Ruke dalje od mog trbuha!

Ono što me najviše smetalo u trudnoći, nije ono što biste mogli pomisliti. To nije bila mučnina u prvih nekoliko mjeseci i bolovi u leđima od kojih sam patila zbog toga što sam u trudnoći dobila 20 kilograma.

Najgori su mi bili neprestani neželjeni komentari i savjeti koje su svi s kojima sam dolazila u dodir «naprosto morali» podijeliti sa mnom.
Užasno mi je smetalo kako su si prijatelji, poznanici i potpuno nepoznati ljudi uzimali slobodu da mi dodiruju trbuh i, po mom mišljenju, vrijeđali moju privatnost. Ljudi bi mi bez kompleksa rekli kako misle da mi je trbuh previše velik ili premalen, kako žgaravica znači da će beba imati mnogo kose, a zatim bi nastavili s vlastitim pričama o traumatičnim porodima. Osjećala sam se kao da sam zbog velikog trbuha iznenada ušla u kategoriju pod nazivom ”javno vlasništvo”, i zbog toga nisam baš bila sretna.

Na sreću, moj liječnik i moj suprug stalno su me uvjeravali da mi je trudnoća potpuno normalna. Najbolji savjet koji mi je dao moj liječnik bio je da ne vjerujem ni u što dok mi on to ne potvrdi ili negira. Također me potaknuo da na nepoželjne komentare odgovorim sa: ”Cijenim vaše zanimanje za moju trudnoću, ali nisam tražila vaše mišljenje. Kada budem imala neko pitanje, sigurno ću vam reći.”

Drugi savjet koji mi je liječnik dao bio je da svima kažem da mi je termin poroda tjedan dana kasnije nego što zaista jest. Na taj način, ako se dijete rodi tjedan dana kasnije, kao što se rodio moj prvi sin (a i mnogo druge prvorođene djece), neću morati trpjeti svakodnevne telefonske pozive iščekujuće rodbine i prijatelja ako termin poroda dođe i prođe.

Otkrila sam da sam bila puno sretnija jer sam naučila preteći i spriječiti one neželjene komentare i priče strave i užasa koje su me prvi put tako prestrašile. Također sam sama sebi obećala da neću davati neželjene savjete drugim trudnicama. Moja teorija jest da su svaka trudnoća i porod drugačiji i svaka žena ima pravo donijeti osobnu odluku o tome kako će pristupiti svom iskustvu i postupati s njim.

Vrlo sam pažljiva pa ne pričam zastrašujuće priče trudnicama i ne dajem komentare koji bi im mogli potkopati samopouzdanje (na primjer ”Ti si TAKO velika, a tek si u petom mjesecu trudnoće!”). Više sam nego sretna kad mogu podijeliti svoje iskustvo s njima (i dobro i loše) ako ga baš traže, ali ako ne traže – otkrila sam da je najbolje biti dobar slušatelj i svoje mišljenje zadržati za sebe. Te žene ionako imaju dosta toga na pameti i ja sigurno neću sudjelovati u povećanju njihove uznemirenosti. Pouka ove priče je:

”Ako ne možeš reći nešto pozitivno, nemoj reći ništa!”

Neke žene bi najradije oko vrata stavile natpis ”Ruke dalje od mog trbuha!” jer ne vide drugi način kako bi izbjegle neželjene savjete, pitanja i dodire. Evo kako neke buduće mame reagiraju na neželjeno dodirivanje svoga trbuha i javno mišljenje o svojoj trudnoći:

Ljudima nikada ne bi palo na pamet dirati ženu koja nije trudna, ali trudnica kao da odjednom gubi sva prava. Ljudi dodiruju vrlo privatan dio njenog tijela – njen trbuh, i daju mnogo neželjenih savjeta. Oni većinom ne misle ništa loše, ali to ipak nije u redu.

Dodirivanje i osobni prostor vrlo su individualne stvari. Nekim ženama ne smeta da ih se dodiruje i uživaju u dijeljenju svoje trudnoće s prijateljima, a i s nepoznatim ljudima. I to je u redu. Ali, druge žene NE žele da ih diraju nepoznate osobe, pa čak ni prijatelji niti članovi obitelji.
Moja tajna je u tome da najčešće ne idem van sama. To je zapravo više slučajno nego namjerno, ali ako ste s nekime u društvu, to najčešće odbija napasnike. Neće škoditi ni ako vam je suprug visok i jak.

Kad bih barem imala vremena nešto reći… Često me ljudi uhvate za trbuh još prije nego što stignem išta reći.

Držim na oku ruke koje idu prema meni i onda brzo odmaknem trbuh ili im nečim skrenem pozornost.

Ja im kažem: ”Žao mi je, beba se upravo smirila i ne želim da me opet počne udarati”. Ili kažem da se osjećam jako loše i da bih mogla povratiti ako mi netko dodirne trbuh. Nakon toga se brzo odmaknu.

Ja se odmaknem i kažem da mi je trbuh osjetljiv i da me boli kada me netko dira.

To me izluđuje! Ja ispružim ruku, dodirnem njihov trbuh i čekam reakciju. Tada vrlo pristojno kažem: ”Čudno je kada vam netko dira trbuh, zar ne?”
Recite im da vaš trbuh ne ispunjava želje ako ga netko protrlja. To ih obično iznenadi.

Ako je netko započeo razgovor o mojoj trudnoći, ja bih odmah rekla kako je jedina negativna strana to što me ljudi žele dodirivati. Time sam im dala do znanja što osjećam.
Jednostavno im recite istinu. ”Ne volim da mi ljudi diraju trbuh pa vas molim da to ne radite.” To nije nepristojno.

Prišla mi je jedna žena i rekla: ”O, kako slatko! Trudni ste! Je li curica ili dečko?” Ja sam, s tužnim i razočaranim izrazom na licu, rekla: ”Gospođo, nisam trudna. Samo sam se malo udebljala.” Nevjerojatno je smiješno vidjeti ljudima lice nakon toga!

Ako ne pomaže to kad ljudima kažete da diraju vaše tijelo a ne bebu, počnite im naplaćivati pipanje. Nitko mi nije platio, ali odustali su od diranja.
Odmaknem se i u šali kažem nešto poput: ”Hej, lakše malo” i pogledam ih tako da znaju da ne želim biti nepristojna, ali mislim da to što žele učiniti nije u redu. Dodirivanje nepoznatih ljudi je čudno i samo zato što ste trudni, to ne daje za pravo ljudima da vas diraju.

Kada mi ljudi pristupe i pitaju mogu li mi dodirnuti trbuh, ja ih upitam mogu li ja prvo dodirnuti njihov. Ako oni žele dirati moj trbuh, onda ja moram imati mogućnost da prvo diram njihov! Još nitko nije rekao ”Da”.

Meni se sviđa rečenica: ”Nemojte me dirati, probuditi ćete bebu!”

Dala sam napraviti majicu na kojoj piše termin, spol djeteta i: ”Molim vas da mi ne dirate trbuh!”

Neželjeni savjeti i pitanja

Obično se samo smješkam i klimam glavom, bez obzira na to slušam li ih ili ne. To ih obično sprječava u tome da vam kažu zašto su oni u pravu, a vi u krivu. To je najlakši način!

Ako mi kažu nešto za što znam da nije točno, kažem da je moj liječnik rekao da to nije dobro za mene.

Rekla bih da je najgora stvar u trudnoći slušanje neželjenih savjeta i priča strave i užasa o tome kako se oni nikada ne mogu naspavati i slično. Samo se nasmiješim i kažem: ”Uh, to zvuči kao da ne uživate baš u svojoj djeci, koja šteta”.

Jednom mi je potpuni neznanac ispričao o svakoj problematičnoj trudnoći i porodu koja se dogodila u njegovoj obitelji od početka povijesti njegove obitelji. Užas.

Stvar koja je pokvarila moju trudnoću bila je kada su ljudi komentirali moju veličinu, trbuh i trudničke simptome. Jedva čekam da rodim pa da me ostave na miru.

Već mi je dosta toga da me svi pitaju u kojem sam mjesecu trudnoće i kada mi je termin. Znam da su ljudi jednostavno radoznali, ali iritira me kada netko misli da je on ili ona prva osoba koja me pita kada ću roditi, je li beba curica ili dečko i jesam li spremna. Odgovaram na ista pitanja po dvadesetak puta dnevno. Uvijek sam pristojna jer mislim da oni zapravo ne shvaćaju da ne želim raspravljati o svom osobnom životu s nepoznatim ljudima.

Ljudi bi trebali naučiti da neka pitanja jednostavno nisu prikladna. Nikoga nije briga koliko sam kilograma dobila u trudnoći, imam li iscjedak iz bradavica i jesu li mi grudi narasle. To nije njihova stvar. Samo ja trebam znati takve stvari.

Ono što mrzim je kada me ljudi pitaju imam li strije i kada im kažem da nemam (što je istina), onda mi dižu majicu da bi provjerili govorim li istinu.
Jednostavno se nasmiješite, kažite ”Oprostite” i okrenite im leđa. Nema potrebe da odgovarate na osobna pitanja koja vam postavljaju nepoznati ljudi ili da im dopustite da vas diraju.

Meni su prilazili svakakvi ljudi i postavljali mi vrlo osobna pitanja. Na primjer, mislim li hoće li me obrijati ili hoću li imati carski rez, pa čak i kako još uvijek mogu voditi ljubav sa svojim suprugom i u kojim stavovima. Naglašavam da su to bili meni potpuno nepoznati ljudi. Ne znam zašto neki ljudi misle ako ste trudni, da nemate pravo na privatnost.

Majka mi je oduvijek govorila da na svako pitanje na koje ne želim odgovoriti uzvratim protupitanjem: ”Zašto vas to zanima?” Zbilja djeluje, a nije nepristojno.

Možete reći: ”Eh, da mi je barem jedna kuna za svaki put kada me to netko pitao” i onda im nemojte odgovoriti na pitanje.

Nije baš najljepši način, ali primijetila sam da ljudi zašute ako im kažete: ”Kako to mislite? Ja nisam trudna!” ili ako kažete da ste već rodili pred mjesec dana. Garantiram vam da će se ispričati i otići!

Što se tiče osobnih pitanja, postavite i vi njima isto pitanje. Ljudi vrlo brzo ustuknu kada ih pitate jesu li ikada imali hemeroide. A još ćete se imati i čemu smijati.

Čini se da kad smo trudne, postajemo javno vlasništvo! Cijeli svijet osjeća da ima pravo komentirati tvoj seksualni život, veličinu, oblik, način na koji živiš svoj život. Jednom me netko potapšao po stražnjici i rekao: ”Nije li se povećala u zadnjih par tjedana?”

Izvor: mojedijete.com