Kako reagovati na okolinu koja na kašnjenje govora vašeg deteta kaže jednostavno - no big deal!

Kako reagovati na okolinu koja na kašnjenje govora vašeg deteta kaže jednostavno - no big deal!

"Zato bi mi bilo draže da iskolačite oči i potjerate me brzo kod stručnjaka, umjesto da mi s tolikim silnim neznanjem sustavno govorite baš to. Jer je to itekako big deal!"

JE LI doista no big deal ako dijete s tri godine još uvijek ne govori, a što je, čini se, postao nekako (pre)čest slučaj kod modernih generacija djece?

"Ne želim i neću se baviti problemima zašto toliki broj djece ne propriča na vrijeme, u nekom optimalnom kalendaru razvoja, ali želim ispričati kako je to doista imati dijete koje s tri godine starosti još uvijek ne zna kako komunicirati.

Djetetu se može dogoditi kasniji razvoj, može doći do svakakvih poremećaja koji djetetu ne "dozvoljavaju" govor, bolesti, šokovi, lijenost, ali dio problema vezanog uz kašnjenje govora svakako leži i u društvu. Društvo koje odmahuje rukom i samo sliježe ramenima komentirajući da to uopće nije problem, smirujući tako roditelje bez adekvatne dijagnoze i stručnosti da na takav način tješe. Jer ponekad je potrebno reagirati na vrijeme.

No, čak i da ne postoje vidljivi problemi, odgajati dijete koje tri godine ne govori ništa osim nekoliko riječi, mimike i pokazivanjima prstom nije lako, a posebno ne kada vas neznanci uvjeravaju u suprotno.", napisala je to mama Janine Woods na portalu The Mighty, mama koja ima troje djece od koje njeno srednje dijete, sin Harry od tri godine - ne govori.

"Imamo puno dobrih i puno loših dana. Oni dobri dani protječu u komunikaciji mimikom, s nekoliko slogova za koje već znamo što znače i prstićem te govorom tijela kojima nam daje do znanja što želi.

No imamo i puno loših dana kada svaki njegov pokušaj da kaže nešto završava s plačem, bijesom, frustracijama. I to takvim da bi nam se mame čija djeca rade dramu po trgovinama vjerojatno zgrozile. Ti su dani najgori. On jednostavno ne zna kao se izraziti pa kreće sa svojim frustracijama (ponekad tako jako krenete lupati glavom u pod ili zid) prije nego ja uopće shvatim da mi želi nešto reći. Što - to najčešće u takvim danima ne znam. I tada se osjećam grozno, kao loša majka koja ne razumije potrebe svog djeteta, koja gubi strpljenje sa svakom njegovom suzom i na kraju takvog dana izgledamo kao bijesni trogodišnjak i luda 34-godišnjakinja koja se ponaša kao trogodišnjak.

Sram me je priznati, ali to je stvarno ponekad tako.

U takvim danima on se čak niti ne sjeti da već zna izgovoriti nekoliko riječi, onih riječi koje se sjeti i koje svi danas razumijemo. U napadu bijesa zaboravi i da postoje riječi s kojima se ponekad zaista zna izraziti pa stane samo tuliti i cmizdriti. U takvim danima obuzima me sva sila frustracija, postajem iživcirana da bi me na koncu obuzeo osjećaj krivnje jer se osjećam frustrirano i iživcirano. I stvarno se osjećam jako loše jer znam da postoje mama koje bi na mom mjestu vjerojatno imale puno više strpljenja i razumijevanja od mene.

I s time je teško živjeti. Ponekad zbog njega, ponekad zbog same sebe. Kada sam bila trudna nisam se zamišljala da ću umjesto komunikacije sa svojim djetetom morati posjećivati pedijatre i stručnjake samo da iz njega izvučemo jednu malu riječ.

Jer što se redovno događa. Jedan dan on sam ima više strpljenja za sebe pa si ne dozvoli da mu tijek misli zapriječi izgovaranje barem nekoliko razumljivih riječi. No u danima kada nema toliko strpljenja u želji da kaže sve što mu je na umu on se jednostavno, zbog nemogućnost izgovaranja svega toga, samo zatvori. Kao dnevnik s ključićem.

A s obzirom da nitko ne zna kako je točno boriti se s takvom situacijom, stalno biti između onoga "daj mi sluha i strpljenja" ljudi najčešću kažu baš takvu glupost kao što je "no big deal". što se brineš, jednom će progovoriti. Budeš vidjela kako će ga kasnije biti teško zaustaviti. Ili ona slavna - ma on je samo malo lijen za pričanje.

E pa problem je puno kompleksniji od te jednostavne fraze.

Jer tu nije problem što dijete ne zna izrecitirati pjesmicu pa da mu svi plješćemo. Problem je što kada njega nešto boli, on to jednostavno ne zna reći. Zamislite da se sami nađete u velikom problemu, a ne znate kako drugima reći što vas je snašlo.

Ili probajte zamisliti grupicu trogodišnjaka u kojoj svi već naveliko melju, osim vašeg djeteta, pa se dijete nađe u situaciji da mu se toliko toga događa, a ne zna tražiti ni običan autić od svog prijatelja. S vremenom, takvo se dijete samo još jače prestane truditi ili pažnju traži na jedini način kojim mu to polazi nekako za rukom - s grubošću. A onda to više nije big deal, onda je to dijete zločesto. I tada više nitko neće zaključiti da dijete jednostavno ne zna i ne razumije.

Problem je što ljudi ne shvaćaju da kašnjenje u govori može utjecati na toliko puno toga - zapravo, na cijeli djetetov razvoj. Kada dijete ne razumije, kada se dijete ne zna izraziti, dijete se počinje povlačiti u sebe, postaje frustrirano i ogorčeno, a to zaista nije najbolji temelj za rast i razvoj. Ali društvo to jednostavno ne razumije. Ono ne zna s kolikim je naporom djetetu potrebno nešto objasniti, jer ako ćete takvom djetetu izreći jednu nama normalnu rečenicu kao što je "Gasi tu Peppu Pig, idemo na spavanje" budite uvjereni da će ono čuti i razumjeti samo Peppa Pig i umjesto moje naredbe da je zapravo dosta, ono će to shvatiti kao poziv da i dalje uredno uživa u svojoj omiljenoj rozoj svinjici. Zamislite to razočarenje kada shvati da nije shvatio.

I budite uvjereni, teško je nositi se s činjenicom da vam dijete ne zna reći da je žedno i da nakon njegove kako-tako razumljive riječi "žedan" ja zapravo shvatim da je gladan. I to tako da dok radim jelo u djetetu kipi bijes dok jadan čeka svoju čašu vode.

Nemojte mi stoga više govoriti da ne brinem i da je to sve pet - jer nije - jer njegovo kašnjenje u govoru jako utječe na našu svakodnevicu, na naš mir, na njegov razvoj, na sve, ali doslovno na sve.

Zato bi mi bilo draže da iskolačite oči i potjerate me brzo kod stručnjaka, umjesto da mi s tolikim silnim neznanjem kažete no big deal. To će vam sigurno reći svatko tko se trudi odgojiti i komunicirati s trogodišnjakom koji još uvijek ne zna kako se izjasniti."

Izvor: Index.hr