Zdravlje deteta

Šta raditi sa bakterijama u nosu?

Da li žuto-zeleni sekret iz nosa zahteva antibiotsku terapiju? Bistar sekret – nije potrebna terapija! To je ispravan stav. Žućkast – potreban je antibiotik. To je ZABLUDA!

Kada dete nema drugih tegoba osim curenja iz nosa, žućkasto-zeleni sekret nije razlog za antibiotsku terapiju. Ima virusa koji utiču na stvaranje žućkasto-zelenog sekreta, ali i saprofitne bakterije (one što u nosu normalno žive) mogu da zamute sekret koji je bio bistar.

Brojne su dileme koje muče mame i tate kada su u pitanju njihovi mališani.

Moramo reći da većina dilema ne bi trebalo da to budu. Naime, za mnoge od tih “dilema” postoje odlično definisani medicinski stavovi (medicinska doktrina). Nažalost, ti stavovi teško dopiru do roditelja, a ponekad i do lekara.

Počinjemo sa jednim, veoma čestim pitanjem koje postavljaju roditelji.

ŠTA RADITI SA BAKTERIJAMA U NOSU?

Kod predškolskog deteta se s vremena na vreme izoluju bakterije u nosu. Prvo je to bila Stafilokoka (Staph. aureus), a posle meseca dana Moraxella catharalis. Dete često ima zapušen nos, slinavi… ali je bez temperature, veselo je i odličnog apetita.

Da li je potrebno lečiti dete od ovih bakterija?

Evo dileme koja to zaista ne bi smela da bude. Bakterije u nosu, kod inače zdrave dece, NISU bauk. Naprotiv. Neverovatno je kako iz godine u godinu ovo pitanje ne prestaje da se ponavlja. Pođimo redom…

Da li nos može da bude “dom za bakterije“?

On to stvarno i jeste!

U nosu žive bakterije kojima je tamo mesto. Stručno se nazivaju saprofiti, a u brisu se vide kao fiziološka flora. Što se tiče navedenih vrsta bakterija (u postavljenom pitanju) – radi se o bezazlenim bakterijama koje “stanuju” u nosu i ne prave deci ama baš nikakve probleme. Pošto te bakterije nisu naša tema, nećemo mnogo o tome.

Kako “opasne“ bakterije stižu u nos?

Kao istureni deo tela, nos je na udaru svega što se oko deteta nalazi. Da ne pominjemo kako je nos uvek zanimljiva destinacija za dečje prstiće, a oni su često prljavi. Uostalom, nos ponekad iznutra svrbucka (svrab nije “privilegija” samo dece koja su alergična na polen), pa je spas u češanju. Zato je jasno da bakterije iz detetove okoline preko ruku veoma lako dospevaju u nos.

Otkud različite bakterije istovremeno kod istog deteta?

Kada bakterije spolja stignu u nos, nailaze na povoljnu podlogu, pogotovo ako je dete već slinavo. Sluz koja curka iz nosa je odlična podloga za razmnožavanje bakterija, pa je bris nosa često pozitivan. Još ako dete ide u vrtić, spektar “razmenjenih” bakterija je širok, pa nije retkost da se kod jednog deteta nađu različite bakterije!

Da li žuto-zeleni sekret iz nosa zahteva antibiotsku terapiju? Bistar sekret – nije potrebna terapija! To je ispravan stav. Žućkast – potreban je antibiotik. To je ZABLUDA!

Da li su bakterije u nosu uzrok čestog i produženog “slinjenja” kod dece?

NISU – kod ogromne većine dece!

Dete, naročito predškolsko, slini pre svega zbog virusa, koji vole da se “uvale” u nosić. To su respiratorni virusi, kojih ima skoro 200 tipova. Oni veoma lako “preleću” iz jednog u drugo dete, pa skoro dve trećine dece u vrtićima šmrcka. Radi se o bezazlenim virusima koji su, zapravo, uzrok obične prehlade.

Drugi razlog curenja nosa smo obradili kao alergijsku (polensku) kijavicu, pa da se ne ponavljamo…

Bakterije nisu razlog curenja nosa kod ogromne većine dece, ali “imaju pravo” da se nađu u nosu koji curka. Dakle, najčešće se radi o istovremenom prisustvu virusa (koji je uzrok sekrecije – curenja) nosa i bakterije koja je stigla spolja.

Mogu li bakterije da se iz nosa raseju po organizmu i naprave veću štetu?

Sluznica nosa je obdarena tzv. lokalnom odbranom – “vojskom” ćelija imunološkog sistema, koja koristi antitela u borbi sa mikronapadačima. Ovaj imunološki (odbrambeni) “bedem” nosa ograničava bakterije na površni deo sluzokože. Zbog toga one ne mogu da se dalje raseju, pa nema razloga za strah da će se desiti neka veća šteta u organizmu deteta.

Izuzetno retko se dešava da je odbrambeni (imunološki) sistem deteta toliko slab da ga i ove, inače bezazlene bakterije savladaju i prodru iz nosa u organizam. Uglavnom je to slučaj kod dece koja pate od imunodeficijencija – teških bolesti imunološkog sistema (srećom, veoma retko se javljaju). Takvi mališani imaju poseban režim života i zaštite od infekcija.

Zašto neka deca i dalje imaju bakterije u nosu iako su “ispila“ antibiotik koji je po antibiogramu “pravi” lek?

S obzirom da se bakterije nalaze u površinskom delu sluznice, do njih antibiotik (uzet na usta) veoma teško stiže. Zbog toga se često dešava da deca koja su “isprimala” antibiotik – posle par nedelja ponovo imaju iste bakterije u nosu. U stvari, one su se samo pritajile, pa ponovo aktivirale (što, naravno, ne znači da ponovo treba dati antibiotik).

Lečiti oralnim antibiotikom “površinske“ bakterije u nosu je isto kao kada biste spolja zaprljan prozor brisali krpom sa unutrašnje strane.

Ima li smisla “gurati“ deci antibiotsku mast ili antibiotske kapi u nos?

Ova “terapija” je odavno napuštena! Za to postoje bar dva dobra razloga:

Prvo, pokazalo se da je kod mališana lokalna primena antibiotika u nos neefikasna. Rezultati su privremeni, a potpuno je neprimereno nedeljama stavljati antibiotik u nos.

Sa druge strane, ova lokalna antibiotska terapija može da bude opasna. U nosu se nalaze brojne ćelije imunološkog sistema koje mogu da indukuju (izazovu) alergiju na lekove koji se aplikuju preko nosne sluznice. Zato može da se desi da organizam deteta postane alergičan na “nosno dat” antibiotik. Ako se isti antibiotik ponovo da detetu, ali u formi sirupa ili injekcije – može da dođe do veoma opasne alergijske reakcije.

Da li žuto-zeleni sekret iz nosa zahteva antibiotsku terapiju? Bistar sekret – nije potrebna terapija! To je ispravan stav. Žućkast – potreban je antibiotik. To je ZABLUDA!

bakterije u nosu fl
Šta onda da se radi sa bakterijama u nosu?

Kao što rekosmo, radi se o bakterijama koje NISU opasne! Decu koja nemaju visoku temperaturu, ne kašlju, a imaju bakterije u nosu – NE TREBA lečiti antibiotskim sirupima (kao ni injekcijama). Radi se o zdravoj deci, a ne o pacijentima. Curenje nosa je rezultat virusne infekcije (ređe alergije), a tu antibiotik nema šta da radi.

Kada ima potrebe za antibiotskom terapijom?

Ako dete ima glavobolju, povišenu temperaturu, nadražajno kašlje, a iz nosa mu curi gnojav sekret – situacija je drugačija. Tada se najverovatnije radi o zapaljenju sinusa (sinusitis), što zahteva poseban tretman – često i antibiotike.

Međutim, to su situacije kada je obavezna konsultacija sa pedijatrom. Ne treba davati antibiotike “na svoju ruku”. To je u isključivoj nadležnosti lekara!

izvor:mojpedijatar.co.rs

Ishrana dece kod kandide u crevima

Kandida je kod dece kao i kod odraslih normalni stanovnik, koji dok je u fiziološkom opsegu ne pravi nikakve probleme. Kada nabuja, pravi niz simptoma koji zahvataju različite sisteme organa. Iako kod odraslih jako uporna i izazovna za lečenje, kod dece se srećom mnogo brže i efikasnije leči.

Pored standardne terapije, kao i jačanja imuniteta, jako važan aspekt u njenom lečenju predstavlja ishrana.

Crevna kandidijaza je sve češći problem koji se javlja u modernom svetu, kako zbog prevelike upotrebe antibiotika, tako i zbog sve lošije ishrane, koja je uglavnom brza, prerađena, oskudna u hranljivim sastojcima a bogata šećerima, lošim mastima i aditivima. Upravo porast trenda brze, industrijske i prerađene hrane, dovodi i do sve većeg procenta dece koja pate od kandide u crevima, koja pored digestivnih tegova, može da izazove promene na koži, alergijske reakcije, pa čak i smetnje u procesu mišljenja i učenja.

Osnova borbe protiv kandide je izbalansirana ishrana

Osnova borbe protiv svakog patološkog stanja pa i kandide je svakako izbalansirana zdrava ishrana koja organizmu treba da obezbedi značajne nutritijente. Pored toga što ishrana bogata voćem, povrćem , ribom utiče na jačanje imunog sistema i na taj način doprinosi borbi protiv kandide, ona i organizmu daje korisne vitamine i minerale koji ga jačaju tako onemogućavajući dalji rast patogena. Kako kao vid preventive, tako i kao prva stepenica u lečenju zdrava ishrana je prvi korak za očuvanje i poboljšanje zdravlja Vašeg deteta.

Šećeri kao osnovna hrana za patogene

Kao što i mi volimo da pojedemo nešto slatko, virusi, bakterije i gljivice, svoju energiju crpe iz šećera. Upravo ono što se prvo iz ishrane deteta mora izbaciti su svi oblici šećera, posebno oni koji su industrijski, puni aditiva. Zabranjeno je konzumirati torte, kolače, razne forme biskvita, gazirana ili zaslađena pića, kao i dodavati bilo koju formu šećera u napitke. Kada je voće u pitanju, treba izbegavati sva jako slatka voća, tj dozvoljeno je konzumirati samo ono voće koje ima nizak procenat šećera. To su na primer zelene jabuke, citrusi, limun, limeta, bobičasto voće, i kod količine ovog voća treba biti obazriv, ne konzumirati više od jedne porcije dnevno.Sušeno voće je zabranjeno. Pored ovih već prepoznatih šećera posebnu pažnju treba obratiti na one skrivene šećere, koji se kriju u dresinzima salata, supama iz kese, voćnim jogurtima ili napravljenim ovsenim kašama.

Pekarski proizvodi pomažu razmnožavanje Kandide

Kada govorimo o zdravoj ishrani, pekarski proizvodi se retko kada nalaze na meniju. Upravo i kada pokušavamo da se izborimo sa kandidom oni nisu na spisku povoljnih namirnica. Iako određeni autori smatraju da je gluten zapravo zaslužan za razmnožavanje kandide, mnoga istraživanja su pokazala da zapravo tu važnu ulogu ima imuni sistem koji po sistemu reakcije preosetljivosti stvara reakciju organizma na njeno preterano prisustvo i tako pravi alergijsku manifestaciju kandide u organizmu. Jako važan sastojak pekarskih proizvoda je i kvasac koji nije povoljan kod nijedne gljivične infekcije. Upravo treba izbegavati sve proizvode koje se prave od pekarskog i pivskog kvasca.

Večito pitanje mleko da ili ne?

Večita dilema mleko i mlečni proizvodi da ili ne. Kao i u opštoj ishrani mišljenja stručnjaka na ovu temu su podeljena. Iako se svi podjednako slažu da punomasne sireve, treba izbegavati kada se borite sa kandidom, posebne debate se vode oko mleka ali i jogurta i kefira. Iako mnogi smatraju da domaće mleko, kefir i jogurt mogu čak biti blagodetni, svakako svi prerađeni oblici mogu poprilično da odmognu. Ne samo da zbog svog sastava mleko može da oteža varenje, laktoza može biti dodatna hrana kandidi, stoga treba izbegavati i mleko i mlečne proizvode osim domaćeg kefira, za vreme trajanja terapije.


Šta još treba izbegavati u borbi sa kandidom?

Mahunarke, povrće bogato skrobom kada se razgradi u organizmu, deluje slično kao i šećer, stoga u ovom periodu ih treba izbegavati. Razne mesne prerađevine, rafinisana biljna ulja, mešavine začina, krompir, pečurke, kao i korenasto povrće nisu pogodni u borbi protiv kandide.

Koje namirnice su pogodne?

Pored toga što u borbi sa kandidom, morate voditi računa o urednim obrocima, važno je znati i koje namirnice nam mogu pomoći u njenoj što efikasnijoj eliminaciji. Riba utiče povoljno na stanje celog organizma a omega 3 masne kiseline će nam biti dobar saveznik u borbi protiv kandide. Kada je meso u pitanju sve osim prerađevina dolazi u obzir, naravno da je i način pripreme jako važan. Zabranjeno je pohovanje i prženje u rafinisanim uljima. Domaći kefir ali i kiseli kupus mogu da svojim sastojcima značajno pomognu u ovoj borbi. Od začina možete koristiti beli i crni luk, kurkumu, đumbir i origano.

Iako često kada pričamo o specifičnoj ishrani za određena stanja to uvek deluje jako komplikovano, kada je kandida u pitanju neophodno je držati se osnovnih postulata zdrave ishrane, samo u ovom slučaju ne treba dozvoliti takozvane „cheat day“ opcije, jer je u borbi sa kandidom jako važno biti disciplinovan i revnostan. Treba voditi računa kada sami ne spremate namirnice, jer u restoranima se koristi dosta začina i sosova koji u sebi sadrže šećer i mlečne proizvode koji doprinose razvoju kandide. Iako na tržistu postoji niz suplemenata za decu koja se bore sa kandidom, treba pokušati je se rešiti samo istrajnom dobrom hranom. I kada prestanu simptomi i nema je više u stolici treba nastaviti sa rigoroznim pravilima još makar dve nedelje.

Ne zaboravite da uredna i zdrava ishrana deteta i kada nema kandidu je preduslov za zdraviji organizam koji je manje pogodan za napade različitih mikroorganizama.

izvor:mojpedijatar.co.rs

 

Kako izbaciti sekret iz disajnih puteva

Sekret u disajnim putevima česta je situacija kod mališana tokom hladnih dana. To je rezultat većeg broja virusa koji napadaju disajne organe.

Petogodišnja ćerka od sedmog meseca života ima problema sa plućima. Tada je imala bronhiolitis koji se ponovio još tri puta u narednih šest meseci. Skoro svaka virusna infekcija je praćena sekretom u nosu koji se često spuštao na pluća, pa su nam inhalacije bile od velike pomoći.

Dete je bilo preko 12 meseci na profilaksi Singulairom i situacija se značajno popravila – opsturkcije su se proredile, a od 4. rođendana ih više nema. Pošto ide u vrtić često zakači neki od virusa i opet nam se javlja sekret koji dugo izbacuje, nekada i dve nedelje od početka bolesti. Tada su pluća čista, pedijatar redovno prati dete i nikad nema opstrukcije, ali kašalj ume da bude uporan. Kako stigne hladnije vreme sve se ovo češće javlja. Probali smo razne sirupe i lekove, ali bez nekog ozbiljnijeg efekta. Zato imam nekoliko pitanja o tome kako izbaciti sekret iz disajnih puteva:

• Zašto dete zimi ima više sekreta disajnim organima?
To je rezultat većeg broja virusa koji napadaju disajne organe. Njima prija hladno vreme, ali zatvoreni prostori, u kojima boravi mnogo ljudi i dece, pogoduje njihovom širenju. To su respiratorni virusi, ima ih mnogo vrsta, a neretko se dešava da se slično ispoljavaju kod dece u vidu curenja nosa, kašlja, a ponekad i u brzanim i otežanim disanjem.
Skoro svi imaju jednu zajedničku karakteristiku – stvaranje sekreta (mukusa) u disajnim putevima

• Da li je ovo u stvari astma?
NIJE!
Astma je bolest gde se javlja suženje disajnih puteva – bronhoopstrukcija! Kad se ove brojhoopstrukcije ponavljaju nastaje astma. Kako su pluća Vašeg deteta čista, to znači da nema suženja disajnih puteva – bronhoopstrukcije, pa to nije astma

• Kakva je razlika između astme i bronhitisa?
Bronhitisa ima više vrsta, ali ako se bronhitisi ponavljaju i praćeni su bronhoopstukcijom onda to zapravo jeste astma. Kad se bronhitis javlja retko, a izazvan je nagomilavanjem sekreta u broonhijama, onda to nije astma, već virusno zapaljenje bronhija.

• Može li se ovo pretvoriti u upalu pluća?
Teško – mala je šansa!
Očigledno je da Vaše dete NEMA sekret u donjim disajnim putevima, jer bi to onda bio bronhitis ili opstrukcija, ali tada pluća NISU čista!
Kad se sekret dugo zadrži u bronhijama (ili bronhiolama) i NE izbaci se kako treba, postoji rizik od nastanka upale pluća – pneumonije. Ipak, ovo očigledno nije Vaša “priča”.

• Da li inhalacije mogu da pomognu?
Mogu, tu nema sumnje!
Iako je sekret “visoko” (u nosu, grlu i traheji – dušniku) inhalacije mogu da pomognu,čak i kod starije dece. Pogrešno se misli da su inhalatori samo za bebe – to nije tačno.

• Čime da se dete inhalira?
Za početak je dovoljno da to bude inhalacija običnim fiziološkim rastvorom (0,9% NaCl). On će pomoći da se sekret “razredi” i tako lakše izbaci (iskašlje ili proguta). Ovo izgleda banalno, ali je sjajan način da se pomogne detetu.

• Koliko dugo i koliko često da se sprovode inhalacije?
Tu nema striktnih pravila – tri puta dnevno, po oko pet minuta je sasvim dovoljno pa da se vidi kako će dete reagovati. Inhalacije se sprovode PRE (ili između) obroka, a NIKADA posle jela. Po potrebi se broj inhalacija se može povećati – nema opasnosti da se se pretera.

izvor:mojpedijatar.co.rs

Brnu virus u obdaništima

Reč je o bolesti ruku, nogu i usta koja se manifestuje osipom i aftama u usnoj duplji i pogađa decu mlađu od pet godina. – Simptomi prolaze za pet do sedam dana

Osip na šakama i stopalima, i afte u ustima glavni su simptomi virusa BRNU (bolesti ruku, nogu i usta) koji se poslednjih nedelja pojavio među beogradskim mališanima. Reč je o oboljenju koje pogađa decu mlađu od pet godina, odnosno baš one koji idu u vrtiće. Bolest se brzo i lako prenosi, ali i brzo prolazi, najčešće bez komplikacija.

– BRNU nije ništa novo, javlja se s vremena na vreme među decom. Glavni simptomi su osip i afte u ustima, ali može biti praćen i povišenom telesnom temperaturom, otežanim gutanjem, a deca budu nervoznija nego inače. Može da se desi i da dobiju dijareju – objašnjava Aneta Jovanović, pedijatar Doma zdravlja „Dr Milutin Ivković” sa Palilule.

Problemi prolaze za pet do sedam dana, a terapija je, kaže ona, simptomatska, odnosno deci se ne daju antibiotici, već se brine o higijeni usne duplje, prskaju se sprejovi za zasušivanje ranica i afta, dok se temperatura obara paracetamolom ili brufenom.

Deca ne bi trebalo da budu u kontaktu sa vršnjacima bar sedam do deset dana, odnosno dok promene na koži i u ustima ne prođu, iako se dešava da se virus još duže može izlučivati preko stolice.

– Virus se prenosi kapljičnim putem, direktnim kontaktom ili preko prljavih ruku. Uglavnom ga dobijaju deca, mada se može desiti i kod odraslih, iako se to retko dešava. Najbolji načini prevencije su pranje ruku, dezinfikovanje igračaka, higijena prostorija… – navodi dr Jovanović, podsećajući da je odgovornost za sprečavanje širenja virusa i na roditeljima koji ne bi trebalo da šalju decu u kolektiv, ali i na medicinskim sestrama predškolskih ustanova koje bi bolesnu decu trebalo da vraćaju kući.

U Gradskom zavodu za javno zdravlje potvrdili su da su dosad prijavljene dve epidemije BRNU virusa u Beogradu. Jedna je, kažu, bila sedmog maja kada je zaraženo osmoro dece, dok je druga zabeležena u junu kada je obolelo 15 mališana. Oni dodaju da je možda bilo i još slučajeva koji njima nisu prijavljeni.
Iz Sekretarijata za obrazovanje kažu da je BRNU virus u junu potvrđen u Predškolskim ustanovama „Rakovica”, „11. april”, „Sima Milošević”i „Boško Buha”, dok je u julu zabeleženo da je zaraženo samo jedno dete u PU „Čukarica”.

– Zdravstvene mere koje se uvek preduzimaju u svim predškolskim ustanovama su zdravstveni nadzor i kontrola razloga njihove odsutnosti, savetovanje roditelja, svakodnevno praćenje zdravstvenog stanja mališana koji su prisutni, ali i praksa da se grupa dece u kojoj se registruje neka zarazna bolest ne spaja sa drugim grupama u vrtiću u narednih nekoliko dana, odnosno onoliko koliko traje period inkubacije za svako oboljenje, kao i kontrola povratka deteta u kolektiv – kažu iz Sekretarijata za obrazovanje.

izvor:mojpedijatar.co.rs

Dijabetes kod dece – nema čekanja

U pandemiji koronavirusa kontakti dece sa pedijatrom su proređeni, što može da oteža pravovremenu dijagnozu dijabetesa i ima nesagledivo loše posledice. Ukoliko se jave simptomi dijabetesa (često mokrenje, žeđ, gubitak u telesnoj masi), ne treba odlagati odlazak kod lekara, jer može doći do pogoršanja metaboličkih poremećaja i dijabetesne ketoacidoze.

Ketoacidoza je akutna, teška komplikacija dijabetesa, koja je najčešći razlog za prijem u bolnicu dece sa dijabetesom. Kod više od trećine dece (35 odsto) sa novootkrivenim dijabetesom, a čak 48 odsto dece mlađe od 5 godina, prvi znak bolesti je ketoacidoza. Najteži oblici ovog metaboličkog poremećaja javljaju se kod dece predškolskog uzrasta, jer se kod njih opšte stanje brzo pogoršava. Ketoacidoza predstavlja hitno stanje, koje može da ugrozi pacijenta, jer se opšte zdravstveno stanje naglo pogoršava i praćeno je simptomima mučnine, povraćanja, bolovima u stomaku, ubrzanim disanjem, a kasnije i poremećajem svesti.

U Srbiji raste broj dece sa dijabetesom tip 1 (insulin zavisnog), procenjuje se da porast iznosi do šest odsto godišnje, a prema podacima iz 2019. godine oko 1.750 dece ima dijagnostikovan dijabetes. Na globalnom nivou stopa rasta je nešto niža i iznosi od tri do četiri odsto, pa sa ovim procentima, Srbija spada u red zemalja sa visokom učestalošću dijabetesa kod dece. Roditelji i deca sa novootkrivenim dijabetesom često se kasno javljaju lekaru i zbog toga je veoma važna njihova edukacija

Svako dete koje mnogo mokri, pije puno vode, oseća da je gladno, a istovremeno gubi na kilaži, mora što pre da se javi lekaru. Roditelji ne čekajte, posmatrajte svoje dete i reagujte na vreme ukoliko primetite simptome dijabetesa.

Ketoacidoza može biti veoma opasna (potencijalno smrtonosna), ako se dete ne odvede kod lekara i terapija ne počne na vreme. Važno je rano prepoznavanje znakova i simptoma, a kako bi se izbeglo ovo stanje potrebno je edukovati sve one koji provode vreme sa decom i odgovorni su za njih, a ne samo roditelje. Bilo bi dobro da simptome dijabetesa prepoznaju i bake i deke, nastavno osoblje u vrtićima i školama, treneri u sportskim klubovima i odgovorne osobe u svim oblicima kolektivnih aktivnosti koje deca pohađaju.

Merenje nivoa šećera u krvi danas je veoma jednostavno uz pomoć glukometra (aparata za određivanje glikemije) i zato apelujemo pre svega na roditelje, ali i one koji o deci vode računa da u slučaju simptoma (mokrenje, žeđ i gubitak u telesnoj masi) neodložno reaguju. Nemojte da mislite da ako dete puno mokri, uvek mora da ima urinarnu infekciju ili da pije puno vode zbog toga što je leti napolju vrućina. Ustajanje noću i česti odlasci u toalet tokom dana zahtevaju pregled urina i određivanje šećera u krvi.

U Srbiji su dostupni svi efikasni načini da se dijabetes drži pod kontrolom. Bez obzira na dijagnozu bolesti u ranim fazama života, deci se uz adekvatnu terapiju i redovne kontrole može omogućiti pravilan razvoj i ostvarenje najzahtevnijih ličnih i životnih ciljeva.

izvor:najboljamamanasvetu.com

NEOČEKIVANE NAMIRNICE KOJE SU BOGATE KALCIJUMOM: Mnogi ne znaju koliko su dobre za zdravlje deteta

Kalcijum je mineral koji gradi naše kosti, a uz to pomaže telu i na druge načine. U ishrani dece je neophodan, kako bi pravilno rasla i razvijala se.

Zašto je deci potreban kalcijum?

Kosti jačamo samo u detinjstvu i tokom adolescentskog perioda. Deca koja su unosila dovoljno kalcijuma imaće jake kosti kada odrastu. Bebama i deci su kalcijum i vitamin D potrebni kako bi se sprečila pojava rahitisa. To je bolest kada kosti omekšaju, te mogu nastati deformiteti.

Kako uneti kalcijum u organizam?

Kalcim se nalazi u hrani, a najviše ga ima mlečnim proizvodima:

mleko
jogurt
tvrdi sir

Postoje i deca koja ne mogu da jedu mlečne proizvode, pa bi kalcijum mogla da dobiju iz drugih izvora:

tofu sa kalcijumom
sojino mleko sa kalcijumom
brokoli, kineski kupus, zeleno listano povrće
bademi i susam
pasulj, leblebije
pomorandže, smokve, suve šljive
Koliko kalcijuma je potrebno?

Kalcijum se meri u miligramima, a potrebna količina zavisi od životnog doba osobe. Najbolje je da deca kalcijum dobijaju iz hrane, a ako to iz nekog razloga nije moguće, lekar će vam reći kako da ga nadoknadite.

Bebe kalcijum dobijaju iz majčinog mleka ili formule.

Bebama mlađim od 6 meseci je potrebno 200 mg kalcijuma dnevno
Bebama od 6. do 12. neseca treba 260 mg kalcijuma dnevno
Nemojte bebama davati kravlje mleko ili bilo koje drugo. Treba da piju majčino ili formulu.

Deca i tinejdžeri

Kako rastu, tako im je potrebnije više kalcijuma, jer se kosti u tom periodu razvijaju.
Deca od 1. do 3. godine treba da unose 700 mg kalcijuma dnevno (iz 2-3 puta)
Deca od 4. do 6. godina treba da unose 1 000 mg kalcijuma dnevno (iz 2-3 puta)
Deca i tinejdžeri od 9. do 18. godine treba da unose 1 300 mg kalcijuma dnevno (iz 4 puta)
Kako da pomognem detetu da unosi više kalcijuma?

Bebe potrebnu količinu kalcijuma dobijaju dojenjem ili formulom. Mlađa deca koja se hrane kvalitetno i jedu mlečne proizvode takođe dobijaju dovoljno. Ipak, morate pripaziti kad je ishrana školaraca i tinejdžera u pitanju. Možete pokušati na ovih nekoliko načina:

Za doručak detetu dajte ovsene pahuljice sa jogurtom i voćem
Pravite smuti sa mlekom ili sojinim mlekom obogaćenim kalcijumom
Uz ručak poslužite sir sa manje masti
Dodajte susam na pecivo koje pripremate
Napravite humus
Umesto kikriikija, grickajte bademe
Uz svaki obrok poslužite svežu salatu i zeleno listano povrće
Ako dete ima intoleranciju na laktozu ili alergiju na mleko, razgovarajte sa lekarom kako da nadoknadite količinu kalcijuma.

Zašto je vitamin D važan?

Vitamin D je neophodan kako bi se kalcijum apsorbovao. Bez njega, kalcijum neće doći gde je potrebno da bi izgradio zdrave kosti. Vitamin D se retko nalazi u hrani, a dobijamo ga boravkom na suncu. Nekada će lekar predložiti suplementaciju ovim vitaminom. Često i bebe odmah po rođenju dobijaju vitamin D.

izvor:yumama.mondo.rs

Kako se boriti protiv dosadnog kašlja

Sunce, pa kiša, pa zahladi, pa odjednom bude toplije nekoliko dana – ove promene pogoduju virusima koji napadaju disajne organe. Jedan od glavnih znakova respiratornih infekcija je kašljanje, pa sledi detaljnija priča sa akcentom na nadražajni (“suvi”) kašalj.

Kako nastaje kašalj?

Kašalj je odbrambena reakcija – refleks!

Svaki refleks započinje nadražajem koji ga pokreće. Nadražaj disajnih organa je pokretač refleksa kašlja. Posle nadražaja sledi dubok udah, pa snažan izdah praćen suženjem dušnika i grkljana što se čuje kao kašalj. Izdah je neverovatno snažan, tako da izbačene kapljice iz disajnih organa lete brzinom od preko 150 km/sat!

Ubedljivo najčešći pokretači refleksa kašlja su infekcija i alergija. Daleko ređe se dešava da strano telo bude uzrok kašlja, ali je to jedna dramatična situacija praćena drugim tegobama, koja se srećom ne dešava često.

Koje su vrste kašlja?

Postoje dve osnovne vrste kašlja: “suvi” (neproduktivni ili nadražajni) i “vlažni” – produktivni! Ova podela je dobra za razmevanje problema, iako ima raznih prelaznih formi kašlja.

Suvi kašalj
Naziva se i nadražajni, ili neproduktivni, a nastaje kao rezultat direktnog oštećenja gornjih disajnih puteva. To rade skoro svi respiratorni virusi, neki više, neki manje, ali je rezultat njihovog rada “ranjena” sluzokoža disajnih puteva.

Zato su krajevi nervnih završetaka koji “prenose” nadražaj (receptori za kašalj) ogoljenji pa dete često “ripa” u napadima.

Jedan od najčešćih razloga nadražajnog kašlja je slivanje sekreta iz nosa “nizbrdo” u grlo i dušnik. Tamo se sekret “zalepi” a dete (uglavnom bezuspešno) pokušava da ga izbaci.

Dete kašlje u napadima, “sve se ori”, a nema šta da izbaci pa često bolno plače posle napada kašlja. Ponekad dete povrati zbog ovog nadražajnog napinjanja. Što dete više kašlje sve se više oštećuje već ranjena sluznica disajnih puteva. Zato dete još više kašlje i tako se ovaj začarani krug zavrti i traje sve dok ga ne prekinemo i dok dete ne pobedi virus – najčešči uzrok ove vrste kašlja.

Suvi kašalj je retko pratilac nekog veoma ozbiljnog respiratornog oboljenja kod dece, a ako je dete bez visoke temperature, bez otežanog (“svirajućeg”) i ubrzanog disanja i dobrog apetita – skoro sigurno se radi o bezazlenoj virozi!

Šta znači kad dete jače kašlje noću?

Obično se radi o nadražajnom – “slivajućem” kašlju. Preko dana, dok je dete aktivno deo sekreta iz nosa izlazi “unapred” (kroz nos) ili dete proguta sekret koji se sliva niz grlo. Noću, kada spava sekret nema gde već se sliva ka dušniku i provocira kašalj. Naravno, i drugi uzroci kašlja mogu biti “noćne ptice”, ali je slivanje sekreta iz gornjih partija disajnih organa ubedljivo najčešći.

Produktivni ” – vlažni” kašalj
Javlja se kada su pluća (u stvari se radi o bronhijama) puna sekreta pa se kašljem sekret “ispumpava”, pa se zato kašalj naziva produktivni. Obično se radi o bronhitisu, ređe o upali pluća. Veća deca mogu da iskašlju sekret, a manja obično progutaju ili povrate sluz.

Da li je svaki “vlažan” kašalj iz pluća?

NIJE!

Obilan sluzav sekret iz nosa i “gornjih partija” grla može da se zaglavi u grlu i dušniku pa dete “vlažno” kašlje iako nema ništa u plućima. Ovo daje lažnu sliku produktivnog kašlja, a zapravo se radi o nadražajnom kašlju sa “vlažnim” prizvukom.

Lekar, posle pregleda (auskultacije – slušanja deteta) veoma lako reši ovu dilemu koja neretko zbunjuje roditelje.

Kako se kašalj leči?

Postoji jednostavno medicinsko pravilo: ne leči se kašalj već uzrok kašlja!

Zato je vrlo važno postaviti dijagnozu bolesti koju kašalj prati. Izlečenjem osnovnog oboljenja i kašalj će proći. Zato roditelji ne treba na svoju ruku da leče kašalj pre konsultacije sa pedijatrom.

Jasno je da većina dece ima nadražajni (suvi kašalj) koji ponekad toliko uznemiri dete (pa i roditelje) jer se javlja u napadima da mora da se brzo krene u akciju i daju:

Antitusici – lekovi koji smanjuju nadražaj, pa tako umiruju suvi kašalj. Važno je znati da se ne radi o medikamentima koji će izlečiti uzrok kašlja, već samo smanjuju posledice – “dosadni” nadražaj koji tera dete da kašlje.

Oni se daju samo ako kašalj remeti normalno spavanje deteta, ili ako je toliko dosadan da se dete iscrpljuje od napada kašlja. Ima ih više vrsta, a ne treba ih uzimati bez konsultacije sa pedijatrom! Daju se kratko – ne duže od nekoliko dana, a od njih ne treba očekivati čudo – da potpuno neutralizu kašalj – to je nemoguće dok se ne otkloni (izleči) uzrok bolesti koja je praćena kašljanjem.

Da li pomažu sirupi na biljnoj bazi?

Pomažu!

Oni se mogu dati deci i bez pregleda ukoliko je dete koje nadražajno kašlje dobro rapoloženo, dobrog apetita, bez povišene temperature, i bez otežanog i ubrzanog disanja, a kašalj se pojačava u ležećem polaju. Tada se skoro sigurno radi “slivajućem” kašlju zbog virusne upale nosa i grla.

Beli slez se vekovima koristio kao lek za kašalj koji prati upale gornjih disajnih organa.

Sirup belog sleza oblaže sluzokožu grla, “pokriva” ogoljene nervne završetke koji prenose nadražaj na kašalj, i tako pomažu detetu da se izbori sa dosadnim, suvim neproduktivnim kašljem, ali i pomaže isceljenje (iako ne deluje na virus koji uzrokuje kašalj).

Kako?

Tako što dete ređe kašlje (jer je beli slez “pokrio” i zaštitio oštećenu sluznicu), pa se na taj način smanjuje efekat “dranja” sluzokože koja je već razorena virusom. Naime, svaka epizoda suvog kašlja dodatno oštećuje ranjenu sluznicu disajnih organa, tako da receptori za kašalj bivaju još više ogoljeni i nadraženi, pa se kašalj pojačava i zatvara se “začarani krug” koji vodi u pogoršanje bolesti. Zato smanjenjem nadražaja, sirup belog sleza pomaže regeneraciju obolele sluzokože detetovih disajnih puteva.

Kada je vreme za pregled pedijatra?

Pregled je obavezan ako:

- dete dobije visoku temperaturu i kašalj se pogoršava – ovo ukazuje na ozbiljniju infekciju!

- izgubi živost i postane nezainteresovano i pospano – takođe nagoveštava da se nešto ozbiljnije dešava.

- se javi otežano (svirajuće) i ubrzano disanje – to onda ukazuje na bronhitis.

- se javi kašalj kao lavež psa praćen “struganjem” pri udahu i izdahu. Tada je skoro sigurno u pitanju laringitis.

- izgubi apetit i počne uporno da povraća – možda je virus napao želudac.

Valjalo bi obaviti pregled ukoliko nema baš nikakvog napretka posle tri do pet dana korišćenja sirupa.

izvor:mojpedijatar.co.rs

 

Buncanje usled visoke temperature

● Zašto dete od pet i po godina bunca kad ima visoku temperaturu? Kada nema povišenu temperaturu, ponaša se normalno, a ne seća se šta je pričao.

Da li je ovo znak oštećenja mozga zbog visoke temperature?

Odmah da razjasnimo – ovo nije znak oštećenja mozga usled povišene temperature. Činjenica da se dete van febrilnosti (visoke temperature) ponaša potpuno normalno, govori protiv retkih infekcija mozga – koje se izuzetno retko manifestuju «buncanjem».

Buncanje, u stvari, predstavlja kratkotrajne halucinacije, koje nastaju usled povišene temperature. Postoje i virusi koji mogu da doprinesu ovom fenomenu, a da nema prave infekcije mozga ili moždanih ovojnica (encefalitis ili meningitis). Jedan od tih je i virus koji izaziva infektivnu mononukleozu. Međutim, i drugi, njemu slični virusi, mogu da doprinesu «buncanju».. Naravno, to zavisi i od samog deteta, a «buncanje» je često živopisno i bizarno, pa se u dobrim pedijatrijskim knjigama ovaj fenomen opisuje kao «sindrom Alise u zemlji čuda».

Zato nemojte da brinete.. Kada prođe visoka temperatura, prestaće i buncanje.

izvor:mojpedijatar.co.rs

 

KAKO DA SPREČITE DIJABETES 2 KOD DECE: Svi klinci imaju jednu lošu naviku, a evo koje promene bi trebalo da napravite

Mnogo dugo se smatralo da dijabetes tip 2 dobijaju samo odrasli. Ipak, ova bolest postaje sve češća u svetu, a javlja se i među decom.

Sedeći način života i nezdrave navike u ishrani su najčešći razlozi za razvoj dijabetesa kod dece. Kao roditelji, moramo da se potrudimo da naša deca imaju bolje navike, da budu fizički aktivna i lepo se hrane, kako se u ranom dobu ne bi razvile bolesti ovog tipa. Dijabetes tip 2 nastaje kada telo više ne reaguje na insulin kako treba. U krvi se tada povećava nivo šećera, a to utiče na sve druge organe. Dijabetes tip 2 potencijalno može ozbiljno naštetiti telu.

Šta dovodi do dijabetesa tip 2?

Gojaznost.Gojaznost sa sobom nosi insulinsku rezistenciju, koja se potom razvija u dijabetes tip 3.

Manjak fizičke aktivnosti. Deca su danas, naročito u vreme virusa korona, sve više okrenuta telefonima i drugim ekranima, samim tim više sede. Ovakav način života je vrlo pogodan za razvoj insulinske rezistencije.

U pubertetu dolazi do velikog broja hormonskih promena, naročito kod devojčica, što dodatno može uz sve te promene podstaći razvoj dijabetesa.

Koji su faktori rizika od dijabetea tip 2 kod dece?

Istorija dijabetesa u porodici
Dete čija je majka imala gestacijski dijabetes
Gojaznost i sedeći način života

Da li promene u načinu života mogu smanjiti rizik od bolesti?

Roditelji bi trebalo da obrate pažnju na ishranu deteta i na fizičku aktivnost koju ono ima. To je od velikog značaja, jer sa pozitivnim promenama smanjujemo rizik od razvoja ove bolesti. Kako biste podstakli decu, budite im primer. I sami se pozabavite svojim navikama, kako biste ih ohrabrili. Evo nekoliko načina da poboljšate stil života:

Pijte više vode, a izbegavajte sokove
U ishranu uključite više povrća i voća
Ne insistirajte da dete jede više nego što želi
Servirajte manje porcije detetu
Šetajte se češće sa decom
Podstičite dete da se baci sportom
Neka deca budu aktivna barem sat vremena svakog dana

Kako pomoći detetu da se izbori sa jesenjim virusima?

Aktuelno jesenje pitanje: odakle ovolike virusne infekcije? Veliki broj dece se muči sa jesenjim virusima – jedni kašlju nedeljama, drugi povraćaju i imaju proliv, a treći nikako da se izbore sa visokim temperaturama.

Taman se dete oporavi, par nedelja bude dobro, pa opet sve ispočetka – neki novi virus, opet kod pedijatra, pa terapija, a neka deca “zaglave” u bolnici!

Kad se vratimo par decenija u prošlost stvarno nije bilo ovako! Tada su kolektivima uglavnom postojale tri do četiri infektivne bolesti: upala grla, kašalj, poneki proliv i grip kad dođe zima. Sve se to nekako brzo lečilo, a virusi obično trajali u skladu sa starom izrekom “sedam dana bez terapije, a nedelju dana uz uz lekove”. Deca su se nekako ređe razboljevala – bilo je onih osetljivih mališana koji su češće odsustvovali iz vrtića ili škole, ali je ogromna većina dece retko viđala pedijatra.

Sada je nekako sve drugačije, virusne infekcije se “vuku” nedeljama, čekaonice su prepune, baš kao i dečje bolnice. Tako je svake jeseni.

Mnogo je pitanja roditelja koje pokriva ovo sa početka teksta, pa idemo redom:

Zašto detetu stalno curi nos i kašljuca nedeljama kašlje, a nema visoke temperature?
Postoji ogroman broj – preko 200 tipova virusa koji napadaju disajne organe dece! Na žalost, među tim virisima nema unakrsnog imuniteta.

To znači da dete može da dobije virus tip 12, pa za nekoliko dana (posle ozdravljenja) “zaradi” tip 24, pa 8, pa 101 i tako do proleća! Iako se radi o različitin tipovima virusa ono imaju iste ili slične simptome, pa se roditeljima čini da je dete stalno bolesno “od istog virusa”, a zapravo se radi o serijskoj infekciji. Srećom, kod ogromne većine dece se radi o bezazlenim prehladama, koje veoma retko izazivaju komplikacije. Slivanje sekreta iz nosa u grlo izaziva kašalj, ali većina dece ipak nema problema sa bronhijama i plućima.

izvor:mojpedijatar.co.rs