nju stavite da vam sedi u krilu. Rukom pridržavajte bebin grudni koš držeći je ispod pazuha, glava treba da joj je nagnuta ka napred. Potapšite je ili protrljajte po leđima vodeći računa da joj glava ne padne unazad.

Licem na dole

Okrenite bebu licem ka dole i stavite je da vam leži u krilu.

Izvor: bebac.com

Šta utiče na težinu vašeg deteta?

Kad postanete roditelj, vaša je najvažnija briga koliko ćete često hraniti bebu i koliko će ona dobijati na težini. Ako beba stalno dobija pomalo na težini, bićete uvereni da je ispravno hranite i da je beba zdrava. Pritom vrlo lako možete upasti u zamku da upoređujete svoju sa drugim bebama.

Mnoge mame mogu postati vrlo zabrinute ako njihova beba ne dobije na težini svake nedelje onoliko koliko se očekuje. Zato je važno zapamtiti da je svaka beba osoba za sebe i da treba gledati način na koji vaša beba dobija na težini i na koji raste.

Šta određuje težinu?

Ima mnogo razloga zbog kojih će se težina vaše bebe razlikovati od težine svih ostalih beba.

1. GENETIKA
Vaša je beba nasledila gene od vas i od svog oca, i oni igraju veliku ulogu u određivanju njene težine i visine. Dvoje sitnih i mršavih ljudi najčešće mogu očekivati da će imati sitnu bebu manje telesne težine, dok će visoki, snažno građeni roditelji najverovatnije imati težu i višu bebu. Metabolizam vaše bebe (koji je takođe određen rođenjem) takođe će odrediti hoće li vaša beba, kad poraste, moći jesti šta god poželi, a da se pritom ne udeblja, ili će morati paziti šta jede.

2. POL
Tabele rasta prema kojima se izračunava napredovanje deteta razlikuju se za dečake i devojčice jer i jedni i drugi dobiju na težini na drugačiji način i u drugačije vreme. Dečaci su najčešće teži i viši od devojčica istog doba. Devojčice koje su pri rođenju imale prosečnu težinu, za godinu dana dobiće u proseku oko 8,9 kg, dok će dečaci dobiti oko 10 kg.

3. RAST
Tabele rasta koje se kod nas upotrebljavaju, zasnivaju se na prosečnoj težini i visini beba bele rase.

Ako je beba npr. azijske rase, ona će najverovatnije biti manja i lakša od proseka beba bele rase, a bebe crne rase naginju da budu duže i teže. Prema tome će se odvijati i njihov rast.

Još neki uticaji

Ako se vaša beba rodila u predviđenom terminu, ali male težine, što je možda posledica problema sa posteljicom, ona može biti vrlo zahtevna i pohlepno jesti prvih nekoliko nedelja, kako bi nadoknadila težinu koju je trebala dobiti pre rođenja. Ako je biološki predviđeno da vaša beba bude veća, ona će vrlo brzo posle poroda dobijati na težini i visini.

1. Temperament
Na težinu vaše bebe takođe utiče i činjenica puže li vaša beba uokolo već sa šest meseci, ili je savršeno srećna ako samo sedi i igra se sa svojim igračkama, a već joj je deset meseci. Ako je vaša beba aktivna i mobilna, ona će trošiti kalorije mnogo brže nego beba koja mirno sedi na jednome mestu. Ali čim beba počne hodati, najčešće nestanu svi tragovi onih slatkih «buhtlica» na nogama.

2. Bolesti
Ako je u prvih nekoliko nedelja posle porođaja vaša beba bila bolesna, može usporeno dobijati, a ponekad čak i gubiti na težini. Isto tako, ako vaše dete pati od nekih problema pri hranjenju, npr. ima rascepljeno nepce, trebaće joj posebna briga i način ishrane.

Kako će rasti?
Najčešće se kao pravilo navodi da bi beba trebala udvostručiti svoju porođajnu težinu sa šest meseci, a udvostručiti sa godinu dana. To možda može biti tačno za bebe koje su prosečne po težini i visini, ali za one koje su mnogo teže, ili lakše, ne mora biti tačno. Malene bebe mogu udvostručiti svoju porođajnu težinu već u tri meseca, dok velikim i teškim bebama može trebati i više od godinu dana da utrostruče svoju težinu. Sve su bebe međusobno različite i treba gledati na način na koji dobijaju na težini kroz nekoliko nedelja i meseci. Zatim to treba uporediti sa bebinom dužinom i opsegom glave i tek tada videti razvija li se beba proporcionalno.

Previše uhranjene bebe
Gojaznost je problem u porastu, i kako raste procenat odraslih koji su gojazni, tako raste i procenat dece koja su teža nego što bi trebala biti. Ako vaša beba u dobu od dve i po godine ima preveliku težinu (prema tablicama težine i visine), onda naginje gojaznosti. Stručnjaci se slažu da gojazne bebe najčešće izrastu u debelu decu, koja zatim, kao odrasli, imaju problema sa težinom. Često i roditelji gojazne dece govore da su ta deca i kao bebe bila gojazna.

Ako mislite da bi i vaša beba mogla biti gojazna, provera i poređenje bebine težine i visine može upozoriti na problem. Ako beba dobija na težini mnogo brže nego što raste, možda gomila previše kalorija. Retko je taj problem vidljiv pre nego što beba počne jesti tvrdu hranu. Tada roditelji postanu preterano oduševljeni time što je beba počela jesti i zanemaruju na mleko koje bi trebalo imati najveću ulogu u bebinoj ishrani sve do prvog rođendana.

Ako ste zabrinuti da vaše dete postaje sve deblje, proverite količinu slatke hrane i pića koju dete pojede u toku danu i pokušajte to smanjiti. Smanjiti želju za slatkim dok je dete malo može značiti manje problema sa težinom posle. Dobra je ideja voditi dnevnik ishrane u koji se upisuje sve što dete pojede (i vrstu i količinu hrane) jer pruža mogućnost da se razmisli o tome šta dajete svojem detetu.

Neuhranjene bebe
Neke su bebe prirodno malene, ali dok dobijaju na težini i dok rastu nema razloga za zabrinutost. Ipak, ako beba gubi na težini, ili ako ne dobija na težini nekoliko meseci, treba svakako posetiti lekara.

Poremećaj rasta znači da beba kroz tri i više meseci gubi na težini, odbija jesti ili jede vrlo malo i ne dobija na visini. Uzroci poremećaja rasta mogu, ali ne moraju biti organske prirode. Organski uzroci povezani su sa fizičkom bolešću, kao što su npr. bolesti srca ili bubrega, alergije na hranu, ne podnošenje glutena u hrani i sl. Neorganski se uzroci odnose i rezultat su slabe i nedovoljne ishrane bebe u odnosu na njene potrebe. U tom slučaju treba se obratiti pedijatru i lekaru, koji će pronaći problem i predložiti promene u načinu bebine ishrane koje treba sprovesti.

Saveti o ishrani
Bebe imaju vrlo malen želudac, a imaju potrebu za srazmerno velikim brojem kalorija – tokom prve godine 50% potrebnih kalorija moraju dobiti iz izvora masti. Majčino mleko i adaptirano mleko imaju visok procenat masnoća, i često se problemi u ishrani beba javljaju upravo u vreme kada se smanjuje ishrana mlekom, a u bebinu ishranu uvodi druga vrsta hrane. Roditelji tada često hrane bebe kašicama od voća i povrća, ali pritom ne pojačavaju kalorijsku vrednost dodavanjem pahuljica ili mleka. Neki daju bebi jednostavno deo svoje hrane, tj. od svojeg obroka, koju bebe mogu jesti, npr. pire od krompira sa prelivom od mesa, umesto da daju hranu prilagođenu bebi.

Stručnjaci preporučuju punomasno mleko do najmanje treće detetove godine, a najbolje do pete, kako bi dete dobilo dovoljno kalorija. Ako vaše dete ne voli mleko, dajte mu umesto toga dovoljno mesa ili mahunarki, sira, jaja i jogurta, ili mu ponudite hranu koja sadrži mleko, npr. puding, pirinač na mleku, pahuljice s mlekom itd.

Anemija
Anemija ili nedostatak gvožđa takođe je u porastu kod male dece. Glavni uzrok smatra se loša ishrana i izbirljivost deteta – mnogi mališani ne vole jesti meso, koje je dobar izvor gvožđa. Dok deo stručnjaka preporučuje davanje punomasnog umesto adaptivnog mleka od godinu dana, neki se s tim ne slažu i smatraju da to može izazvati dodatne probleme jer je adaptivno mleko obogaćeno gvožđem kojeg nema u tolikoj meri u običnom mleku. Sa godinu dana bebe se počinju i same hraniti i počinju biti izbirljive, pa ako im se još uvek daje adaptivno mleko, to može pomoći u prevenciji anemije – smatra deo stručnjaka. Njihov je predlog da se detetu nastavi davati adaptivno mleko do 18. meseca.

Drugi dobri izvori gvožđa su pšenične pahuljice sa mlekom, hleb, jaja, pasulj i druge mahunarke, a ako se detetu istovremeno daje hrana bogata vitaminom C, poput soka od narandže ili kiseli kupus, to će dodatno poboljšati apsorpciju gvožđa u telu.

Da li je važan način na koji se beba hrani?

Bebe koje se od prvog dana hrane na bočicu ne moraju uopšte izgubiti na težini u prvim danima, dok je za bebe koje majke doje uobičajeno da im treba oko dve nedelje kako bi ponovno dostigle svoju porođajnu težinu. Iako ima mnogo bucmastih beba koje majke doje, najčešće su bebe koje se hrane na bočicu teže. Prilično je teško previše nahraniti bebe ako ih dojite, ali ako se kod beba koje se hrane na bočicu pažljivo ne meri količina mleka, može se napraviti hrana koja je previše koncentrovana. Osim toga, kada se beba hrani na bočicu, mnogo je češća pojava da majka podstiče bebu da popije svu količinu hrane iz bočice zato što vidi koliko je beba jela (što nije slučaj kod dojenja).

Kod beba koje se doje, dobijanje na težini može biti vrlo promenljivo – nekoliko nedelja beba dobija na težini, a onda neko vreme ne dobija ni grama. Dok je beba zadovoljna, nema razloga za zabrinutost.

Autor: MamaiBeba.rs