Vrtići potrebni i deci sa smetnjama u razvoju

Po ugledu na razvijene zemlje i kod nas su napravljeni programi za uklapanje dece sa različitim stepenima hendikepa u redovne vrtićke grupe. Ali, broj onih koji izađu iz kuće i borave u predškolskim ustanovama kako bi se socijalizovali i družili sa vršnjacima još je veoma mali.
Predrasuda se ipak, istina sporo, oslobađaju i sami roditelji čiji potomci rastu sa hendikepom i okolina koja je doskora zazirala od osoba sa problemom u razvoju. Broj mališana koji pohađaju celodnevnu nastavu u vrtićima povećao se u odnosu na prošlu godinu. U beogradske predškolske ustanove upisano je, kako kažu u Sekretarijatu za socijalnu i dečju zaštitu, 200 mališana i to sa blažim smetnjama u razvoju, što je oko pet do šest odsto od ukupnog broja dece sa posebnim potrebama.

Jedna od prvih ustanova koja je još 1983. godine otvorila vrata za ove devojčice i dečake je PU „Čukarica”. Prošle godine je zbog sve većeg interesovanja, prema rečima Miloša Maksovića, direktora ove ustanove, oformljena još jedna razvojna grupa.
Sa najviše osam mališana u grupi rade dva defektologa, medicinska sestra a na usluzi je i stručni tim vrtića, pedagozi i psiholozi. Predškolsku ustanovu mogu pohađati deca od druge do 12. godine starosti. Celodnevni boravak koristi ukupno 14 mališana i trenutno nema nikoga na listi čekanja – kaže Maksović.

Za upis deteta sa smetnjama u razvoju u vrtić potreban je lekarski izveštaj o stepenu oštećenja u razvoju, a procenu bi trebalo da da i stručni tim ustanove u koju mališani treba da budu upisani.

Danijela Krstić, defektolog – oligofrimolog vrtića „Cerak” pri PU „Čukarica”, kaže da je među polaznicima razvojne grupe najviše dece sa Daunovim sindromom, oštećenim sluhom i autizmom.

Sa mališanima se, kako kaže, dosta radi pojedinačno što je dobra stvar zbog njihovog razvoja i budućeg uklapanja u okruženje.

Radimo sa decom koja rastu sa različitim vrstama hendikepa i poklanjamo im znatno više pažnje nego što bi imali u redovnim vrtićkim grupama. Uređena je i soba za radnu terapiju u kojoj se igraju i vežbaju.

Pripremamo ih i za osnovnu školu jer je najvažnije šta će se sa decom desiti kada napune 12 godina kada bi trebalo da pohađaju redovne a ne specijalne škole – ističe Krstićeva i dodaje da se klinci brzo uklope i da bi to trebalo da znaju roditelji koji potomke sa smetnjama u razvoju odgajaju isključivo na kućnoj nezi.

Posao vaspitačica je i da pripreme decu bez smetnji u razvoju na to da je normalno da u budućnosti u svom odeljenju imaju druga koji ne vidi, nosi slušni aparat ili je u kolicima.

Pored razvijanja svesti kod dece i rada sa mališanima sa hendikepom, potrebna je i reforma školskog i predškolskog sistema jer, kako kažu iz Sekretarijata za dečju i socijalnu zaštitu, na ovom društvenom polju treba još mnogo toga učiniti.